Za potpunije razumijevanje manje ili više trajnih posljedica koje su istočno-zapadni kontakti ostavili i još uvijek ostavljaju na kulturu i duhovni život Bosne i Hercegovine, neophodno je poznavanje ključnih riječi koje su svojstvene kako jednoj tako drugoj intelektualnoj tradiciji (istočnoj i zapadnoj).
Imajući to u vidu pripremljen je ovaj priručni glosar koji, nadamo se, može korisno poslužiti kako nastavnicima bosanskog jezika i književnosti tako i učenicima srednjih škola i studentima fakulteta humanističkih nauka u njihovom traganju za novim znanjima i temeljitijem pronicanju u ljudska dostignuća u književnosti i umjetnosti riječi općenito..
Aed
Aed je pjevač i pjesnik u antičkoj Grčkoj. Za razliku od rapsoda aedi su sami sastavljali svoje pjesme, koje su potom kazivali pred različitim grupama slušalaca. Povremeno pjevali su i pjesme drugih pjevača usmenim putem prenoseći narodna predanja o junacima i prošlim događajima, pri tome improvizirajući i koristeći formalne i sadržinske elemente inače karakteristične za epiku.
Agrafično društvo
Društvo u kojem se komunikacija odvija bez korištenja pisma, u njemu se kultura stvara i prenosi usmenim putem.
Aladin (arapski Ala'-ud-din)
Aladin je junak popularne priče „Aladin i čarobna lampa“ iz klasične arapske zbirke narodnih pripovijedaka Hiljadu i jedna noć. Priča njegovog života je dosta jednostavna. On je sin siromašnog krojača, nakon čije smrti sreće magičara koji preobražen u njegovog dajdžu privoli Aladina da donese čarobnu lampu iz skrivene pećine.
Nakon odbijanja da lampu preda magičaru ovaj svojim nadnaravnim moćima zatvara pećinu iz koje Aladin izlazi zahvaljujući džinu oslobođenom iz lampe nakon što ju je junak priče slučajno protrljao. Tako Aladin spozna ogromnu moć džinova koji su se skrivali u lampi, nakon što su mu omogućili da postane enromno bogat i čak oženi sultanovu kćer.
Alegorija
Alegorija je ideja izražena pjesničkim slikama čije preneseno značenje služi kao zamjena osnovnom značenju određenog pojma da bi se što više naglasilo suštinsko značenje te ideje.
Anahronizam
Svjesno ili nesvjesno smještanje ljudi i događaja u ranije ili kasnije periode od stvarnog. Tu spada i pojava da se jedan epski junak, na primjer, nađe u društvu druge ličnosti sa čijim vremenom, barem što se historijskih činjenica tiče, nema stvarne veze.
Anegdota
Riječ iz grčkog jezika označava kratku duhovitu priču o nekom zanimljivom događaju. Po svojoj strukturi ona je najčešće jedno-epizodična i dosta rudimentarna po svojoj formi, a stvarnost u njoj odražava se sa najrazličitijih stanovišta. U anegdoti se često odslikavaju karakteristike jednog vremena, ukazuje na osobine neke etničke skupine, ili društvene sredine. Koristi se u retoričkim nastupima da bi se naglasio neki dio besjede u postizanju što većeg retoričkog efekta.
Antejski
Karakterističan izraz za način dobijanja snage od naroda, iz zemlje, a upućuje na slučaj grčkog junaka Anteja, kome se u borbi svaki put iznova vraćala snaga čim bi se dotakao zemlje.
Antropomorfizam
George Fraser u svojoj knjizi Zlatna grana tumači antropomorfizam kao proces pripisivanja postojećim duhovima sve većeg broja ljudskih atributa, a u književnosti općenito ovaj pojam blizak je izrazu personifikacija.
Apokrifni motivi
Motivi koji potječu iz apokrifa tj. djela teološke književnosti koja nisu u saglasnosti sa službenim stajalištima određene vjerske organizacije.
Arhetip
Najbliže objašnjenje za značenje ove grčke riječi je da je to praoblik stvari, izvorni oblik usmene tvorevine. Njegovo prisustvo otkriva se u simboličkim oblicima čovjekovog izražavanja. To je i neka vrsta praoblika usmeno-književnih žanrova. To je, dakle, osnovni tip iz kojeg su proistekle sve kasnije verzije nekog usmeno-književnog ili umjetničkog djela.
Aruz (potpunije 'Ilm-u-'aruz, Nauka o stihu, metrika)
Stari arapski metrički sistem usvojili su svi narodi Bliskog istoka (Turci, Perzijansci, Pakistanci itd.). Al-Halil (Basra, 8. stoljeće) smatra se osnivačem arapske metrike koja se oslanja na smjenu dugih i kratkih slogova. Da bi utvrdio razlikovanje dugog i kratkog sloga al-Halil je koristio osobinu arapskog pisama, u kome grafija riječi odražava kvantitet slogova. Varijante arapskih metrova na turskom i perzijskom jeziku su unekoliko prerađene prema jezičkoj strukturi ova dva jezika pa pored 16 osnovnih, imaju još nekoliko dodatnih vrsta metra.
Atmosfera
Atmosfera podrazumijeva pozornicu dešavanja, dakle imaginativno zaokruženje neke teme u određennom društvenom ili prirodnom ambijentu.
Aždaha
Aždaha je demonsko, često krilato biće, ponekad sa više glava i sa krilima je. Ima sposobnost preobražavanja i regeneracije ukoliko joj neki od dijelova tijela budu odsječeni. U simboličkom smislu predstavlja pojavu zla u našoj narodnoj književnosti. Ovaj hajvan svoje žrtve najčešće prisiljava na obaveze koje se teško ispunjavaju, nerijetko krade djevojke i vjenčaje ih za sebe.
Bajanje
Bajanje je magijska radnja koja se prakticira da bi se došlo do zdravlja, primamio momak ili djevojka i općenito postigao neki cilj koji se na uobičajen način ne može dostići. Praktičari ovog umijeća služe se magijskim sredstvima kao što je vatra, olovo, vosak, češalj, vlasi kose, trn, itd. Aktivnosti bajanja odvijaju se na mjestima kao što su ognjište, kućni prag, obala rijeke, mezarja i slično.
