Prošli puta sam pisao o Spomen ploči postavljenoj na mjestu gdje je  bila prva Pravoslavna crkva u Brčkom. Ovaj puta riječ je o Spomen ploči na Savskom mostu koja je postavljena 7. aprila 2011. godine. Ali, pođimo redom.
U povodu 30.-godišnjice smrti Josipa Broza Tita, predsjednika SFRJ, a koja se obilježavala 2010. godine, gospođa Marija Arslić, predsjednica brčanskog Društva "Josip Broz Tito" zamolila me je da pripremim prigodnu foto-izložbu na temu "Tito - život i djelo". Pripremio sam oko 350 fotografija sa prigodnim tekstovima, ali sam je zamolio da to, ipak, pregleda jedna selekciona komisija. U selekcionoj komisiji su bi¬ll Marija Arslić, kao predsjednica Društva, Siniša Bašić, kao član Predsjedništva Društva, Ilija Pajić, predsjednik brčanskog SUBNOR—a i ja, kao autor izložbe. Komisija je pozitivno ocijenila sve fotografije i prigodne tekstove , a potom je počeo nezvaničan razgovor o pripremi obilježavanja 7-aprila iduće godine, Dana oslobođenja Brčkog 1945.godine, a potom i o protokolu obilježavanja 30-godišnjice smrti Josipa Broza Tita ove godine.

Ilija Pajić je tom prilikom rekao da se vrše završne pripreme oko izrade novog spomenika na Spomen partizanskom groblju te da će 7. aprila biti otkrivena nova Spomen ploča na Savskom mostu. Tom prilikom rekao sam Ilija da se obrati pažnja na gramatičku grešku na staroj ploči na kojoj je pisalo da su na tom mjestu zlikovci POKLALALI mnoštvo ... itd. Ilija je odgovorio da se zna tačan broj ubijenih Srba i Jevreja, a njih .je 756 i da je vrijeme da se jednom sazna istina o stradanju Srba u Brčkom u toku Drugog svjetskog rata.
Iznenadio me Ilijin odgovor te ga upitah dali Subnor ima spisak ubijenih Brčaka našto mi je odgovorio da nema,jer su ga čistačice zapalile 1992. godine. Odgovorio sam mu ako ga nema, da ću mu ga ja rado dati. Ovim mojim odgovorom Ilija se je jako iznenadio.
Nova Spomen ploča je postavljena 7. aprila 2011. godine i ja sam se ne malo iznenadio novim tekstom a koji glasi:

- Na ovom mostu je tokom Drugog svetskog rata od 1941 do 1945 go¬dine ustaše i nijemci su poklali i poubijali 756 Srba Jevreja i Roma i simpatizera NOP-a iz drugih naroda i narodnosti U znak trajnog sjećanja na ove žrtve opštinski odbor SUBNOR—a Brčko podiže ovo obilježje

Napomena: Tekst je prenesen sa svim gramatičkim greškama.

Da bi brčanski SUBNOR dobio odobrenje za postavljanje nove Spomen ploče , jer je  stara uništena prilikom miniranja mosta 30. aprila 1992. godine, prethodno je uputio zahtjev Komisiji uz obrazloženje da će na novoj Spomen ploči biti isti tekst kao na staroj Spomen ploči. A on je glasio:

PUTNIČE!
Na ovome mjestu noću 7.decembra 1941. godine Nijemci i Ustaše su na zvjerski način poubijali i poklalali mnoštvo Jevreja i
drugih rodoljuba.
PUTNIČE: Zastani i odaj dužnu poštu žrtvama zvjerskog noža koji svojom krvlju obilježiše ovo mjesto.
Opštinski  odbor Udruženja boraca NOR-a

