Navršilo se punih 80 godina od kako je na ahiret preselio jedan od velik alima. Naime riječ je o hafizu SejjdU Zenunoviću rodom iz Koraja. Iako nije proživio lagan, niti dug život Hafiz je ostavio neizbrisiv trag poslije sebe i to na više polja. On što je na prvom mjestu i nezaobilazno, jeste njegov prijevod Kur'ana a.š. na bosanski jezik., koji je jedan od rijetkih. Iako nije sačuvan i objavljen u cijelosti, postoji sasvim dovoljno materijala da bi se mogao izučavati stil i način Hafizovog prevođenja, kao i uvid u Hafizovo, mogli bismo kazati, odlično poznavanje arapskog jezika. Hafiz se bavio pisanjem i drugih dijela, kao i pisanjem poezije. Ono što je također nezaobilazno jeste i originalni mevlud kojega je napisao ovaj veliki alim svoga vremena, a među alhamijado mevludima poema Sejjida Zenunovića je najorginalnija. S toga, svojim djelima i radom, ovaj veliki alim nam je ostavio u amanet obavezu izučavanja i sjećanja , kako na njega samoga, tako i na njegova djela.

 

Kjučne riječi: Hafiz Sejjid Zenunović, Koraj, prijevod, Kur'an a.š., mevlud, alhamijado.

Život i djelo

 

Hafiz Sejjid[1] Zenunović se rodio 1875. godine. Rastao je i obrazovao se u pitomom mjestu Koraju, smještenom podno planine Majevice, a koje je prema narodnom kazivanju dobilo ime još u doba sultana Mehmeda Fatiha , koga je po dolasku u taj kraj očarala prirodna ljepota i sami sultan Mehmed Fatih ga je usporedio s džennetom kazavši: „Mjesto je K(a)ORAJ!“[2]
U vrijeme Hafiza Koraj je imao tri džamije[3] i mahale, sa medresom zvanom Igrišće, ruždijom i kiraethanom (čitaonicom).

Obrazovao se pred svojim ocem koji je bio muderris medrese Igrišće i koji je ujedno bio imam Atik (Stare) džamije u Koraju. Također, pred svojim ocem uspješno je završio i hifz u svojoj dvadesetoj godini. Prema kazivanju Abdulgaffara, Hafizovog sina, njihova porodica je doselila iz Spreče prije nekih 300 godina i on je peto koljeno kako su se tu nastanili i svi su bili imami Atik džamije.[4]

Kada je na Ahiret preselio Hafizov otac 1919. godine, on se vraća u Koraj gdje preuzima mjesto imama. Do tada, u periodu od 1912.  do 1919. godine, bio je imam, hatib i muallim u Trnovi kod Bijeljine.

Hafiz Sejjid je imao sedmero djece i to tri sina i četiri kćerke i s obzirom na tadašnje uslove za život, može se kazati da je teško živio. Hafiz je na Ahiret preselio s 57 godina i to 1932. godine i ukopan je u haremu Atik-džamije.

 

 

O kazivanju o samoj ličnosti Hafiza Sejjida Zenunovića možda su najmjerodavnije same njegove riječi. On za sebe u svom spjevu „O Poslanikovom rođenju“ u distihu kaže:

 

Dragi moji muslimani, slušajte

moju pjesmu pa je i vi pjevajte!

Kad u društvu budete se sastali,

pjesmu moju kad budete pjevali,

Valjda ćete i mene se sjetiti

i hajirli dovom me spomenuti!

Vazda mi je želja pjevat o tome,

o našem Pejgamberu milome!

Evo sada ja ću počet pjevat

i godinu rođenja mu spjevat.

Tu godinu nazivaju „Slonovom“

i današnji narod istim imenom.

Zašto zovu tu godinu evako,

evo zašto pričaćemo nekol'ko.

U Jemenu, vilajetu arapskom,

kralj Ebreha tim se zvao imenom

….

….

Zlu zlijem,dobro dobrijem se vraća!

Prema djelu svakome se plaća!

Eto, braćo, ja sam pjesmu svrši(j)o,

oprostite ako budem fali(j)o!

Naročito molim braću pjesnike

nek poprave ako bude faline!