Bajka
Bajka je fantastična priča koja ne pravi razliku između natpirodnih i ovozemaljskih bića - stvarno i nestvarno nalaze se u istoj ravni. Bajka kao vrsta usmene književnosti teži restauraciji ustaljenog reda stvari koji je u njenom uvodnom dijelu poremećen. Junak priče ove vrste čini sve da bi se nepravda ispravila i pri tome su mu dostupna sva sredstva uključujući i ona čudesna koje može da promisli ljudska fantazija.
Prva proučavanja ove usmeno-književne tvorevine započela su u Njemačkoj braća Grim. Bajka kao vrsta teži vraćanju u prvobitni red stvari, nakon što je on raznim povodima bio poremećen. U bajci su sačuvani stari mitološki slojevi i običajni kodeksi. Određeni realizam u bošnjačkim bajkama izražava se u očuvanju osobina likova i specifičnosti društveno-historijske sredine iz kojih potječu.
Balada
U različitim usmenoknjiževnim tradicijama balada ima različito značenje. Današnje shvatanje balade pa i ono općeprihvaćeno u našoj teoriji književnosti podrazumijeva usmenu pripovijednu pjesmu u kojoj su naglašeni i lirski i dramski elementi.
Balade se obično razvrstavaju prema sižejno-tematskim krugovima na: mitološke, historijske, porodične i ljubavne balade, socijalne, novelističke, junačke i druge. Mitološke balade tematski se fokusiraju na područje magije i demonoloških predanja. U bošnjačkoj tradiciji prisutne su balade o ženidbi sa nadnaravnim bićima - vilama, naprimjer. Historijske balade na dramatičan način odslikavaju individualnu i kolektivnu sudbinu pripadnika određene društvene grupe.
U ljubavnim i porodičnim baladama reflektira se sudbina pojedinca u suočenju sa sudbinski zgusnutom surovom realnošću, iz koje je izlaz najčešće u smrti. Primjeri za to su dvije bošnjačke balade sa motivom o nesretnoj ljubavi – „Hasanaginici“ i „Smrti Omera i Mejrime.“
Bard
Bard je riječ keltskog porijekla koja označava usmenog pjesnika - pjevača nesumnjivog ugleda u svome narodu. Odgovara mu pojam ozan u turskoj i griot u zapadnoafričkoj usmenoj tradiciji.
Basma
Basma predstavlja vrstu jezičke tvorevine iz domena narodnog ljekarstva čiji cilj je liječenje bolesti altrenativnim sredstvima ili odbijanje uroka.
Basna
Basna predstavlja kraću usmenoknjiževnu tvorevinu u kojoj su nosioci radnje životinje preko kojih se posredno prikazuju ljudski karakteri. Kompozicijski skoro isključivo se koristi dijalogom.
Begovski pjevači
Begovski pjevači su naročita vrsta profesionalnih pjevača guslara čija se pjesma posebno tokom mjeseca posta Ramazana čula od Krajine pa sve do Sandžaka.Oni su na begovskim čardacima pjevali bošnjačke junačke pjesme uz gusle, u Krajini često i uz pratnju tambure. Među takvim sačuvana su, između ostalih imena Mehmeda Kolakovića i Ibre Karabegovića. Na drugoj strani preživjelo je sjećanje na Ćor Husu Husovića iz Sanddžaka.
Bejt
Bejt je u pjesništvu na orijentalnim jeizicima distih koji predstavlja jednu zaokruženu cjelinu.
Biljina
Biljina predstavlja rusku epsku narodnu pjesmu čiji junaci pripadaju srednjevjekovnom dobu u kojem se dešavaju njihovi junački podvizi. Stih biljine odlikuje se nejednakim brojem slogova – većinom od šest do šesnaest. Smatra se da su ove pjesme kao vrsta nastale nekoliko stoljeća prije njihovih sačuvanih zapisa.
Bugarštica
Bugarštica je pjesma dugog stiha koja čuva najstariji sačuvani epski sloj u epici nekih južnoslavenskih naroda. Karakteriše je epski stilizirana narativna forma.
Carmina Burana
Glasoviti lirski zbornik Carmina Burana nazvana je tako prema bavarskom samostanu Benediktbauern, koji je nastao oko 1230. godine. Zbornik sadrži lirske pjesme pretežno na latinskom (250) i nešto pjesama (55) na njemačkom jeziku. To je lirika koju su pisali lutajući klerici nazvani „vaganti“ lutalice ili „goliardi“ prema posebnom šeširu koji su imali na glavi. U toj lirici su izmiješani elementi teološkog karaktera, narodne i antičke tradicije sa povremenim podsjećanjima na smrt (memento mori - sjeti se smrti).
I pisci i čitaoci ovoga zbornika čini se da su pripadali jednom nascentnom krugu ljudi čiji ukus i ponašanje su najavljivali raslojavanje u književnosti pa i društvu na nešto što se može imonvati kao „visoka“tj. književnost obrazovanih i viši slojeva društva i pučku književnost odnosno književnost trivijalne orijentacije.
Cantigas
Ovim izrazom označavaju se srednjevjekovne narodne i umjetbničke pjesme Iberijskog poluostrva.
Cezura
Cezura je stabilna (a ponekad i pokretna) granica riječi koja dijeli duže stihove na dva dijela. Znači također stanku, odmor u stihu.
Chanson de geste (fr. Šanson d ‘ žest)
Predstavlja junačke pjesme (pjesme u junačkim pohodima) koje opijevaju događaje najčešće iz doba Karla Velikog u južnoj Francuskoj i susjednim zemljama (8-9 vijek). Pojavljuju se pri kraju jedanaestog i na početku dvanaestog stoljeća. Najpoznatija od njih je „Pjesma o Rolandu“.
Ciklus
Ciklus označava pojedine skupine narodnih pjesama s ciljem da se utvrdi da li porijeklo neke od njih treba tražiti u duhovnoj tradiciji kao takvoj, ili pak njihovo jezgro čine sasvim određeni historijaski događaji. Dosadašnjim podjelama na cikluse, na osnovu načela historičnosti, pokušala se hronološki sistematizirati epska tradicija pojedinih naroda u stihu.
