Posljednje dvije sure u Kur'anu, sure el-Felek i en-Nas, objavljene su u vezi sa jednim neobičnim ali znakovitim i višeznačnim događajem u životu posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Prema tradicionalnim i većini racionalnih komentara Kur'ana, prema vjerodostojnim hadiskim zbirkama i literaturi koja govori o povodima Objave (esbabu'n-nuzul), ove dvije sure objavljene su nakon što je jedan jevrej, po imenu Lebid el-E'asam, vješt u sihiru ili crnoj magiji, zajedno sa svojim kćerima, a na nagovor neprijatelja islama, opsihrio/opčarao Vjerovjesnika, s.a.v.s., jednim od najtežih vidova sihira/magije koji je neko vrijeme negativno djelovao na njegovo fizičko i psihičko zdravlje.

Naime, ovaj sihirbaz uspio je nabaviti nekoliko vlasi njegove kose, preko jednog jevrejskog mladića koji se nalazio u blizini Allahova Poslanika, s.a.v.s., i na njima zavezao jedanaest čvorova, u koje su puhale njegove kćerke izgovarajući kletve. Zatim ih je omotao oko mladice muške palme i bacio u jedan dubuki bunar. Vjerovjesnik, s.a.v.s., od toga je teško obolio pa je molio Uzvišenog Allaha da mu da lijeka. U snu je čuo razgovor dvije osobe od kojih je saznao koja je bolest u pitanju i mjesto gdje je sihir spravljen. Poslije buđenja, Uzvišeni Allah mu je objavio sure el-Felek i en-Nas, koje zajedno imaju jedanaest ajeta. Nakon svakog proučenog ajeta odvezao bi se po jedan čvor i, nakon što se odriješio i posljedni jedanaesti čvor, Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., vratilo se fizičko zdravlje i duhovna snaga.

Ovako ukratko glasi, sa nekim manjim ili većim varijacijima u različitim predajama, opis događaja koji je ''izazvao'' objavljivanje posljednje dvije kur'anske sure, koje se zajedničkim imenom nazivaju el-Mu'avvizetani (''Dvije sure zaštitnice''). Dakle, posebnost ovih dvaju sura prvenstveno počiva u njihovoj velikoj duhovnoj moći da čovjeka zaštite od najvećih zala spravljenih od ljudskih ili džinskih ruku. Istovremeno, one podučavaju koja su to najveća ljudska i džinska zla, kako i, što je veoma važno, od koga tražiti zaštitu od njihova pogubnog i razarujećeg duhovno-tjelesnog utjecaja. S obzirom da živimo u ''krizno'' vrijeme u kojem na površinu isplivavaju mnogolika ljudska i džinska zla, ali i, posljedično tome, razni dušebrižnici zvani duhovni iscjelitelji, vidovnjaci, taratolozi i sl., kao svojevrsni ''ribari ljudskih duša'' koji zavode ljude i žene pružajući im lažnu nadu i utjehu, smatramo važnim podsjetiti na ove posljednje dvije kur'anske sure, neka važna značenja koja one sadrže i istaći istinsku zaštitu koju nesumnjivo osiguravaju.

Povezanost početka i kraja Kur'ana

Redoslijed i pozicija svake sure u Kur'anu dat je Objavom ili Božanskom rasporedom (tevkif) i u tome se kriju brojna značenja i mudrosti koje su muslimanski komentatori Kur'ana stoljećima istraživali i raskrivali. Kada je u pitanju odnos ili povezanost početka i kraja Kur'ana, komentatori nude nekoliko mišljenja od kojih nam se dva mišljenja čine posebno interesantnim i, nadasve, tradicionalno i racionalno utemeljenim. Prvim mišljenjem hoće se kazati da je sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., ukazao na ovu savršenu povezanost, kada je o surama el-Felek i en-Nas rekao: ''Objavljeni su mi ajeti kojima nema sličnih!'', a za suru el-Fatihu: ''Ni u Tevratu, ni u Indžilu, niti u Furkanu nije objavljena sura njoj slična!'' Dakle, Kur'an započinje surom ''kojoj nema slične'', a završava dvjema surama ''kojima nema sličnih''. Time je na najljepči način objedinjen izvanredni početak i kraj Kur'ana. Ovim nas Kur'an, zaključuju komentatori, podučava da hutbu, govor ili knjigu treba započeti i završiti sa onim najljepšim! Drugo pak mišljenje veli da se povezanost početka i kraja Kur'an može uočiti u činjenici da Kur'an započinje surom el-Fatihom za koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da je ''najbolja dova'', a završava surama el-Felek i en-Nas koje se također smatraju svojevrsnim dovama. Dakle, dova je na početku i kraju Kur'ana; na početku i na kraju Kur'ana obraćamo se svome Gospodaru.