Pa kad braćo, ovu pjesmu pjavate,

spomenite me, bratski selam primite!

Da vam kažem meni ime kako je:

Hafiz Sejjid Zenunović, vako je.

I u srezu, gradu Brčkom, tamo je

Koraj selo, rodno mjesto moje je.

 

Zanimanje moje glavno ovo je:

kao imam služim Stare džamije.

Moju starost da vam kažem ne se zna:

sad je meni pedeseta godina.[5]

 

Hafiz je bio primjer marljivog i vrijednog radnika koji je pored osnovnog zanimanja imama, hatiba i muderrsia, podučavao i odrasle, držao javna predavanja, bavio se knjigovestvom, bio vrstan kaligraf, pisao, prevodio, ali i obrađivao svoju bašču, itd.
 

Hafizova objavljena i neobjavljena djela

 

Pored Mevluda, koji je od velikog značaja, hafiz Sejjid Zenunović je objavio:

- Smrt Muhammeda, a.s. (objavio ga je M. Kujundžiž pod naslovom „Vefat-Wafat“)
- Rođenje Muhammeda, a.s. (takodjer objavio M. Kujundzic)
- Miradž (objavio H. Suljkić. U istoj brošuri objavio je i „Smrt Muhammeda a.s.)
- Ashabi fi'l (objavio M. Kujundžić).

 Neobjavljena djela su:

- Prijevod Kur'ana
- Mevludska hikaja
- Čudan zeman nastade
- Multeka (prijevod fikhskog djela Multaqa al-Abhur hanefijskog učenjaka Ibrahima b. Muhammada b. Al-Halabija, umro 956/1549).
-Shamail al-Nabiyy (Nedovršeni prijevod djela čuvenog muhaddisa Tirmizije, umro 279/892).

Kao što je neobjavljen i niz manjih pjesama i pokušaja

Hafizova poezija

 

Hafiz je  pisao poeziju i spjevove, posebno kaside, koje bi kasnije rado citirao u društvu. Kod recitovanja kasida na arapskom jeziku često bi mu se pridruživali Ragib efendija Zenunović i Ibrahim efendija Begić.[6] Jedna od tih kasida, a prema zabilješkama Hafizovog sina Abdulgaffara u slobodnom prijevodu glasila je:

 

„Počinjemo Allahovim imenom, neka je na dobro, naslovom!

Zahvaljujemo Allahu što pomaže čovjeku, vazda zahvalniku!

Resul, ime mu je Ahmed, nebijj, vrijednosti je neprocjenjive,

Najsretniji, lijepoga odgoja, jasni dokaz Allaha Stvoritelja.“

 
 Stihove koje bi često ponavljao, a sadržajem tog distiha kao da je branio sebe i hrabrio se od zavidnika i prigovora neradnika je distih koji je podsjećao na udruživanje rada i obraćanje Allahu dž.š. dovom:

 

„I Pjegamber, a i vladar Sulejman

Po jednu bi korpu pleo svaki dan!“

 

Pjesme su mu pune bola, tuge, radosti, želja i veselja, moglo bi se reći onoga što čini život svakog čovjeka. Obično je pisao perom sa crnim ili ljubičastim mastilom i većinom noću. Na kraju svojih rukopisa bi upisivao, arapskim pismom, pored svoga imena i adrese: Koraj, kotar Bijeljina (Beljina), a ponekad kotar Brčko. Imao je i okrugli pečat na kome je pisalo Hafiz Se'id ez-Zenunović.

 

Prijevod Kur'ana hafiza Sejjida Zenunovića

          Njegova pisana baština se sastoji od radova vjersko-didaktičkog sadržaja, a prevodio je i hadiska i fikhska djela. No, njegovo najznačajnije i najzapaženije djelo je rad na prijevodu Kur'ana a.š.. Učenjaci se slažu da nije preveo čitav Kur'an a.š, nego samo određene sure, tačnije njih 33 s tim da se neki dijelovi ponavljaju više puta, tako da bi u tom slučaju ovaj broj bio puno veći. Metod mu je bio takav da bi prvo pisao originalni kur'anski tekst na arapskom jeziku, a onda bi pored pisao prijevod na našem jeziku, ali arapskim pismom. Ali hafiz Sejjid Zenunović ne navodi ajete u cjelini na jednom mjestu, nego ih cijepa i navodi misao po misao navodeći arapski tekst Kur'ana a.š. na isti način; kao da je htio pomoći čitaocu, a posebno imamima i hatibima prilikom interpretiranja teksta Kur'ana a.š.
Jedna od značajnih karakteristika ovoga prijevoda jeste da bi rijetko upotrebljavao dva termina za jedan te isti pojam, a ako bi tome i pribjegao, to bi činio samo kada bi upotrijebio savremeniji termin, koji bi, po njegovom mišljenju širokim masama možda ostao nedovoljno jasan.[7]  