Crnačke duhovne pjesme
Crnačke duhovne pjesme su vrsta narodnih pjesama koje su nastale kada su afrički crnci dovedeni u Ameriku kao robovi. Pretpostavlja se da su mnoge od njih nepovratno izgubljene budući da se njihovom prikupljanju i bilježenu pristupilo znatno kasnije od vremena njihovog nastanka. Pjevaju se obično u horu i u početku nisu imale posebnu instrumentalnu pratnju.
Destan
Destan je riječ iz perzijskog jezika kojom se u starijoj turskoj književnosti nazivaju starin usmeni spjevovi koje su usmenim putem prenosili narodni pjevači (ozani).
Dionizijska misterija
Tajne religiozne ceremonije posvećene starogrčkom božanstvu vina – Dionizu.
Distih
Distih je kratka pjesma od svega dva stiha, također i kitica od dva stiha.
Divan
Divan znači zbirku pjesama jednog pjesnika koja je ispjevana po mjerilima divanske književnosti. Mogao je uključivati kaside, gazele i rubaije.
Ekspozicija
Ekspozicija predstavlja uvodni dio književnog djela koji nagovještava osnovne momente daljneg razvoja radnje.
Elipsa
Elipsa je oblik rečenice u kojoj su izostavljene jedna ili više riječi.
Elizija
Elizija znači izostavljanje vokala zbog prevelikog broja slogova u stihu.
Epifora
Epifora je pjesnička figura u kojoj se na kraju nekoliko stihova ponavljaju iste riječi.
Ep
Ep je naziv za najobimniju epsku formu koja ima bogat povijesni razvoj i priličnu raznovrsnost sadržajno-izražajnih mogućnosti. Razvio se iz junačkih pripovijednih pjesama u antičkoj Grčkoj, oblikovan u visokom stilu i odabranom odmjerenom ritmu. Zbivanja u epu uobičajeno se sastoje od opširnog opisa radnje, postupaka glavnih junaka, njihovog ambijenta i njihovih konja i orućja. Značajan trenutak za razvoj epa predstvljala je pojava Homerovih djela u heksametru - Ilijade i Odiseje (oko 700. godine p.n.) u vezi sa kojima je i takozvano Homersko pitanje.
Epitet
Epitet predstavlja obično pridjev dodat imenici kako bi se nešto konkretnije označilo. Kao stilsko sredstvo u narodnoj poeziji javlja se u obliku takozvanog stalnog epiteta.
Etimološka figura
Stilska figura u kojoj se navodi više riječi sa zajedničkim korijenom.
Etiološka priča
Etiološka priča je vrsta narodne proze koja govori o porijeklu pojava u prirodi i društvu: o nastanku svijeta, nebeskih tijela, čovjeka, životinja, biljaka i njihovih osobina.
Etnička grupa
Smatra se da je etnička skupina grupa ljudi koji se identifikuju jedan s drugim - dijele osjećaj zajedničke sudbine, ili ih kao takve identifikuju drugi, na osnovu karakteristika koje ih razlikuju od drugih grupa. Ove karakteristike mogu imati različite forme - kulturne, lingvističke, ekonomske, vjerske, rasne, političke koje su manje ili više porozne. (http://en.wikipedia.org/wiki/Ethnic-group.)
Fabula
Nastala od latinske riječi u značenju pripovijesti, fabula je u antičkoj rimskoj književnosti predstavljala naziv za sve vrste dramskih djela. Kasnije teoretičari su njeno značenje sveli na okosnicu radnje, u kojoj je nagoviješten smisao onoga što se događa i što motivira učesnike u tim događajimja.
Fabulat
Fabulat je predaja koja uglavnom posjeduje “čvrst i stabilan siže koji se prenosi od početka do kraja s istom kompozicijskom shemom uz promjenljive sekundarne elemente kao što su mjesto i vrijeme zbivanja, ličnosti i slično”.
Figura
Jedno od sredstava pjesničkog jezika (glasovni efekti, sintaktički obrati, ponavljanja, gradacija) čijim korištenjem se postiže izražajni intenzitet.
Folklor
Prema dosadašnjim saznanjima čini se da je termin usmena književnost prvi upotrijebio francuski autor Paul Sébillot 1881. godine, koji je pod tim podrazumijevao područje uže od pojma folklor, imajući pri tome prije svega u vidu pripovijetke, predaje, narodne pjesme, poslovice, zagonetke, nabrajalice i slično (Le Folklore, Paris, 1886.).
Prema shvatanju britanskog antropologa E. Taylora folklor je sveobuhvatan pojam za anonimnu narodnu tradiciju u koju spada: a) materijalna kultura (likovno oblikovanje, zanatstvo, kostimi, narodna arhitektura., b) narodne igre i sport kao prijelazni stupanj od materijalnog ka idejnom narodnom stvaralaštvu., c) običaji, vjerovanja, narodna medicina, religija i tome slično., d) vrste umjetnosti riječi među koje se ubrajaju imena mjesta, imena i prezimena ljudi, pripovijetke, lirske i epske pjesme, zagonetke, poslovice itd. U mnogim kulturama tematika folklora nije u potpunosti jasno razgraničena od pojedinih aspekata naučnih oblasti kao što su etnologija, etnografija, narodna umjetnost, narodna književnost i slično.
Forma
Forma je jedan od osnovnih pojmova u teoriji književnosti, a označava način na koji činjenice materijalne i duhovne kao i njihovi odnosi funkcioniraju u književnom djelu.
Formula
U poredbenim proučavanjima tradicionalne usmene epike formula predstavlja skupinu riječi koje se u usmeno-književnom djelu redovno ponavljaju pod istim metričkim uvjetima da bi se izrazila neka bitna osnovna ideja. Tako ju je formulisao američki homerolog i slavista Milman Parry, a na bazi građe koju je sakupljao ponajviše od Avde Međedovića i drugih epskih pjevača iz Sandžaka.
Frula
Frula je muzički instrument koji obično služi za izvođenje kola. Poznati frulaš u Sarajevu je dugi niz godina je Hamdija Salković.
Gazel
Gazel je vrsta pjesme na orijentalnim jezima od najamanje pet stihova (bejtova) koja za temu ima ljubav, životne boli i radosti i slično. To je najčešće korištena forma u divanskom pjesništvu.
Gatalica
Neki proučavaoci narodne književnosti termin gatalica koriste kao sinonim za bajku. Koristi se i u smislu etiološke pripovijetke.
Gesta
U srednjevjekovnoj književnosti gesta je naziv za zbirku priča poučnog karaktera.
