U hadis-kudsiji, koga prenosi poslanik Muhammed s.a.v.s., od Gospodara njegova stoji:
Bio sam skriveno blago.Htio sam da budem spoznat.
Radi toga sam svijet stvorio.
Pa spoznajte Me kroz djelo Moje"
Ako bogata riznica hoće da ukaže na sebe, to znači da svoju volju usmjerava na darivanje.
Kako bi se ti osjećao kad bi te neki čovjek doveo do skrivene riznice blaga i kad bi nakon toga postao najimućniji čovjek na Zemlji? Kakvi bi bili tvoji osjećaji zahvalnosti i ljubavi prema onome ko bi te doveo do takvog bogatstva? Šta bi bilo kad bi to neizmjerno blago bio sam Allah?
Šta bi bilo ako bi tvoj vodič do Allaha bio sam Allah?
Kad bi znao da je sve u tvom životu, koji teče po Allahovoj odredbi, bezvrijedno, osim vjerovanja u Allaha, i da je sve što imaš osim Allaha ništavno!
Ako bi to saznao, tebi bi se otkrila veličina beskrajnosti Božanskog rahmeta u stvaranju svijeta.
Zašto je Allah -neka je slavljen- htio da Ga spoznaju stvorenja Njegova i ko ima koristi od ove spoznaje?
Pitan je `arif, jedan od onih koji su spoznali Allaha:
"Radi čega je hvaljeni i uzvišeni Allah stvorio ova stvorenja?
Da li su ona bila potrebna Njemu?"
Arif je odgovorio: "Nikako! On ih je stvorio radi tri stvari:
prvo: pošto je moć Njegova bila veća od toga da se shvati, On je učinio da za tu moć imaju svjedoci.
drugo: pošto su Njegove blagodati tako brojne da im se ne može odrediti granica, On je htio da postoje oni koji će ih tražiti da bi se koristili njima.
treće: pošto je Njegova milost prostranija od bilo čega, On je želio da postoje oni koji će grijehe činiti (da bi im oprostio)."
Uzvišen i slavljen neka je samo On!
Uzvišeno Biće Njegovo nas upoznaje o neovisnosti Bića Njegova i o tome da robovi Njegovi trebaju pomoć Njegovu:
"O ljudi, vi ste siromašni, Allah je vama potreban, a Allah je nezavisan i hvale vrijedan" (El-Fatir, 15)
Ako Onaj ko ne ovisi ni o kome i koji je jedini dostojan hvale poziva siromahe za Svoju trpezu, koji bi cilj toga poziva tog poziva bio osim da ih daruje?
Da li ćeš pitati o veličini dara ako on dolazi iz nepreglednih mora plemenitosti?
To darivanje postoji i prije noge što je stvoren čovjek, ne prekida se za vrijeme čitavog života, a ni poslije čovjekove smrti.
Njegovi će darovi biti i u vrijeme ponovnog proživljenja i u času polaganju računa za učinjena djela na ovom svijetu, jer dolaze od Najplemenitijeg -nek je slavljen samo On!
U praiskonu vječnosti postojao je samo Allah.
Tada nije postojalo ništa do Allah.
I ništa nije vječno do Allah!
On sa Svojim nurom i veličinomopstoji sam i nije ovisan ni o kom.
On ne treba nikog.
Njegovo Biće neovisno je od drugog.
Sve što postoji ovisno je o Njemu. Da nije Njega, ne bi ničeg bilo.
Uistinu, ništa ne postoji bez Njegove volje. Niti je išta nastalo mimo odredbe Njegove.
Uzvišeni Allah je jedini Stvoritelj i samo On -neka je slavljen- zna potrebu onog koji je nemoćan, koji ne može da stvori ama baš ništa. Allahova volja se ispunjava samim tim da On hoće da nešto bude.
Volja Njegova -neka je slavljen samo On- je htjela da stvori svijet, pa je naredio svijetu da nastane pojavljen pred Njim, da se pojavi iz ničega.
I ukazao se ovaj svijet pokorno čineći sedždu pred Stvoriteljem svojim.
"Zatim se Njegova svemoć odrazila na nebu dok je nebo još maglina bilo, pa je njemu i Zemlji rekao -Pojavite se se milom ili silom!- pojavljujemo se drage volje!- odgovorili su!" (Fussilet, 11)
Zatim je htjela Njegova volja -neka je slavljen samo On- da se iz milosti i darova Njegovih oblikuje svijet, a poslije su se milost Njegova i dar Njegov očitovali u stvaranju Adema, i žene njegove Havve. Njegova milost dostigla je vrhunac, a Njegov dar se izlio u najvišoj mjeri onda kad smo mogli slušati psalme Davudove, Tevrat Musaov, Indžil Isaov i Kur`an Muhammeda saws.
U prapočetku je bio skriveno blago.
Zatim je Gospodar svjetova htio da stvori Svoja čudesna djela, da iz ne postojanja stvori maglinu, pa vodu, pa bilione zvijezda pa komad ilovače, pa živu ćeliju, pa biće koja ima moć da otkriva svemir i da istražuje u nebesima, biće koje posjeduje ljubav i žuri da što prije dobije dar od svog Stvoritelja.