Hafiz je preveo slijedeće sure, odnosno ajete.

 

Rukopis PR 2541/2 sadrži poglavlja (sure):

 

- 2. suru El-Bekare,  str.1 - 28

- 34. suru Es-Sebe', str. 29 - 39

- 37. sura Es-Saffat, str 57- 69

- 38. sura Sad, str. 73 – 81

- 39. sura Ez-Zumer, str. 85 – 95

- 41. sura Fussilet, str. 95 – 111

- 46. sura El_Ahkaf, str. 103 – 109

- 47. sura Muhammed

- 52. sura Et-Tur, str 119 – 124

- 55. sura Er-Rahman, str. 127 – 138

- 67. sura El-Mulk, str. 129 – 134

- 71. sura Nuh, str. 147 – 153

- 76. sura Ed-Dehr, El-Insan, str. 153 – 156

- 78. sura En-Nebe', str. 157 – 160

- 12. sura Jusuf, str, 161

 

Rukopis PR 2549 sadrži samo jedno poglavlje i to:

 

- 2. suru El-Bekare L. 1a-47b.

Rukopis PR 2574 sadrži sljedeća poglavlja:

 

- 36. sura Jasin,

- 87. sura El-E'ala

- 94. sura El-Inširah

- 99. sura Ez-Zelzele

- 93. sura Ed-Duha

- 98. sura El-Bejjine

- 2. sura El-Bekare

- 109. sura El-Asra

 

Rukopis PR 2554 sadrži poglavlja:

 

- 19. sura El-Merjem

- 14. sura Ibrahim

 

Rukopis PR 2575 sadrži:

 

-2. suru El-Bekare

- 102. suru Et-Tekasur

 

Rukopis PR 2571 sadrži samo poglavlje:

 

- 36. suru Jasin

 

Rukopis PR 2572 također sadrži samo:

 

- 36. suru Jasin

 

Rukopis PR 2551 sadrži dva poglavlja i to :

 

- 1. suru El-Fatiha

- 2. suru El-Bekara

 

Također, pronađen je samo jedan list na kome je prijevod 89. sure El-Fedžr i treba dodati da je u svome osvrtu na hafiza Zenunovića dr. Muhamed Hadžijahić objavio 15. suru El-Hidžr, što sve ukupno čini 33 sure s kojima raspolažemo.

Druga osobina ovoga prevodioca Kur'ana a.š. ogleda se u ljepoti konstrukcije rečenice i jasnoće misli, a to mogu ostvariti samo vrsni poznavaoci arapskog i bosanskog jezika, a posebno stilistike i poetike. Tako npr. kada Kur'an a.š. poredi čovjeka koji se bahato i odbojno ponaša prema vjeri sa čovjekom koji tumara bespućem u tamnoj i kišovitoj noći. Hafiz nam to u svom prijevodu koji nije pretrpio nikakve intervencije jasno dočarava.

 

Vjerni ljudi

Znaju

Da je istina što im dolazi od njihova Gospodara.

Samo nevjerni

Govore:

„Pa šta nam je Bog h(o)ti(j)o dokazati

Pominjući nam ovakve stvari?!“

Tek ovi(je)m On zavodi jedne,

A rukovodi, upućuje druge.[8]

Oni nalikuju na one koji kad

Oblak pun mraka, gromova i sjevanja,

Zatutnji nebeskim visinama,

Zatiskuju uši prstima.[9]

 

Hafiz u svom prevođenju nije bio zadovoljan svršenom glagolskom radnjom „zatisnu, začepe, stave“ i sl. nego koristi glagolsko vrijeme koje znači trajnost radnje, pošto i grom može da zatutnji, i da jače tutnji, a munja da sijevne ili jače da sijevne, ali se na osnovu toga može i zatiskivati jače i dublje, ovisno o snazi groma i svjetla munje i ovisno od straha koji obuzima čovjeka.