Gradacija
Stilska figura i način pjesničke kompozicije zasnovan na postepenom pojačavanju.
Griot
Griot pripada zapadnoafričkoj tradicijskoj kulturi (Mali, Senegla, Gvineja). U isto vrijeme igraju ulogu narodnih pjevača i putujućih muizičara koji svoje pjevanje često prate izvođenjem na muzičkom instrumentu pod nazivom kora ili balafon.
Gusle
Gusle su muzički instrument najčešće u upotrebi od strane pjevača junačkih pjesama. Pretpostavlja se da su među Južne Slevene došle sa područja istočnog Mediterana. Slična im je iako skromnijih dimenzija rababa, koja je još uvijek u upotrebi u zemljama arapskog Istoka.
Hamasa
Hamasa je naslov određenog broja pjesničkih zbirki u arapskoj književnosti. Ove antologije sadrže izabrane izvode po sjećanju samog priređivača, a sređene su ili po temama ili rodovima. Najranija Hamasa je naslov najdužeg poglavlja poznate i najstarije sačuvane antologije arapskog pjesnika Abu Temama. Ovaj izraz sreće se i u starijoj turskoj i perzijskoj pjesničkoj tradiciji.
Hićaja
Od svog prvobitnog značenja imitacija, mimika, ova riječ je evoluirala do značenja pripovijesti. Izgleda da je od početka 14. stoljeća u islamskim književnostima prihvaćena u značenju priče, legende...Hićaja općenito predstavlja popularnu u narodnom duhu iskazanu proznu tvorevinu predstavljenu kratkim pričama, anegdotama i slično. U perzijskoj literaturi ovim terminom su se nazivali kratki prozni opisi koji su se umetali u druge književne sastave (historiografska djela, mistična i didaktična djela). U turskoj književnoj tradiciji hikaja predstavlja dužu proznu formu u koju su umetani stihovi. Abdulah Škaljić u svome rječniku turcizama (1965) ovaj termin objašnjava kao priču, pripovijetku.
Hiperbola
Hiperbola je stilska figura koja preuveličavanjem pojačava izražajnost poetskog teksta.
Historijska usmena predaje je, dakle, kazivanje u kojem je realna historijska ličnost, ili stvarni historijski događaj, poslužio kao povod za stvaranje tradicijskog kazivanja o minulim vremenima. One obuhvataju: predaje o vladarima i junacima, o gradovima, o tvrđavama, o naseljima, predaje o osvajanju Bosne od strane Osmanlija, predaje o širenju islama, predaje o mezarjima, predaje o katastrofama, predviđanje Sudnjeg dana i tome slično.
Homersko pitanje
Homersko pitanje je u vezi sa traženjem odgovora na pitanje ko su stvaraoci junačkih narodnih epova, a posebno u kojoj mjeri je u stvaranju Ilijade i Odiseje odlučujući bio udio Homera. Zahvaljujući rezultatima terenskih istraživanja Matije Murka, Gerharda Gezemana, Milmana Parryja i Alberta Lorda naučnici su ponajviše na primjerima bošnjačke epike bili u prilici dokazivati da su Homerovi spjevovi živjeli zahvaljujući usmenom prenošenju.
Hronikat
Pod hronikatom se razumijevaju raznoliki kratki historijski sižei u čijoj osnovi su raznolika narodna vjerovanja.
Igra
Igra je svaka djelatnost koja se obavlja radi sebe same, radi osjećanja prijatnosti koju izaziva, a može biti shvaćena i kao fizička priprema za životne djelatnosti ozbiljnije vrste. Često je igra izraz obilja životne energije koju neka osoba posjeduje. Igra ima određeno značenje i u odgojnom smislu, korisna je za socijalizaciju ličnosti, ona kompenzira i dopunjava jednostrano funkcioniranje organizma čestom provjerom snage izlažući ga novim izazovima. Igra ima i umjetničku dimneziju. Ovo što je rečeno za igru kao širu pojavu može se reći i za kolo općenito.
Inicijacija
Predstvlja postupak uvođenja u neko tajno društvo, u društvo odraslih i slično.
Izreka
Izreka je kratka odsječna metaforički iskovana forma govora. Nisu joj strana ni pretjerivanja pri čemu se računa sa upečatljivošću poruke tipa „Glavu dajem ako to nije istina“ i slično.
Jamb
Jamb je izraz iz antičke poezije, a označava stopu koja se sastoji od kratkog i dugog sloga odnosno od nenaglašenog i naglašenog sloga u pjesništvu novijeg doba.
Junak
Obično glavna ličnost nekog djela, lik za kojeg je najjače vezan interes i pisca i čitaoca, nosilac radnje u djelu, otjelovljenje ideje djela.
Jurjevske pjesme
Pripadaju ciklusu obrednih pjesama koje su kod mnogih naroda pratile svetkovine u slavu obnove života u prirodi početkom proljeća.
Kadiš
Kadiš predstavlja skupinu jevrejskih molitvenih pjesama u vezi sa posmrtnim obredom.
Kancona
Kancona je najpoznatija i najstarija italijanska lirska pjesnička forma.
Kanon
U književnosti kanon općenito označava skup estetskih ideala i pravila koja preovlađuju u umjetničkoj orijentaciji jedne epohe.
Karađoz
Nosilac glavne uloge u osmanskom pozorištu sjenki. Jedno vrijeme ova dramska igra bila je popularna i u Bosni. U novije doba čak je bila snimljena i televizijska serija pod naslovom Karađoz. Pored glavnog protagoniste, samog Karađoza, priprostog, neobrazovanog ali čovjeka zdravog duha i prilične inteligencije tu je još čitav niz drugih likova: tvrdica, pijanaca, dama i pomodara. Među njima se posebno izdvaja lik Karađozovog prijatelja – Hadživata, koji iako nedovoljno obrazovan, ostvalja utisak snalažljive osobe.
Kasida
Kao vrsta pjesme kasida se često javlja u divanskom pjesništvu. Sadrži obično najmanje 30 stihova. To je pjesma koja se pjevala s određenim ciljem, na njenom početku česti su opisi značajnih događaja ili prirode. Nerijetko se sreću i kaside - pohvalnice vladarima, ili nekim drugim dostojanstvenicima. Preuzeta iz starog arapskog pjesništva ova pojesnička forma nala je svoj put u klasičnu perzijsku književnost odakle je prihvaćena i u osmansko-turskoj književosti.