Kada sam Esadu Atiću,   tadasnjem  čanu Komisije,   rekao  svoju primjedbu,   samo  mi   je   odgovorio:
-"Ilija Pajić je prevario Komisiju".
Iskoristiću ovu priliku i gospodinu, ne drugu, lliji Pagiću poručiti da na tom dijelu brčanskog mosta u vremenu od 1941. do 1945 godine, nije ubijen niti jedan brčanski civil ili simpatizer NOP—a. Ako pozna historiju Brčkog onda mu mora biti poznat razlog i zbog čega. A on je   vrlo jednostavan - u to vrijeme brčanski most je bio porušen. Sva ubistva i likvidacije Nijemci i Ustaše su vršile tri stotine metara niže nizvodno, kod Šest topola, na privremeno podignutom pontonskom mostu u Srpskoj varoši. Dakle, i ova Spomen ploča, kao i ona prethodna, i Spomen ploča ubijenim Jevrejima su na pogrešnom mjestu.
Istina, na mostu je bilo ubijanja i to samo dva puta. Prvi puta 6.aprila 1945. godine kada je na mostu došlo do direktnog sukoba Nijemaca i partizana. Kada je taj sukob, prsa u prsa, došao do sredine mosta i prijetila opasnost da partizanske jedinice pređu u Gunju, njemačka komanda je naredila da se most digne u zrak, kojeg su prethodno Nijemci, zajedno sa električnom centralom, minirali. Martin Sič, mašinista u Centrali, je blagovremeno povadio detonatore iz postavljenog eksploziva, tako da je u zrak dignut samo most na kojem je  poginuo nepoznat broj partizana i Nijemaca.

-Drugi puta most je dignut u zrak 30.aprila 1992. godine od strane pripadnika srpske vojske na kojem je život izgubilo najmanje stotinu nedužnih civila svih nacionalnosti, među kojima je bilo i djece.

Već duže vremena, odnosno od 1980. godine pa na ovamo, u novinama, raznim publikacijama i drugim medijima itd. Brčko se želi prikazati kao grad u kojem je izvršen veliki zločin nad civilima srpske nacionalnosti, Jevrejima i romima. Odmah da napomenem. Ja sam miroljubiv čovjek, volim ljude bez obzira koje su nacionalnosti. Osuđujem svaki zločin i njegove počinioce ma koje vjere i nacionalnosti bill. Ali, iznad svega, volim ovaj grad i nemogu i nesmijem dozvoliti da se njegovo ime u koje kakvim razgovorima, štampi, knjigama i drugim medijima spominje kao zločinacki grad u kojem su izvršeni zločini nad nedužnim civilima. Uostalom, Grad nije kriv. Krivi su neljudi koji su te zločine izvršili. I da paradoks bude veći u tim tekstovima se nigdje ne spominje i stradanje Brčaka hrvatske i muslimanske, odnosno bošnjačke nacionalnosti. Jer kada se piše o zločinima počinjenim na ovim prostorima u toku drugog svjetskog rata, uglavnom se prebrojavaju žrtve iz reda srpskog naroda čije cifre idu od jedne do tri hiljade ubijenih.

Broj od tri niljade ubijenih Srba u Brčkom, i to na Savskom mostu, po prvi puta sam pročitao u "Brčanskim pogledima", broj 48 od ll.aprila 1996. godine. Spominje je novinar Slobodan Kovačević u tekstu "Čudesni most", a kojeg je napisao u povodu popravljenog porušenog mosta kojeg je pustila u saobraćaj Madlen Olbrajt, tadašnji državni sekretar SAD. 0 torn događaju mnogo se pisalo, posebno u srpskim medijima gdje je napisano svega i svačega. Recimo, Dobrila Semizović, novinarka "Brčanskih pogleda" i srpskog Radija Brčkog, napisa kako je Olbrajtova u svom govoru istakla da su Srbi digli u zrak brčansku stranu mosta i zamjera joj što Olbrajtova nije rekla da su prije toga i Hrvati digli dio mosta na svojoj strani. Gospođa Semizović u svom tekstu nije napisala da na hrvatskoj strani nije život izgubio niti jedan civil dok je na brčansko:j strani mosta živote izgubilo, kako sam napomenuo, najmanje stotinu civila. Dobrila dalje piše kako je Haris Silajdžić stavio primjedbu zašto na mostu nije bilo državnih obilježja, što je i razumljivo, jer se radilo o državnom graničnom prelazu. A, s druge strane, posebno je naglasila govor Bore Bosića u kojem je istakao kako je na torn mjestu u Drugom svjetskom ratu ubijeno na niljade Srba i Jevreja.
E, pa kada smo već kod zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu da iznesem i vjerodostojne podatke o tome. Napominjem da su to podaci iz arhiva brčanskog Udruženja boraca NOR-a. Oni su vođeni vrlo uredno i hronološki, obrađeni po mjestima, nacionalnosti itd, stim što u spiskove nisu unešene žrtve komunističkog režima. A oni izgledaju ovako:

Općina Brčko 1941. -1945. godine
- Ubijenih...... 1298
- Od toga u NOB-u poginulo ..... 372
- Civilnih zrtava ..... 926

Grad Brčko 1941.-1945. godine
- Ukupno ubijenih.......485
- Od toga u NOB-u.....130
- Civilnih žrtava ........ 355
Pitam se: Pa gdje su te na hiljade ubijenih civila srpske nacionalnosti u Brčkom? Pozivam, i molim, da mi netko odgovori, da mi navede bar pedeset, ili manje, imena ubijenih civila u gradu. Ja ću, za uzvrat, navesti sva imena ubijenih Srba, Muslimana, Jevreja, Hrvata i drugih nacionalnosti u Brčkom i svim mjestima naše općine.

A za sva piskarala koji pišu o zločinima u Brčkom 1941.-1945. godine iznosim podatak za grad Brčko da je u ovom periodu ubijeno:

1. Muslimana .... 174

Od toga je u NOB poginulo ... 86
U zatvoru je ubijeno ... 8
U logoru je ubijeno njih ... 10
U samom gradu i drugim mjestima je ubijeno ... 70

2. Srba ... 125

Od toga u N0B  je poginulo ... 41
U zatvoru je ubi jeno 11, od toga, u Brčkom 6, u Užicu 1,u Vukovaru 1, u Beogradu 1, u Osijeku 1 i Zagrebu 1.
U konc logorima je ubijeno 25, od toga u Jasenovcu 8,u Njemačkoj 2, u Šabcu 2, u Beogradu 7, u Zemunu 3, u Staroj Gradišci 2 i Zagrebu 1.
Ostalih 48 brčanskih civila srpske nacionalnosti ubijeni su u Brčkom,Smicama, Lukavcu,Čengićima, Beogradu, Lipolistu, Čurugu, Leskovcu...

5. Jevreja ...140

Prema dotičnom  spisku ubijeni su u  Brčkom,Vlasenici, Bogojevu, logorima Stara Gradiška, Jasenovac, Beograd, Ausvic,Banjica, Zemun,Šabcu,Zagrebu i
u NOB-u su. poginula 3 Jevreja.

4. Hrvata   ...   43

U NOB-u  ih  je  poginulo ... 13
U zatvoru................     6
U  logorima...............   11
U Brčkom i drugim gradovima ... 13

Sem ovih Brčaka ubijen je 1 Makedonac, dva Mađara, 1 Slovenac i dva Crnogorca.

Ovo bi bili podaci koji su strogo čuvani u arhivi brčanskog SUBNOR-a i za koje Ilija Pajić kaže da su ga čistačice zapalile 1992. godine. Ove podatke u svojoj arhivi imam već oko 40 godina i spreman sam ih objaviti ukoliko bude značajnijih reagovanja. U tom slučaju objaviću i imena žrtava,nacionalnu pripadnost, godinu rođenja itd.

Iz historije Brčkog i okoline

dzematrahic.ba