Povezanost sura el-Felek i en-Nas sa surom el-Ihlas

Suri el-Felek prethodi sura el-Ihlas - Kulhuvallahu ehad. Jedina tema ove sure jeste tevhid – vjerovanje u jednog i jednog Boga Allaha, dž.š. Ovo vjerovanje podrazumijeva ispravno poimanje Allahove Biti i Njegovih atributa (sifata), odn. negaciju svega onoga što Njemu, Uzvišenom, ne dolikuje i ne priliči. Na taj način dolazi se do ispravnog vjerovanja koje je neraskidivo povezano sa ljudskim djelovanjem ili ponašenjem. Da bi musliman očuvao svoje vjerovanje i ispravno djelovao cijeloga svog života neophodna mu je pomoć ili zaštita njegova Gospodara. Kada čovjek prouči suru Kulhuvallahu ehad, on kao da samome sebi kaže: Jarabbi, golemo je ovo što sam proučio i ne mogu se osloniti samo na sebe u pogledu onoga što se od mene traži! A onda, kao da mu se odgovara: Kul e'uzu bi Rabbi'l-felek! Kul e'uzu bi Rabbi'n-nas!

Rabbu'l-felek

Gospodar feleka/svitanja/rastavljanja. U tefsirima se navodi više mišljenja o značenju riječi felek (dosl. rastavljanje). Mišljenje koje se uvijek navodi na prvome mjestu jeste da felek znači subh (svitanje, praskozorje), jer se u tom momentu rastavlja noć od dana – i ovo je mišljenje većine komentatora Kur'ana. To je vrijeme kada se zora odvaja od tmine, i upravo je to jedno od vremena pogodno za sihir, magiju, džinske napade ili ograisanje. Također, riječ felek, navode komentatori Kur'ana, obuhvata sve ono što Uzvišeni Allah rastavlja: bilje od zemlje, kišu od oblaka, plodove od sjemenki i košpica, djecu od majčinih maternica... Jednom riječju, Uzvišeni Allah je Rabb svega onoga što se odvaja i od nečega rastavlja. Također, u tefsirima se prenosi da je felek i jedna od džehennemskih provalija ili, pak, ime za Džehennem.

Od čega se traži zaštita

1. Min šerri ma halek.

Ovdje se u općoj formi navodi da se od Gospodara svitanja traži zaštita od zla svega onoga što On stvara. Time se obuhvataju sva moguća zla: ljudska, džinska, životinjska, nebeska, i dr. Zlo (šerr) je povezano sa svijetom stvaranja ili stvorenoga ('alemu'l-halk) u kome se realiziraju suprotnosti koje mogu rezultirati i zlom ili neredom. Dakle, izgovaranjem ovoga ajeta od Gospodara svitanja traži se zaštita od svake vrste mogućeg zla u stvorenom svijetu.

2. We min šerri gasikin iza vekab

Iako se prethodnim ajetom obuhvataju sva moguća zla, Uzvišeni Allah u nastavku izdvaja ili specificira tri zla, čime se ukazuje na veliku opasnost koja iz njih proistječe. Jer, ono se što izdvaja ili specificira u tekstu Kur'ana, time se aludira na njegovu veliku važnost, značaj, korist ili znamenje, a u ovom slučaju na veliko zlo. Prvo zlo koje ovdje Kur'an spominje jeste zlo gasika i(li) ono koje iz njega proističe. O značenju ove riječi u tefsirima se navodi osam mišljenja, ali većina komentatora Kur'ana ističe da je gasik mrkla, tamna noć, što potkrjepljuju i ajetom: ...ila gaseki'l-lejl ''...do noćne timine'' (el-Isra', 78). To je stoga, vele komentatori Kur'ana, što je velika potreba za traženjem zaštite od ovoga zla, tj. od tamne noći, koja se stalno događa i čije se tmine svuda razastiru (iza vekab). Upravo je noć arena za događanje svakovrsnih zala, spletki, obmana, magije, sihira i drugih neprijatnih stvari. Stoga čovjek ima potrebu da se od toga zaštiti.