Katalog
U usmeno-književnom kontekstu katalog predstavlja postupak nabrajanja i opisivanja junaka, događaja i predmeta i slično. Čuveni je katalog u kojem se opisuje okupljanje junaka iz čitave Bosne i Hercegovine za odlazak u Budim pred odsudnu bitku u pjesmi „Ženidba Smailagić Mehe.“
Karakter
Karakter predstavlja skup emotivnih, intelektualnih i etičkih svojstava neke ličnosti, također označava ličnost ili junaka u književnom djelu.
Katarsa
Katarsa predstavlja osnovno sredstvo putem kojeg se, prema Aristotelu, u tragediji vrši emocionalno prečišćavanje u gledaocu.
Kitab-ul-agani
Kitab-ul-agani (Knjiga napjeva) čiji je autor Abu-l-Farag al-Isfahani (284/897-/356/967). Sadrži oko 22 svezaka različite kulturološke građe uključujući rana svjedočanstva o arapskoj muzici i muzičarima.
Kontekst
Kontekst je misaono dovršeni odlomak pisanog teksta koji po prirodi stvari određuje smisao pojedinih riječi ili fraza u njemu.
Košuk
Košuk je vrsta lirske pjesme preuzeta iz predislamske turske narodne poezije. Ne uklapa se u norme divanske književnosti ni po formi niti po sadržaju.
Krajišničke pjesme
Epske narodne bošnjačke pjesme u kojima su opjevani junaci Bosanske Krajine i njihova ratovanja tokom 16. 17 i 18. stoljeća. Glavni protagonisti ovih pjesama su: Mustaj-beg Lički, Budalina Tale i Braća Mujo i Halil Hrnnjica.
Latifa
Latifa je kraća prozna forma anegdotskog tipa nastala na tragu islamskog duhovnog naslijeđa..
Legendarni motivi
Motivi koji potječu iz tradicija o životima svetih ličnosti i njihovih čudesa.
Leksika
Ukupnost fonda riječi u jednom jeziku, ili u djelu jednog pisca.
Lik
Lik je ljudska ličnost prisutna u književnom djelu sa svim svojim misaonim, moralnim i osjećajnim svojstvima: Često se poistovjećuje sa izrazom junak djela koji inače označava glavnog, ili jednog od najvažnijih nosilaca radnje u književnom djelu. Karakter pak označava prije svega određene moralne i psihološke osobine nekog lika. U antičkoj i srednjevjekovnoj književnosti individualne osobine ljudske ličnosti često su bile stilitzirane i bez naglašenih individualnih osobina. Termini lik, ličnost, junak, karakter, tip i portret često se koriste kao sinonimi.
Manihejizam
Manihejizam predstavlja religiozno učenje nastalo u III stoljeću u Perziji. Oslanja se na dualistično vjerovanje u božanstvo svjetla i božanstvo tame. Vremenom se prošoirilo na čitavom području Ruimskog carstva, a utjecalo je na kasnije vjerske sljedbe kao što su bogumili, katari, albigenzi itd.
Memorat
Memorat je oblik predaje u kojem kazivač iznosi svoje lični doživljaj pa je upravo zbog toga najčešće emocionalno obojen. Memorat može sadržavati i saopštenja osoba bliskih kazivaču. Za razliku od fabulata u njemu nije lahko prepoznati čvršću pripovijednu strukturu.
Mesnevija
Mesnevija je izvorno perzijska pjesnička forma u kojoj svaki stih – bejt ima posebnu rimu. U arapskoj, perzijskoj, turskoj i urdu književnosti ova pjesnička tvorevina bila je karakteristična za sve duže pjesničke sastave (didaktičke, historijske spjevove i slično). Mesnevija je također naziv pjesničke zbirke u šest svezaka istaknutog islamskog mistika Dželaludina Rumije (1207-1273). Dijelovi Mesnevije sa prijevodiom i komentarom Fejzulaha Hadžibajrića objavljeni su u Sarajevu 1996. godine.
Metafora
Vrsta tropa u kojem je radi većeg efekta jedna riječ slikovito upotrijebljena umjesto druge riječi na temelju neke njihove sličnosti kao naprimjer „Pojeo je vatru.“
Metrika
Metrika predstavlja sistem pravila koja otkrivaju prirodu i opisuju tehniku građenja stihova na osnovama metra.
Mevlud
Mevlud je u islamskoj tradiciji duhovna pjesnička tvorevina koja govori o rođenju Muhameda Resulullaha. Narodni je običaj u Bosni i Hercegovini kao i u nekih drugih naroda da se ova pjesma prouči - izvodi bilo u džamiji ili po kućama kako bi se obilježio datum rođenja Muhameda Resulullaha i prikazala njegova ulogu u životu muslimana. Pjesnik Džemaludin Latić je 2021. godine objavio knjigu Bosanski mevlud.i tako se pridružio čitavoj plejadi drugih pjesnika na bosanskom jeziku koji su na ovaj način iskazali svoju ljubav i poštovanje prema Muhamedu Reulullahu.
Mimesis
Mimesis je riječ grčkog porijekla kojom se putem odražavanja ili podražavanja izražava odnos umjetničkog djela prema stvarnosti.
Miradžija
Miradžija je pjesma u kojoj se opisuje uzdignuće Muhameda Resulullaha na nebesa (Mi'radž). Poznata je Miradžija Sabita Užičanina, kao i Mehmeda Rešida.
Mit
Mit je predanje sa obilježjem svetosti koje se najčešće dovodi u vezu sa sviješću arhaičnog čovjeka. U mitu teško se razlučuje neutemeljena uobrazillja od iskustvenog doživljaja stvarnosti. Otuda u mitovima prisustvo junaka neizmjerne moći i snage koji olahko prelaze preko granica mogućeg uz prisustvo obilja tvorevina koje proizvodi nesputana fantazija.
Mitologija
Mitologija je fantastična historija određene zajednice koja se prenosi sa koljena na koljeno kao sveto predanje.
Mitološke pjesme
Mitološke pjesme predstavljaju drevni sloj narodne književnosti u kojima se pjeva o divovima, aždahama, vilama, zmijama, zmajevima i slično.
