Arif Dervišević je rođen u Brčkom 1911. godine. Poticao je iz radničke obitelji. U Brčkom je završio Trgovačku akademiju i radio je kao službenik u Općini Brčko.

Kao omladinac bio je vrsni nogometaš u "Islahijjetovom" sportskom klubu. Kroz sportske klubove "Islahijeta" Zmaj" i "Konkordija"   prošli su brojni istaknuti sportski radnici svih nacionalnosti među kojima je bio i Arif Dervišević.

 Zajedno sa svoja tri brata priključuje se NOR-u. Kao domobranski oficir od 1941.godine, a kao član KPJ, izvršavao je sve postavljene zadatke koje je dobijao od Vojnog  i partijskog komiteta KPJ. U avgustu 1943. godine premješten je u Treću vojvođansku brigadu u kojoj je bio komandant bataljona i obavještajni oficir.

U toku VI neprijateljske ofanzive dobio je zadatak da radi na pripremama i formiranja nove Muslimaske brigade na terenu Brčko-Lopare (citati Ataha Mahića). Kada je u oktobru 1943. godine formiran Peti (muslimanski) bataljon 3. vojvođanske brigade čiji je komandant bio Arif Dervišević, mnogi maočki omladinci stupili su u njegove čete.

Na jednom od tih zadataka Arif je u mjesecu decembru 1943. godine pao u ruke Nijemaca gdje je uhapšen i strahovito mučen.

Tako je u sumrak 21. decembra 1943. godine, jedna manja motorizovana kolona Nijemaca, tako reći neopaženo, bez upaljenih farova, ušla u Maoču, u kojoj je sve bilo mirno i tiho. Te večeri u selu je bilo 5-6 partizana iz 5. vojvođanske brigade i dvije partizanke Sremice, izeble i bolesne, upućene na liječenje u partizansku bolnicu u Donju Trnovu. Te noći po zadatku u prolazu kroz Maoču bio je i Arif Dervišević, koji se sastao sa nekoliko uglednih ljudi i odbornika. Nakon njihovog odlaska, kuću su iznenada opkolili Nijemci tražeći da se komunisti odmah predaju. Nakon neuspjelog pokušaja bijega, Arif je uhvaćen u kući Avde Kurtalića. Nešto dalje odatle, štiteći dvije partizanke i nekoliko partizana, na svom kućnom pragu poginuo je Lević Ibrahim. Partizani su se uspjeli povući u šumu, dok su dvije Sremice zarobljene.

U toku cijele noći bili su mučeni i zlostavljani, da bi ih sutradan Nijemci sproveli na vješala ispod jedne kruške na sredini sela, a svo stanovništvo su pozvali da se okupi na tom mjestu. Prije nego su im stavili omče oko vrata Arif je ponovo pokušao pobjeći, ali ga je nedaleko odatle jedan ustaša teže ranio, te je ponovno priveden. Arif je u masi Maočana uočio hodžu Mehmeda Fazlića i povikao:"Hodža! Ešhedu en la ilahe illelah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu!" (Vjerujem i očitujem, da nema drugog Boga osim Allaha dž. š. , i vjerujem i očitujem da je Muhammed a. s. Božiji rob i Božiji poslanik). Kažu da je u tom času i umro prije nego je omča zategnuta, a zajedno sa njim obješene su i dvije Sremice.

Nakon odlaska Nijemaca, te noći je naišla jedna partizanska patrola, koja ih je skinula sa vješala te Sremice odvezla u pravcu Bukvika, dok je Arif Dervišević sutradan sahranjen na mezarju džemata Nove Maoče.

Iz knjige "Maoča kroz historiju" Autora Bašić N. Nedžada