3. We min šerri'n-neffasati fi'l-'ukad

Drugo veliko zlo koje se navodi u suri el-Felek je zlo sihira ili magije, koje je također uvijek rasprostranjeno i prisutno u svakom vremenu. Ovdje se konkretno spominje jedna vrsta sihira koja se realizira puhanjem (nefes) u čvorove ili uzlove ('ukad) konca i sličnih stvari.

Tefsiri nude nekoliko pogleda u vezi sa značenjem riječi en-neffasat:

1) misli se na žene sihirbazice (''puhateljice'') jer su žene poznate po spravljanju sihira;

2) konkretno se misli na Lebidove kćerke koje se opsihrile Vjerovjesnika, s.a.v.s.;

3) misli se općenito na sve osobe (nufus) koje se bave sihirom, bilo žene ili muškarci;

4) misli se na grupu osoba, jer kad sihir pravi grupa osoba, sihirbaza ili sihirbaski, onda je on djelotvorniji.

Za razliku od zla mrkle noći i zla zavidnika, zlo od en-neffasat ovdje je dodatno specificirano određenim članom, što, prema mufessirima, ukazuje na dvije važne stvari: prva je da se ovdje prvenstveno misli na Lebidove kćerke sihiribazice, tj. one koje pušu u uzlove (en-neffasat), koje su, kako smo već vidjeli, bile uključene u sihir spravljen Poslaniku, s.a.v.s., a potom i na sve žene koje se bave sihirom; i druga: djelo svakog gasika i hasida (zavidnika) nije zlo, ali djelo svake sihirbaske ili svakog sihirbaza to jeste!

Učenjem riječi we min šerri'n-neffasati fi'l'ukad traži se trostruka zaštita:

a) od djela što ga čine sihirbaske i sihirbazi, tj. od sihira;

b) od varki, spletki i razdora koji se unose u ljudske odnose činom sihira i

c) od zla koje proistječe iz ''puhanja'' sihirbaski i sihirbaza.

4. We min šerri hasidin iza hased

Treće zlo koje se posebno ističe u suri el-Felek jesto zlo zavidnika kad zavidi. U komentarima Kur'ana često se veli da je najveće ljudsko zlo hased (zavidnost). Neki učenjaci kažu da je hased prvi grijeh počinjen na Nebu i na Zemlji. Na Nebu se misli na hased Iblisa prema Ademu, a.s., kada mu nije htio učiniti sedždu poštovanja, a na Zemlji na hased Kabila prema negovom bratu Habilu, koji je, kao što je poznato, završio i prvim ubistvom u historiji ljudskoga roda. Ovim se hoće reći da su posljedice haseda veoma velike i strašne. A jedna od najstražnijih i najočitijih posljedica ljudskoga haseda je fitna ili unošenje razdora među ljudima. Ta strašna fitna ogleda se u navraćanju ljudi na svađe i razmirice, čije su posljedice nesagledive i veoma razorne. Onaj ko to radi čini jedan od najvećih harama i izaziva Božije prokletstvo, jer u jednom hadisu se kaže:  ''Fitna spava; prokleo Allah onoga ko je probudi!'' (er-Rafi': 1/291).

Vrste zavisti

Kada tumače ovaj ajet sure el-Felek komentatori Kur'ana obično govore o tri vrste zavisti, odn. zavidnika:

Onaj ko želi da nestane blagodat kod nekoga drugoga, iako on od toga neće imati nikakve koristi niti će se ta blagodat na njega prenijeti; ili zavidnički rečeno: Kad je nemam nek' nema ni drugi! - ovo je najveći stepen zavisti kod nekog čovjeka i vrhunac zla. Otuda nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučio: ''Zavidnost jede dobra djela kao što vatra jede drva!'' (Ebu Davud: 4257);

Onaj ko želi da nestane blagodat kod drugoga želeći tu blagodat za sebe;

Onaj ko želi kakvu blagodat za sebe, ali bez želje da ta blagodat nestane kod drugoga – ova vrsta zavisti naziva se ''zavist bez zlobe'' (gibtatun) i ona je za razliku od prethodne dvije dozvoljena. O ovoj vrsti zavidnosti Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ''Nije dozvoljeno zavidjeti, osim dvojici ljudi: čovjeku kome je Allah dao imetak i uputio ga da taj imetak troši na putu istine i čovjeku kome je Allah dao mudrost te po mudrosti sudi i daje savjete drugima'' (Buhari: 1409).