Motiv
U usmenoj narodnoj književnosti motiv predstavlja pripovijednu jedinicu nekog djela (motiv ženidbe s preprekama, zla maćeha, čudesno biće, djeca zlatnih ruku, zahvalni mrtvac i sl.). Više motiva čini njegov siže. U kirtičkim proučavanjima motivu se prilazi ili iz ugla njegove sadržine ili njegove strukture. Mogućnost raščlanjivanja motiva kao najjednostavnijih jedinica pripovijedanja, koji imaju sposobnost održavanja u tradiciji pri čemu je uočena njihova nevjerovana sličnost na raznim krajevima svijeta, dovela je do stvaranja nacionalnih i međunarodnih indeksa tipova narodnih pripovijedaka. Najvažniji takav indeks je Motif-Index of Folk-Literatrure (Kopenhagen., Bloomington, 1955-1958. 4 knj.) čiji je autor Stith Thompson.
Motivacija
U epskim i dramskim djelima motivacija predstavlja opravdanje postupaka nekog lika ili uvođenje u tok tradnje novog. U usmenoj književnosti često se postupci likova motivirani djelovanjem nadnaravnih sila.
Mualake
Najstarija i najpoznatija zbirka starih arapskih pjesama koja obuhvata po jednu kasidu sedmorice najčuvenijih predislamskih pjesnika: Imrul Kajsa, Tarafe, Zubejra, Lebida, Amr ibn Kulsuma, Antare i Haris ibn Hiliza.
Muhtasar
Muhtasar je popularna forma pisanja u kojoj su naši autori na orijentalnim jezicima sažimali djela drugih autora.
Munadžat
Munadžat predstvaljaju uvodni stihove divana u kojima se iskazuje poštovanje prema Bogu.
Muvaššah
Muvaššah predstavlja karakterističan oblik andaluzijsko-arapske poezije nastao najkasnije u drugoj polovini 9. stoljeća u kome se po prvi put u arapskoj verisifikaciji pojavljuje prava strofa. Često je to ljubavna pjesma koja se pjevala uz pratnju muzičkih instrumenata. Otkriće ovih pjesama – kao najstarijih primjera srednjovjekovne lirske poezije otvorilo je pitanje odnosa između arapske i provansalske i općenito srednjovjekovne evropske poetsko-lirske tradicije. Danas preovladava mišljenje da se ne radi samo o sličnosti tipološke naravi nego je u pitanju suštinska sličnost ove dvije vrste pjesničkog izražavanja na jugozapadu Evrope.
Narodna drama
Prema novijim naučnim istraživanjima sintagmom narodna drama obuhvaćeni su : narodno glumovanje, obredne svečanosti, narodni igrokazi i sl.
Nemušti jezik
Ljudima nerazumljiva forma komunikacije: govor životinja, biljaka, neživih tvari karakterističan za svijet bajki.
Novela
Novela je narodna pripovijetka realistične sadržine u kojoj, za razliku od bajke, izostaju nadnaravni elementi.
Opšta mjesta
„Usta su joj kutija šećera“ predstavlja primjer jednog od ustaljenih stihova koji služi da ilustruje termin opšteg mjesta čija je glavna uloga u stvaranju i održavanju usmene tradicije. Može to biti i sintagma tipa „knjiga šarovita“, „oči soklove“ i sl.
Ozan
Pored toga što predstavlja lično tursko mime ozan označava i narodnog barda izvođača tardcionalnih narodnih pjesama.
Pjesma o Cidu (Cantor de mio Cid)
Ova španska pjesma nastala oko 1140. godine opijeva historijksku osobu po imenu Rodrigo Diaz de Vivar koga su Arapi nazivali Cid Compeador (Gospodin ratnik). Cidova junačka djela opisana su jednostavnim stilom sa primjesama fantastičnog, ali uz prilično poštivanje historijskih i geografskih činjenica. Lik Cida idealiziran je ne samo u smislu njegovih kršćanskih vrlina nego i u smislu njega kao nositelja specifičnih nacionalnih karakteristika. Način izlaganja u pjesmi je jasan, opisi zgusnuti, a kratke epizode u nizu se nadovezuju jedna na drugu, što kompozicisjki podsjeća na kasnije pustolovne romane.
Pjesma o Nibelunzima
Pjesma o Nibelunzima koja se pojavljuje i pod nazivom Saga o Nibelunzima nastala je oko 1200. godine a sadrži odjeke starih germanskih mitoloških predanja. Ime Nibelunzi u nazivu pjesme označava demonske patuljke koji su čuvali veliko blago pohranjeno u podzemnom svijetu. Glavni junak u pjesmi po imenu Siegfried, pojavljuje se na samom početku epa i to u trenutku kada dolazi na dvor kralja Gunthera u Worms sa blagom koje je oteo Nibelunzima, da bi isprosio kraljevu sestru Kriemhildu. Da bi se mogao oženiti Siegfried pomaže Kriemhildinom bratu Guntheru da osvoji nedostupnu kraljicu Brumhildu, koja svim proscima odsijeca glave ako je ne pobijede u viteškim vještinama.Siegfried uz pomoć plašta, koji ga čini nevidljivim, uspijeva pobijediti Brumhildu, koja misleći da se radi o Guntheru pristaje na udaju. Tek na svadbi prijevara biva otkrivena, i Brumhilda traži načina da se osveti. Svome dvorjaninu Hagenu nalaže da ubije Siegfrieda, a potom i sama okončava svoj život. I Kriemhilda sa svoje strane sprema osvetu, nakon udaje za hunskog kralja Etzela, poziva Burgunđane da predaju Siegfriedovo blago što ovi odbijaju. Nakon toga svi pogibaju u krvavom obračunu.
Pjesma o Rolandu
Pjesma o Rolandu starofrancuski junački ep opisuje povratak franačkog kralja Karla Velikog s ratnog pohoda protiv tadašnje muslimanske Španije, prilikom kojeg su zaštitnicu njegove vojske, koju je predvodio vitez Roland, napali i pobili Baski. U toj epskoj pjesmi, kada je radnja u pitanju, riječ je o legendarnoj povijesti u kojoj je Karlo Veliki opisan kao eminentno kršćanski vladar čija je misija borba protiv nevjernika tj. španjolskih muslimana. Roland, glavni junak pjesme, je oličenje kršćanskog viteza, čiji osjećaj časti ga sprečava da i u najtežim trenucima nije želio zatrubiti u čudesni rog Olifant, kojim bi pozvao Karlovu vojsku da se vrati, kako bi mu pomogla. Na kraju, prije same smrti ipak se kaje zbog toga i time je uspostavljena ravnoteža između nesebične viteške hrabrosti i pokajanja zbog oholosti.