Kakva moć od Allaha i kakva ljubav za čovjeka!
Oni koji su Allaha spoznali kažu: "Allah je spomenuo nas prije nego što smo mi Njega, znao je nas prije nego što smo mi Njega spoznali. Dao nam blagodati prije nego što smo Ga molili, a smilovao nam se prije nego što smo mu uputili skrušenu molitvu. Pa kako da dozvolimo da u našim srcima bude išta drugo osim Njega!"
Rekao je Uzvišeni:
"Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine" (Ez-Zarijat, 56)
Ibadet je vrhunac ljubavi, a ljubav je vrhunac spoznaje. Poslije ove vrijednosti nema veće vrijednost.
Allah -neka je uzvišen i slavljen samo On!- Veličanstvenost je Njegov zaklon, a Veličina Njegov plašt. Htio je da Ga spoznaju robovi Njegovi pa je od Njih zahtijevao da mu ibadet čine. Da nije bilo milosti Njegove prema ljudima, njima ne bi bila dodijeljena čast ibadeta prema Njemu, jer čast ibadeta postižu samo oni koji zaslužuju koji zaslužuju velike darove. Mali broj je onih koji su spoznali Allaha, a veći broj je onih koji srljaju u propast.
Oni koji su spoznali Allaha ovako gledaju na ovaj svijet:
smatraju da je ljubav zakon koji vlada u svemu što postoji, vide da je Allahov dar uzrokovao rađanje svijeta i čovjeka, oni osjećaju da je Allahova milost nit od koje je istkana haljina svemira, cjelim Njegovim prostranstvom i veličinom. Oni su spoznali da nas je Allah stvorio radi toga da bi nas obdario ljubavlju svojom, a stvorio nas je radi toga da bi nas po drugi put (poslije proživljenja) obdario svojom ljubavlju koju će iskazati prema nama.
Ajet koji slijedi proučen je pred Dželaluddinom Rumijem. On je Zaplakao.
"O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje odpadne, -pa Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole" El-Maide, 54)
Allah prijeti za grijeh odpadništva od vjere!
To smatra najtežim grijehom i najsvirepijim postupkom. Prijeti se najvišim izlivom ljubavi i njenim vrijednostima prisutne u svemu što postoji.
On ne prijeti onima koji su napustili svoju vjeru vatrom (Džehennemom) ili smrću, nego im prijeti da će umjesto njih dovesti narod koga On voli, i one koji Njega vole. Jedina vrijednost koja stoji nasuprot grijeha napuštanja vjere i nasuprot širka je ljubav prema Allahu.
Dželaluddin Rumi je upitan: "Šta je ljubav prema Allahu?"
Odgovorio je: Kad postaneš ono što smo mi, saznaćeš. Ašk je neizmjerna ljubav. Rečeno je da je to suštinsko Allahovo svojstvo. A što se tiče pripisivanja toga svojstva čovjeku, ono je u alegorijskom značenju.
Riječi juhibbuhum, koje On voli, imaju značenje savršene istine, a riječi juhibbunehu, oni koji vole Njega, -pa koji je taj čovjek koji sa sigurnošću može tvrditi da se ove riječi na njega odnose?"
Zašto Rumi smatra da je alegorija pripisivati čovjeku ljubav prem Allahu, a da je ljubav uzvišenog Allaha prema čovjeku savršena istina?
Znamo da je dar zakon najuzvišenije ljubavi. Ako je ljubav dar, -pa Allah je jedini koji uistinu dariva. On dariva -neka je uzvišen i slavljen samo On- čovjeku sve, od blagodati stvaranja iz nepostojanja do blagodati primanja i uvođenjem u Njegovu milost.
A šta je to što čovjek daruje uzvišenom Allahu za uzvrat? Šta ti možeš da pokloniš uzvišenom Allahu? Ništa, baš ništa.
Kad bi čovjek sav svoj imetak utrošio na Allahovom putu, ne bi time ništa dao Allahu jer je čovjekov imetak zapravo Allahova svojina.
On ga je tebi povjerio i pohranio ga kod tebe. I kad bi čovjek raskomadao svoje tijelo na Allahovom putu, ni time on ne bi darovao Allahu ništa, jer je njegovo tijelo Allahova svojina. On ga je tebi darovao. I kad bi tvoja duša jecala glasno pod tegobama kazne na Allahovom putu, ni onda ti ne daruješ Allahu ništa jer si ti i sve što imaš, u Allahovom posjedovanju. Ne kaže se da je onaj, koji istinskom vlasniku vraća ono što mu je on dao na čuvanje, daje poklon.
Prema tome, zakon darivanja se ne odnosi ni na koga istinski osim na uzvišenog Allaha. Samo uzvišeni Allah može istinski da voli.
Zaista je iluzorno da čovjek sebi uobrazi da voli Allaha. Istinito je samo da je uzvišeni Allah jedini koji voli čovjeka.
I pored toga vidimo da Najplemenitiji i Najuzvišeniji prima zahvalnost od ljudi kao zamjenu za dar. Tu zahvalnost je On učinio, iz milosti svoje, da se poveća Njegovo darivanje.
Rekao je uzvišeni:
"I kad je Gospodar vaš objavio: -Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo, još više dati" (Ibrahim, 7)