Zavist donosi direktna tri zla onome ko zavidi: 1) stječe grijeh jer je zavist haram; 2) loše se ponaša prema Uzvišenom Allahu Koji iz Svoje riznice udjeljuje kome On hoće i koliko hoće, tako da drugome zavidjeti zapravo znači protiviti se Allahovim blagodatima; 3) zakuplja svoje srce brigama i onime što ga se ne tiče.

Zubejr b. 'Avvam, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “U vas su se uvukle bolešćine naroda koji su živjeli prije vas: zavidnost i mržnja, a one su britve. Nisam rekao da briju kosu, nego da briju vjeru!“ (Tirmizi: 2510)

Onaj koji zavidi, kako navodi mufessir el-Kurtubi, stupio je u borbu sa svojim Gospodarom zbog pet stvari:

a) mrzi blagodat datu drugome;

b) prezire Allahovu odredbu;

c) suprotstavlja se Allahovom djelovanju;

d) ponižava Allahove prijatelje ili ih želi poniziti; i

e) pomaže prokletom Iblisu.

Zavidnik je – veli znalac islama  imam el-Gazali – u neprestanoj kazni jer dunjaluk nikada neće biti bez onih kojima je Uzvišeni Allah podario znanje, bogatstvo, imetak, sreću, popularnost, itd. I, doista – nastavlja el-Gazali - čovjek neće dosegnuti do suštine imana sve do dok drugim muslimanima ne bude želio ono što želi sam sebi.

Dakle, sura el-Felek završava sa hasedom kao nečim najružnijim u čovjeku, a čime se ukazuje na njegovu težinu i zlo koje iz njega proističe. Promatrajući kraj ove sure Husejn b. Fadl je zaključio: ''Da na zemlji ima ružnije zlo od haseda, Allah bi njime završio ovu suru!''

S obzirom da sura el-Felek ima pet ajeta, time se išareti da onaj ko iskreno uči ovu suru štiti se od pet zala:

1) zla ljudi – koje može biti u pogledu vjere, imetka, duše, pameti i časti; a posebno od zla fitne i haseda;

2) zla džina – džini nevjernici su istrajni u nanošenju zla muslimanima, dok džini muslimani to ne čine, osim ako se ne uznemire nečim neugodnim od strane čovjeka;

3) zla strasti (nefsa) – jer je ''duša sklona zlu'';

4) zla šejtana – koji je ''otvoreni čovjekov neprijatelj'', veli se u Knjizi.

5) zla bolesti – dok je čovjek u bolesti nije u stanju da osjeti slast života i ibadeta.

Rabb, Melik, Ilah

Sura en-Nas započinje navođenjem tri Allahova, dž.š., atributa. Ljudi se pozivaju da istinsku zaštitu traže samo od Onoga koji je opisan tim atributima. Dakle, samo Rabb (Gospodar), Melik (Vladar) i Ilah (Bog) ljudi pruža stvarnu zaštitu. Onaj ko iskreno traži zaštitu oslanjajući se na Allahovo Gospodarstvo (rububijje), Njegovu vlast (mulk) i Njegovu Božanstvenost (uluhijjet), taj je spašen i siguran zato što: a) traži zaštitu od Onoga koji ljudima daruje samo dobro; b) što se predaje Onome čija je vlast najsavršenija i pod čijom ingerencijom je sve stvoreno i c) zato što robuje onome ko ima apslutnu moć. I ovo je najbolji i najefikasniji način traženja zaštite od insanskih i šejtanskih zala!

Zajedno sa navođenjem ova tri uzvišena Božanska atributa, u prva tri ajeta sure en-Nas, tri puta se navodi i imenica en-nas (ljudi): Rabbu'n-nas, Meliku'n-nas i Ilahu'n-nas. Komentatori Kur'ana ovdje su prepoznali počast koja se ukazuje ljudima, jer samo se ljudi spominju, iako je Uzvišeni Allaha Rab, Melik i Ilah i svega ostaloga u Univerzumu.

