U altjednom selu živjela su dvojica poštenih i dobrodušnih ljudi.

Bili su dobri i nerazdvojni prijatelji. Jednoga dana,umorni od teškoga posla,dok su sjedili pod jednim drvetom i odmarali se u njegovoj ugodnoj hladovini, sa grane iznad njih poče da pjeva slavuj. Jedan od njih reče:

-    Čuj, kako samo lijepo pjeva ova ptica za mene!

-    Kako za tebe, zar ne čuješ da ona pjeva za mene, reče drugi čovjek.

I tako, za tebe pjeva, za mene pjeva riječ po riječ, njihova rasprava pretvori se u svađu i, na kraju se i potukoše. Njihov slučaj dođe i do suda. Presudu je trebalo da donese kadija. Jedan od njih krišom ode kod kadije i odnese mu veliku gusku. Ne znajući za to, drugi čovjek, sljedećega dana, odnese kadiji najvećeg ćurana kojeg je imao. Na kraju, došao je dan za presudu. Obojica su objašnjavali šta se desilo i s nestrpljenjem očekivali da kadija pravedno presudi za koga je slavuj pjevao onoga dana. Kada je kadija sve to lijepo saslušao, pogleda u jednog, pa u drugog čovjeka i reče im:

- Slušajte, slavuj o kome govorite nije pjevao ni za jednog od vas. Cijelo vrijeme, dok ste se vi raspravljali i svađali, on je pjevao za mene.

 

Kutak za djecu