Treća karakteristika njegovog prijevoda ogleda se u tome što prevodilac ima za cilj da prenese sliku poruke Kur'ana a.š. izrazom narodnog jezika, a vodeći računa o dostojanstvu čovjeka. Tako za razliku od naših drugih prevodilaca on termin „abd“ uglavnom prevodi sa sluga“, a glagol „abede“ sa „služiti“, a ne sa „rob „ i „robovati“. Da bi ostvario bolji efekat kod čitalaca Hafiz je nekada bio veoma slobodan u prijevodu, pa čak i dosjetljiv. To potvrđuje i prijevod ajeta:

 

„Bog je učini(j)o vama zemlju,

Kao postelju,

I nebesa iznad vaših glava,

Uzdigao,

Kao zgradu.

On je taj koji s neba

Kišu spušta,

Koji njome čini da kliju voćke-plodovi,

Namijenjeni da vas hrane.[10]

 

Ovdje Hafiz glagol koji je u arapskom jeziku dat u perfektu na bosanski jezik prevodi prema potrebi i u ono vrijeme za koje je uvjeren da će najbolje djelovati na čitaoca. On se stavlja u položaj čitaoca, pa tako on naročito glagol „kale“ „reći“ u perfektu množine muškog roda prevodi s „uzviknuše“, što nekada najbolje i odgovara datim situacijama. Ovdje ćemo prikazati jednu usporedbu  Hafizovog prevoda  25. ajet u suri El-Bekara u odnosu na prevod Korkuta ili Čauševića.

 

Korkuto prijevod :

„A one što vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći. Svaki put kad im se iz njih da kakav plod oni će reći: „Ovo smo i prije jeli“ a  biće im davani samo njima slični.“

 

Čauševićev prijevod  glasi:

„Obraduj one koji vjeruju i rade dobra (djela) da za nj imaju vrtovi ispod kojih teku rijeke. Koji god plod pojedu iz njih (vrtova) reći će: „Ovo smo i prije jeli“, a biće im dana slična jela.“

 

U ova dva prijevoda uživaoci tih jela , odnosno tih plodova kao da osjećaju  „blago“ razočarenje i kao da su očekivali nešto bolje, jer se navodi da su to i prije jeli. Drugi dio ajeta u njihovim prijevodima nije uspio da dočara oduševljenje.

 

Hafiz, opet, u svom prijevodu to apsolutno uspijeva:

„Obveseli one koji vjeruju i koji čine dobra djela da će za staništa imati bahče okružene tekućim vodama. Kad god okuse hrane od tih bahči i njihovih plodova, uzviknuće: „Evo voća kojim smo se nekada hranili!“ Ali će mu ono biti samo prilika“.

 

Hafiz ovdje upotrebljava arhaični izraz „prilika“ u narodu poznat kao „slika i prilika“, što dočarava da će to voće i plodovi biti bolji, a samo će sličiti onima kojima su se prije hranili.

 

 

Hafizov mevlud

 

Na arebici i bosanskom jeziku mevlude vefate Muhammed pejgamberu i hazreti Fatimi pisali su Salih Jašović, Muhamed Ruždi, Alija Sadiković i Sejjid Zenunović.

Među alhamijado mevludima poema Sejjida Zenunovića je najorginalnija. Pojam orginalan uzimamo uvjetno, jer je tema zadata, slična ili ista organizacija teksta, forma, odnosno tok radnje jedinstven za sve mevlude bez obzira na medij. Sastoji se od Predgovora (16 distiha), Rođenje Muhameda a.s. (84 distiha), Dodatka mevludi šerifu (23 distiha).
Predgovor je didaktička pjesma o vrijednostima učenja mevluda i prisjećanje na život Poslanika. Osnovni tekst slijedi sadržaj mevluda općenito. Dodatak, na kraju, mogao bi se nazvati natom, odom poslaniku Muhammedu, a.s. kao npr.kod hafiza Zenunovića:  

Eto braćo, svima nam je sad jasno,

Bez njega bi nama bilo opasno. 