Poligenetska teorija
Poligenetska teorija podrazumijeva shvatanje o samoniklom i nezavisnom porijeklu sličnih motiva i tema u narodnim pripovijetkama u različitim krajevima svijeta. Takvo stajalište je u suprotnosti sa idejom o migracijskom načinu širenja motiva.
Risala
Risala ili rasprava je čest oblik intelektualnog izražavanja u naših autora posebno onih koji su pisali na arapskom jeziku.
Ritual
Ritual predstavlja skup obreda koji se vrše uz neki vjerski čin.
Romantizam
Romantizam je književni pokret i književnohistorijski tipološki pojam koji se javio kao opreka srednjovjekovne i renesansne književnosti klasicizma. Pripadnici ovoga pokreta smatrali su da je predmet umjetnosti i književnosti svijet čovjekovih osjećaja osporavajući teze o antici kao ishodištu svekolike umjetnosti prije tražeći pravo njegovo izvorište u narodnoj umjetnosti i usmenom stvaranju vlastitog naroda. Pri tome su podsticaje za svoja stajališta tražili u iskustvu naroda naseljenih u nerazvijenim dijelovima svijeta i ambijentu egzotičnih predjela, odnosno u udaljenim historijskim razdobljima napose u srednjem vijeku.
Rubaija
Kao lirska pjesnička tvorevina rubaija se pojavila najprije u perzijskoj književnosti, ali je ubrzo našla svoj put i u druge književnosti Islamskog Istoka. U njoj se rimuju prvi, drugi i četvrti polustih, dok treći ostaje slobodan. Među najpoznatije pjesnike rubaija ubraja se Omer Hajam.
Saz
Saz je žičani muzički instrument koji je među Bošnjake došao s Istoka. Najčešće se koristio kao pratnja uz izvođenje sevdalinki. O tome i drugim pitanjima vezano za ovaj instrument treba pogledati podatke Šukrije Trake koji je napisao knjigu pod naslovom Saz u Bosni (Visoko: Institut sevdaha, Fondacija Omera Pobrića, 2003).
Sintagma
Sintagma predstavlja skup dvije ili više riječi koje u rečenici čine cjelinu za sebe..
Sira Beni Hilal
Sira Beni Hilal je je epska pjesma o plemenu Bani Hilal i njegovoj seobi sa Arabijskog poluostrva u Sjevernu Afriku u 10. vijeku. To je jedna od najznačajnijih usmenih tvorevina koja se razvila u okrilju arapske narodne tradicije i koja se još uvijek povremeno izvodi u svom muzičkom obliku.Godine 2008 ovaj ep je uvršten u Registar nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a.
Siže
U teoriji književnosti siže obično označava sadržinu, predmet - temu djela. Po tumačenju nekih teoretičara to je umjetnička obrada određenog djela, odnosno umjetnički izgrađen raspored događaja u djelu. Koristi se za epiku i dramu dok je za liriku češće koristi termin tema.
Slog
Slog je najkraći elemenat govorne cjeline koja nije djeljiva i ne može funkcionirati samostalno tako da nije nosilac značenja.
Slovo o Igorovom pohodu (Slovo o polku Igorevu)
„Slovo o Igorovom pohodu“ je ruska epska pjesma za koju se pretpostavlja da potječe iz 12. stoljeća
Stil
Kao termin u književnosti riječ stil označava način pisanja nekog djela. Vremenom je postao širok pojam: stil života, stil javnog nastupanja i slično.
Svadbene pjesme
Svadbene pjesme pripadaju širem krugu lirskih narodnih pjesama koje za temu imaju različite običaje koji prate ženidbu i udadbu - od prošenja, prstenovanja, boravka u mladinoj kući, ispraćaja mlade, putovanja, dolaska u mladoženjin dom i svadbu. Unutrašnju draž ovih pjesama posebno podcrtavaju djevojačka osjećanja: jedno radosno zbog udaje i drugo nesretno zbog rastanka sa roditeljima. Poneka od ovih pjesama nosi u sebi traguičnu notu: kao u primjeru pjesme Gorom jezde kićeni svatovi:
„Gorom jezde kićeni svatovi,
Gorica im listom progovara:
Kud' idete kićeni svatovi,
Kud' idete, kud' konje morite ?
Umrla je prošena djevojka...“
Šaljiva pjesma
Uobičajen naziv za lirske pjesme i baladične pjesme sa satiričnom ili humorističnim sadržajem. Primjer jedne takve pjesme je „Mlad se Ćurčić oženio.“
Šaljiva priča
Šaljiva priča je vrsta narodne pripovijetke sastavljene od vedrih epizoda, bazirana je na komičnosti neke situacije kojoj je obično izvor sam život. Često se zasniva na igri riječima, ili hinjenog pogrešnog razumijevanja sagovornika te upotrebi prenesenog značenja riječi. Komično u njima po pravilu je blagonaklono prema junaku priče iako je situacija koja se opisuje mogla biti izrazito karikaturalnog karaktera.
Šarh
Šarh ili komentar je najčešća književna vrsta koja se sreće kod naših autora koji su pisali na orijentalnim jezicima.
Tarih
Tarih je omiljena pjesnička vrsta u orijentalnim književnostima. Prisutan je i u bošnjačkoj pjesničkoj tradiciji. Stihovima tariha obično su se obilježavali neki važni događaji bilo iz života pojedinca ili zajednice: datumi rođenja i smrti, dovršetak gradnje mostova, džamija i drugih građevina, sklapanje mira, ili pohod u rat.
Tema
Tema predstavlja osnovnu misao odnosno ideju vodilju nekog djela.
Terdži-bend
Terdži-bend predstavlja stariju pjesničku formu u islamskim književnostima . U pjesmi te vrste stihovi strofe se uzajamno rimuju pri čemu su strofe povezane jednim distihom koji se zove vasita (veza, spona) koji služi kao refren do kraja pjesme.
