On kišu s neba spušta

Jedan iskreni i vrijedni vjernik pričao mi je kako se jednom s porodicom našao duboko gdje im je nestalo vode. On se, spominjući Allaha, zaputio u potragu za vodom. No, gdje god je pošao, nije bilo ni traga od vode, osvrtao se lijevo i desno, nailazio bi na presahle izvore i korita od potoka, ali nigdje nije bilo ni traga ni žubora vode. Žedj ih je već počela moriti i djeca su briznula u plač. Tada je ovaj dobri čovjek uzeo abdest, klanjao dva rekata i počeo učiti iskrene dove Allahu. Suze su mu kvasile lice dok je izgovarao molitve iz srca. Tada se sjećao riječi da se samo Allah nevoljniku u nevolji odaziva.
"U momentu kada sam završio molitvu, oblaci su se niotkuda pojavili na nebu iznad nas i počela je padati obilna kiša svuda oko nas", kazao mi je ovaj plemeniti čovjek. "Od toga smo utolili svoju žedj i uzeli abdest, što nam je dalo snage da se vratimo svome domu. Tada sam spoznao kako je Uzvišeni spustio kišu zbog moje iskrene dove i da nas je samo On napojio, te sam Mu na tome beskrajno zahvalan", završio je svoju priču.

Stoga, mi uvijek moramo iskreno i ustrajno moliti Allaha jer samo On stanja popravlja, daje uputu i opskrbu, spušta kišu i daje svako dobro.