Također, komentatori Kur'ana iz prva tri ajeta sure en-Nas derivirali su metod postepenosti u izboru atributa koji su spomenuti. Naime, riječ rabb u arapskom jeziku upotrebljava se i za ljude; i čovjek može biti rabb, npr. kaže se rabbu'd-dar (domaćin, kućevlasnik) i sl. Sura en-Nas upravo započinje tom riječju kako bi se naglasilo da je istinski i apsolutni Rabb samo Allah, dž.š. Riječ melik koristi se samo za neke ljude, tj. za vladare, kraljeve i druge vlastodršce koju su iznad običnih ljudi. Ali apsolutni Melik je Vladar i ovosvjetskih vladara i kraljeva. I konačno, treća riječ koja se navodi je riječ ilah. Za ovosvjetske vladare ne koristi se riječ ilah, a i oni vladari koji su je eventualno koristili neslavno su završili. Jer riječ ilah može se pripisati samo Uzvišenom Allahu; samo je On Ilah (Bog) ljudi. Drugog ilaha nema!

Šejtanske vesvese

Od Rabba, Melika i Ilaha ljudi traži se zaštita od šejtana koji je u četvrtom ajetu sure en-Nisa' opisan kao vesvas i hannas. Šejtan je nazvan vesvas (napasnik) zato što stalno djeluje, napastvuje i ubacuje vesvese u ''prsa ljudi'', pa i sam predstavlja vesvesu. Riječ vesvesa u arapskome jeziku ima široko značenje: došaptavanje, navođenje na zlo, iskušavanje, uznemiravanja, šaputanje... Sva ova značenja su bliska i ukazuju na mnogolike ''šejtanske tehnike'' za navođenje na zlo ili zle namisli. Riječ vesvesa posredstvom Kur'ana ušla je u bosanski jezik pa se često i ne prevodi, ali svaki musliman zna da se njome označavaju zle misli (vesvese) koje dolaze od šejtana-napasnika. Šejtan je nazvan hannas zato što se ''vraća'', odn. skriva, povlači ili bježi onda kad čovjek spomene Allaha. Dakle, on je skrivalac i pobjegulja prilikom spomena imena Uzvišenog Allaha, ali se i iznova vraća čovjeku kad se ovaj prepusti nemaru i zaboravi ime svog plemenitog Gospodara.

Hannas

U jednoj tefsirskoj priči veli se da je Hannas sin prokletog Iblisa. U njoj se kazuje kako je Iblis sa svojim sinom došao našoj pramajci hazreti Havvi, predao joj ga i zatražio da se ona brine o njemu, što je ona i prihvatila. Nakon što je h. Havva ispričala Ademu, a.s., šta se desilo, Adem, a.s., joj reče: ''O, Havvo! Zar ti nisam rekao da se Iblisu ni u čemu ne pokoravaš?! On je taj koji nas je zaveo pa smo počinili grijeh!'' Potom je Adem, a.s., ljutito otišao do Iblisovog sina i iscjeckao ga u četiri dijela koja je pobacao na jedno drvo. Iblis se vraća h. Havvi, pita je za svoga sina, a ona ga obavještava šta se zbilo. Onda Iblis povika Hannasa i ovaj oživje, te drugi put otiđe h. Havvi da joj preda svoga sina. Hazreti Havva ga opet prihvati, a Adem, a.s., ga sada spali na vatri, i njegov pepeo baci u more. No Hannas se ponovo vraća u život, i Iblis ga po treći put odvodi h. Havvi koja ga i ovaj put prihvata. Vidjevši to, Adem, a.s., Hannasa zakla, isprži i oboje njih ga pojedoše. Nakon toga Iblis dolazi h. Havvi raspitujući se za svoga sina, a ona mu ispriča šta se ovaj puta s njim dogodilo. Iblis zatim povika Hannasa, koji mu se odazva iz Adema i Havve, te uzviknu: ''Eh, ovo je ono što sam želio! Tvoje mjesto je u prsima Ademovih potomaka!''

Ova tefsirska priča slikovito kazuje o Hannasu, sinu prokletog Iblisa, čija je zadaća da došaptava ljudskome srcu sve dok je ono nemarno unoseći u njega tako razne vesvese, ali kada ljudsko srce spomene Allaha, Hannas se povlači i nema nikakve vlasti nad ljudskim srcem, jer u zikiru srca nalaze svoj smiraj!