Tezkira
Tezkira je svojevrsna antologija pjesama, posebno popularna među osmanskim autorima, koja pored odabranih stihova sadrži i biografske podatke o pjesniku njihovom autoru.
Topos
Topos predstavlja stilsko sredstvo u značenju opšteg mjesta, tipiziranog motiva, slike, klišea, misaone i izražajne sheme.
Tradicija
Tradicija predstavlja skup običaja, stajališta i uvjerenja koji neku zajednicu povezuju s prošlošću
Tragedija
Kao naziv za pjesničku tvorevinu, tragedija je nastala u antičkoj Grčkoj. U njoj se patnja i stradanje čovjeka pojedinca izuzetnih osobina predstavljaju kao posljedica njegovog slobodnog i herojskog djelovanja naspram sudbine kojoj na kraju ipak podliježe.
Trop
Predstavlja sredstvo pjesničkog jezika u kojem se riječi upotrebljavaju slikovito, najčešće u prenesenom značenju.
Trubadurska lirika
Krajem 11. stoljeća na teritoriji nešto širem od današnje Provanse u Francuskoj pojavili su se na feudalnim dvorovima profesionalni pjevači i autori pjesama nazvani „trubaduri“. Otada novi tip lirike širi se čitavom Evropom. Ovaj novi tip pjesništva i nova osjećajnost koja ga je iznjedrila povezani su sa novim shvaćanjima svijeta i položau čovjeka u njemu. Najviše pozornosti, pri proučavanju ove književne pojave, izaziva novi odnos muškarca i žene i pojava tzv. Kulta dame, koji se iskazuje u čitavom nizu razrađenih postupaka kojima se opisuje kako se pjesnik zaljubljuje, kako mu njegova g,ospođa uzvraća ili ne uzvraća i kako se pjesnikov život općenito mijenja zbog ljubavi.
Turkija
U turskoj narodnoj poeziji turkija predstavlja naziv za različite vrste usmenih pjesama koje se pjevaju uz saz. Pjevaju se jednostavnim narodnim jezikom, a karakteriše ih izvornost izraza i oslonac na tradiciju. Bilježene su i prepisivane u medžmue – bilježenice džepnog formata
Uspavanke
Uspavanke su lirske pjesme velike starine. Upućene su djetetu koje treba da štite od raznih neugodnosti na putu odrastanja. Zbog svoje sinkretične prirode, jer se obično pjevaju, ove pjesme služe i praktičnoj namjeni kako bi uspavale u bešici dijete.
Varijanta
Pojam varijante obično se shvata kao suštinska odrednica usmene književnosti. Za pojavu varijante jedne pjesme dovoljna je izmjena samo jednog motiva u toj usmeno-književnoj tvorevini.
Zagonetka
Zagonetka predstavlja vrstu misaono-govorne igre izražene u vidu metaforičnog često zbunjujućeg pitanja tipa: „Dva lončića, četiri zaklopčića.“
Zakopano blago
Priče o zakopanom blagu postoje širom svijeta, u njima se na planu odnosa faktografskog i fantastičnog redovno sučeljava zbiljsko sa nerealnim. Među čuvarima pretpostavljenog zakopanog blaga obično su demonska bića. Proučavaoci ovih kulturoloških tvorevina već su ukazali na prirodu uvjeta za dobijanje zakopanog blaga kao i na vezu tih uvjeta sa krajnjim ishodom traganja za bogatstvom. Poseban podsticaj ovim pričama davali su zbiljski nalazi raznih ostataka prošlosti - artefakata rasutih posebno u bližoj i daljoj okolini starih gradina i drugih arheoloških nalazišta. Fantastičnim slikama i situacijama iz vjerovanja i kazivanja o zakopanom blagu porijeklo se najčešće nalazi u mitskim i magijskim predstavama.
Žanr
Izraz žanr upućuje na književna djela koja imaju neke samo njima svojstvene zajedničke osobine Kao elemenat tradicije i neka vrsta konstante u književnosti žanrovi predstavljaju osnovu za klasifikaciju knjževnosti.
Naime, tradicionalna teorija književnosti koja se oslanjala na njemačku estetitku XIX stoljeća uglavnom je zastupala triadni model književnih rodova koje su činili lirika, epika i drama. I u nas je takva podjela književnosti sve doskora smatrana neupitnom. Osnovna slabost ovako shvaćene ideje roda, međutim, najveća je u tome što su rodovi (lirika, epika i drama) zamišljeni kao univerzalne kategorije koje imaju svoje za stalno fiksirano i nepromjenjivo mjesto u sistemu temeljnih mogućnosti književnog izražavanja.
Naspram toga treba podsjetiti da se književnost kao i sam život realizira u historiji, pa su otuda nužno njihovi sistemi podložni promjenama, a time i realitvni. Zato se danas sve više govori o sistemu teorije i historije žanrova nego teorije rodova. Pri tome se žanr ne smatra stalnom i nepromjenjivom, dakle statičnom kategorijom, već nečim dinamičnim i podložnom stalnim transformacijama. Još su ruski formalisti isticali da se čitav historijski tok književnosti može posmatrati s obzirom na promjene u žanrovskom sistemu - u izmjenama njihovih funkcija.
Savremeno shvatanje žanra najbliže se ocrtava u onom teorijskom modelu kojeg je inaugurirale desosirovska lingvistika (De Sosir) na razmeđu teorije komunijkacija i teorije teksta.
Ovisno od prirode žanra, kao i o njegovom statusu unutar žanrovskog sistema jednog doba, ali i u zavisnosti od kreativnih težnji autora, ne zanemaruući pri tome ni očekivanja čitatelja, žanrovska obilježja nekog djela mogu se prepoznatio u svim komponentama djela, dakle od teme do kompozicije.
U historiji književnosti nije teško uočiti promjene koje su se dešavale u strukturi pojedinih žanrova kao što je slučaj sa promjenama koje su vidljive u šekspirovskoj u odnosu na tragediju aristotelijanskog tipa.
Pa ipak pored razlika koje su prisutne između djela jedne žanrovske pripadnosti ta djela imaju i nešto zajedničko ono što im je opće. Uprvao književna vrsta podrazumijeva to opće što omogućava da u književnosti govorimo, ne kao o zbiru književnih djela, već kao o sistemu književnih oblika.
prof.dr. Enes Kujundžić