Kod nas u neka prijašnja vremena na našim kapijama ili nazovimo tarabama na ulazu u avliju nalazile se dvije halke. One su bile namijenjene za goste u komšiluku koji dolaze do dotičnog domaćina i prilikom najave ulaska u avliju tražili su izun odnosno dozvolu tako što bi veći ili  manji zvekir upotrijebili kako bi se najavili domaćinu. Tako je to nekad funkcionisalo u našim mahalama i krajevima kako većim tako i manjim mjestima.

Naime kada nenajavljeni gost zakuca putem velikog zvekira, znalo se da bi se pred vratima trebao pojavit domaćin muškarac, jer udarac velikog zvekira to svojim zvucima najavljuje da je pred vratima muškarac, te bi domaćin izlazio da mu otvori vrata. S druge strane manji zvekir imao je svoj za nijansu od većeg drugačiji (sitniji) zvuk te bi taj nagovještaj manjeg zvekira pozivao domaćicu da otvori vrata jer je pred vratima ženska osoba. Ovo su adeti koji su nekad bili dosta prisutni u našim mahalama, te je prolazak vremena iz nekadašnjeg u današnji dobio veliku transformaciju u ovom pogledu.

Danas kad pogledamo sav taj proces on se zaista mnogo promijenio i navike ljudi su se mnogo promijenile. Pa imamo danas prilikom ulaska i dolaska do određene kuće neke promjene recimo avlije su zidovima opasane kao nekad, s tim sad  tu na ulazu su željezna, aluminijumska ili drvena jaka vrata na ulazu.

Ljudi su sad naravno za razliku od prijašnjih vremena kad se iznutra na drvena vrata postavljale mandale, danas se vrata zaključavaju od primjerice ključa do daljinskog upravljanja kapijom. Tu je uveliko prisutan interfon kod ulaza na koji možemo pozvati domaćina da nam otvori kapiju za ulazak u avliju.

Također telefon i internet je doprinio lakšoj komunikaciji prilikom dolaska, jer se mnogi najave prilikom svog dolaska gdje je domaćin utomatski upoznat o dolasku komšije,prijatelja, rodbine i gosta.
foto ilustracija

Autor: Hasikić Hamid

dzematrahic.ba