Pa ko želi Pejgambera vidjeti

on će na njeg sve salavat učiti.  

Hafizov mevlud kazan je riječima predanog vjernika i iskrenog poštivaoca Ehli-bejta. Prvi put je objavljen na arebici 1929. godine, često je izvođen jer mu je forma podesna za učenje, a tome je doprinio i čist jezik.

I Hafiz se okušao u spjevanju  o smrti Muhammeda, a.s., i kćerke mu Fatime. I ovdje je Hafiz originalan i na njegove spjevove ugledao se Alija Sadiković u tolikoj mjeri da ih je, kako sam navodi gotovo prepisao:

Zenunović je ovaj vefat pravio

Sadiković dodo i popravio

Sa sigurnošću se može kazati da svi mevludi na našem jeziku su svojstven prepjev već napisanih mevluda, osim mevluda hafiza Sejjida Zenunovića koji je zaista bio originalan.

 

Zaključak

Sasvim je nesporno da je hafiz Sejjid Zenunović bio jedna velika ličnost među muslimanskom ulemom svoga vremena, a što dokazuju i njegova djela, porijeklo, naobrazba i pisani tragovi i djela koja je ostavio iza sebe. Jedan je od rijetkih bošnjaka koji se bavio prijevodom Kur'ana a.š. i koji je napisao originalan mevlud. Pitanje prijevoda Kur'ana a.š. u cjelini, pa i pojedinih sura (poglavlja) ili makar ajeta u okviru alhamijado književnosti i pismenosti kod nas nije dovoljno istraženo, niti je znanstveno utvrđena stručna strana takvih prijevoda. Ovo pitanje u okviru alhamijado književnosti i pismenosti ne samo da bi imalo značaj za užu muslimansku javnost zbog svog sadržaja i u znanstvenim krugovima tumača Kur'ana a.š. mufessira, nego i širu, naučnojezičku javnost, za slaviste i filologe i to iz mnogo razloga. Zbog toga se nužno nameće pristupanje kritčkom izdanju alhamijado tekstova prijevoda Kur'ana a.š. radi njihovog književnog i znanstveno-estetskog vrednovanja. Do sada nije bilo takvih radova, a isti slučaj je i s prijevodom Kur'ana a.š. hafiza Sejjida Zenunovića. Ni on do sada nije istražen, iako je njegova vrijednost i s historijskog i s lingvističkog stanovišta neosporna. S toga, cjelovitije proučavanje tog prijevoda Kur'ana a.š., ali i ostalih Hafizov dijela je zadaća koja stoji pred proučavanjem bošnjačke baštine.

Izvori i literatura:

1. Fazlić, hafiz dr. Fadil; Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, El-Kalem, I izdanje, Sarajevo 2006. god.

 

2. Gašević, hafiz Salih; „Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka“, Sarajevo, 2000. god.

 

3. Hafiz Sejjid Zenunović komentator Kur’ana; Simpozijum - Islamske znanosti i učenjaci BiH-a, Sarajevo, 1987. god.

 

3. „Hafiz Sejjid Zenunović i njegov prijevod Kur'ana - Hafiz Sejjid and his translation of the Qur’an“,; Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XVII-XVIII, (Sarajevo: Rijaset Islamske zajednice i Gazi Husrev-begova biblioteka, 1996).

 

4. Nakičević, prof.dr. Omer; Hafiz Seid Zenunović i njegov prijevod Kur'ana, FIN, Sarajevo, 2002. god.

5. Nakičević, prof.dr. Omer; „Ogledi Seida Zenunovića na prijevodu hadisa“, Zbornik radova FIN-a br. 5, Sarajevo, 1996. god.

 

6. O jezičkim posebnostima neobjavljenog prijevoda Kur’ana Sejjida Zenunovića (On some lingustical characteristic on the unpublished translation of the Kur’an by Seid Zenunović), Časopis Blagaj - Islamsko predanje i bošnjačko naslijeđe, Sarajevo II/1 1998., str. 24-27.

 

7. Zenunović, Seid; Mevlud, u: Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka (bez drugih podata)

Mr.sci. Mirsad Arnautalić