Bio je prvo dijete koje je primilo islam, stoga nikada nije obožavao kipove a kasnije postaje i zet Poslanika s.a.v.s. Otac je h. Hasana i i Husejna a neki od njegovih nadimaka su Ebu Hasan, Esedullah (Božiji lav) i Hajdar (lav). U okršaju nikada nije bio pobijeđen te se uvijek isticao u bitkama.
Pored svojih fizičkih kvaliteta, bio je poznat po svome znanju, rječitosti i suštinskoj duhovnosti. Prenosi se da bi, kad god nastupi vrijeme za namaz, lice Alije, r.a., nekada požutilo a nekada pocrvenilo, pa bi upitan o tome, na što bi odgovarao: “U pitanju je svjesnost spram emāneta koji je bio nuđen Nebesima i Zemlji i planinama pa su odbile prihvatiti ga se od straha od težine njegove, a prihvatio sam ga se ja, pa ne znam hoću li ga na pravi način izvršiti ili ću loše postupiti!”
Govorio bi i ovo: “Dunjaluk brzo ide, a Ahiret nam brzo dolazi, a i dunjaluk i Ahiret imaju svoju djecu, pa zato vi budite ahiretska djeca i nemojte biti dunjalučka djeca. Danas je vrijeme za rad bez plate, dok je sutra vrijeme za plate kada rada nema!“
Prilikom osvajanja Hajbera, utvrde jevreja, Poslanik s.a.v.s., je rekao:”Sutra ću bajrak dati čovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika, a kojeg vole Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik.”Nakon toga utvrda je osvojena. Ubistvom hazreti Osmana, nastaje opšti haos u Medini, u kojem je hazreti Alija bio primoran da preuzme titulu halife – vođe muslimanske zajednice.
U teškom periodu njegovog vođstva od 5 godina, uspio je je ostati odan Božijim principima i pravilima. Tako mu jedne prilike dolazi rođak i traži imetak iz bejtul-mala. Hazreti Alija zagrija šipku i primače je njegovom vratu, pošto nije mogao izdržati toplinu šipke izmače se, a Alija mu reče kako ne može izdržati ovu dunjalučku vatru a igra se sa ahiretskom. Međutim njegov rođak nije odustao, ponovo je došao i tražio imetak ucjejujući Aliju da će oići kod Muavije (obzirom da je tada bio paralelni hilafet). H. Alija traži od njega da navečer ode obiti, opljačkati najbolju trgovinu u gradu. Njegov rođak istog trena odbi, nakon čega ga Alija pita zašto to tražiš od mene, obzirom da bejtul-mal nije njegov lični imetak, već imetak cijele zajednice. Bio je ovo primjer odnosa Alije prema javnom dobru o kojem svi itekako možemo razmisliti.
Završit ću izrekom h. Alije, a bio je poznat po svojim mudrostima i izrekama:”Zapamtite od mene pet stvari za koje vrijedi dalek put prevaliti: Čovjek se ne obraća nikom osim svom Gospodaru, ne boji se ničega osim svojih grijeha, neka se ne stidi neznalica da upita za ono što ne zna i neka se ne stidi učenjak kada bude upitan za nešto što ne zna da kaže:”Allah najbolje zna”. Strpljivost (sabur) je u odnosu na vjerovanje kao glava u odnosu na ostalo tijelo, jer nema imana u onoga ko nema strpljivosti.“