Kada dođe vrijeme za odlazak na spavanje, dolazi i trenutak kada se tijelo i um pripremaju za odmor. Utišavaju se zvukovi dana, a svjetlo postaje sve blaže. Moja soba postaje oaza mira, gdje se sve više oslanjam na tišinu i tamu kako bismo pronašli unutrašnji mir.
San je vrijeme kada tijelo ima priliku da se obnovi, a um da se odmori. Ali san je još ljepši kada se prije nego što se prepustimo snu prepustimo svome Stvoritelju. Svake večeri kada završim svoj dan sa jacija-namazom, prije nego što utonem u san, upućujem svoje dove Uzvišenom Allahu.

Ovaj trenutak postao je za mene više od običnog rituala; postao je glavni dio u mojoj rutini, i prije bih rekla da mi je to kao neki običaj. 
Kao muslimanka, dova je osnovni dio mog života. Ali, dok se tokom dana suočavam s mnogo izazova, prepreka, obaveza, teških trenutaka... noćna dova mi daje nadu da nikada ne odustajem. Prije samog odlaska u krevet rukom očistim postelju jer nikada ne znam šta ostavim iza sebe i naravno idem na spavanje pod abdestom.

Moj pristup dovama pred spavanje je iskren i duboko ličan. Počinjem zahvaljivanjem Allahu na svim blagodatima. To su trenuci kada osvježavam svoju svijest o svojim dobrobitima i greškama i cijenim sve štomi je dato. Zahvalnost je glavni aspekt svake dove, koja ujedno podrazumijeva svjesnost i iskrenost, jer ne smijemo zaboraviti na zdravlje, hranu i vodu, milost i oprost i zahvalnost za svaki trenutak u životu. Svaki dan prilika je da cijenimo i izražavamo zahvalnost za sve što imamo.

Moja dova pred spavanje je i trenutak  introspekcije kada razmišljam o svojim postupcima tokom dana kao i greškama i tražim od Allaha oprost za grijehe, svjesne i nesvjesne. Nakon toga, izražavam svoje želje i brige iskreno, nikada ne budem više iskrena kao u tom trenutku. Znam da Uzvišeni Allah čuje moje dove pa se zbog toga i ne brinem da li će me neko drugi čuti.

Dova za porodicu i prijatelje je važan i lijep izraz naše brige i ljubavi prema njima. Uvijek mi je draža dova u kojoj dovim za svoju porodicu, rodbinu i prijatelje jer na svaku dovu koju musliman uputi za svog brata melek pored njegove glave kaže: Amin, i tebi isto. i ta dova će sigurno biti primljena. Zamolim za zdravlje i sreću svoje porodice i prijatelja. A zar ima nešto ljepše nego biti u nečijoj dovi? Najljepše mjesto je biti u nečijem srcu ali najsigurnije je u nečijoj dovi. I zato se uvijek sjeti svoga brata u dovi i nadaj se dobrom.

Moja porodica mi je uvijek na prvom mjestu pa je zato svaka moja prva dova za njih. Dove za porodicu i prijatelje trebaju dolaziti iz srca, s ljubavlju i brigom za njihovu dobrobit. I ne smijemo zaboraviti doviti za svoju porodicu i prijatelje redovno.

Za sebe ne tražim ništa mnogo i pretjerano samo oprost i snagu za svaki novi dan s nadom da ću sutra biti bolji čovjek. Nakon što završim s dovama osjećam se mirnom, smirenom i najbliže Allahu. Izgovorim tiho amin, ne tako tiho ali ne ni glasno, dovoljnim tonom da me čuje onaj koji me treba čuti. A znamo da se nakon dove naše ruke neće vratiti prazne.

Svaka noć mi je ista, isto vrijeme, isto mjesto i iste dove koje mi daju nadu da idem u novi dan.

Ajla Salihović, je učenik 9. razreda  Sedme osnovne škole, Ajla je osvojila prvo mjesto na takmičenju literarnog konkursa na temu "Moja dova pred spavanje" koju je organizovao Medžlis IZ Brčko.

dzematrahic.ba