Ovdje treba istaći još jednu zanimljivu tefsirsku poentu, koju su uočili mufessiri. Naime, u petom ajetu sure en-Nas, u kojem je rečeno ellezi juvesvisu fi suduri'n-nas, tj. šejtan unosi vesvesu (zle misli u prsa ljudi), a nije rečeno fi qulubi'n-nas, tj. u srca ljudi, jer je šejtanovo mjesto u prsima, grudima (sudur), a ne u srcu (kalb), koje je mjesto imana. Iz ljudskih prsa, vele komentatori, šejtan pruža svoj kljun (minkar) ka ljudskim srcima unoseći u njih vesvese!

Vrste šejtanskih vesvesa

Već smo istakli da su šejtanu na raspolaganju mnogolike ''tehnike'' zavođenja čovjeka i, po svemu sudeći, on njima na najbolji način manupilura i dobro obavlja svoj zadatak. Komentatori Kur'ana u svojim tefsirima nastoje istražiti ili, pak, ukazati na različite vesvese koje šejtan koristi. Tako komentator Ibn 'Adžibe el-Haseni ukazuje da šejtan koristi slijedeće ''tehnike'' vesvese:

a) uništavanje imana (vjere) i unošenje sumnje (šubhe) u vjerovanje – ovo bi bio prvi korak šejtana ka ljudskome srcu; a ako on ne poluči rezultat, onda

b) demoralisanje u izvršavanju ibadeta – drugi korak; ako on ne uspije, onda

c) ubacivanje rijaluka (pretvaranja) u ibadetima, kako bi ih uništio; a potom

d) ubacivanje samodopadljivosti i uveličavanja ljudskih djela, tj. da čovjek svoja djela vidi velikim;

e) potpaljivanje zavisti, osvete, zlobe, srdžbe i dr. navodeći ljude na ružna djela i loša stanja.

Prema tome, mnogobrojne su šejtanske vesvese koje šejtan unosi u prsa ljudi i usmjerava ih ka njihovim srcima. One su, jednom riječju, sve ono što zovemo zlim mislima. Kako se onda od njih sačuvati?

Lijekovi protiv vesevesa

Komentator Ibn 'Adžibe propisuje slijedeća tri lijeka protiv šejtanskih vesvesa:

a) mnogo spominjati Uzvišenog Allaha (zikir činiti):

b) stalno tražiti zaštitu kod Allaha, dž.š.,

c) učiti suru en-Nas, čijim se učenjem postiže najefikasnija zaštita.

Vesvese su ''od džina i od ljudi''

U posljednjem, šestom ajetu sure en-Nas, koji je i posljednji ajet časnoga Kur'ana, Uzvišeni Allah objašnjava da vesvese donose džini i ljudi. Ali, kako napominju komentatori Kur'ana, ljudske vesvese su veće od džinskih/šejtanskih, jer ove druge odlaze ili nestaju samim činom traženje zaštite kod Allaha, dž.š., dok ljudske vesvese tako ne nestaju. One su raznovrsne i složene. Na šta sve samo jedni ljudi ne navode druge ljude – i u tome uspijevaju!

Kada učiti sure el-Felek i en-Nas

a) Prije lijeganja u postelju

Aiša, r.a., prenosi da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi noću išao u postelju, svaki put spajao svoje dlanove, a onda bi puhnuo niz njih i na njih proučio Kulhuvallahu ehad, Kul e'uzu bi Rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi Rabbi'n-nas, pa bi njima, koliko bi mu ruke pružale, potrao svoga tijela počevši od glave i lica, zatim po čelu i niz prednji dio tijela, i tako bi učinio tri puta (Ebu Davud: 5056).

b) Svake noći i jutra

Od 'Abdullaha b. Hubejba, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: “Reci!“ Ja nisam ništa rekao. Opet je rekao: “Reci!“ a ja ne rekoh ništa. I još jednom je rekao: “Reci!“ našto ja upitah: A šta da reknem, ya Resulallah?- On reče:“Reci (tj. prouči) Kulhuvallah i dvije Kul e'uze (Mu'avvizetejn, Felek i Nas) tri puta svake noći i ujutro: one će ti biti dovoljne (da te sačuvaju od zla i belaja)!“ (Ebu Davud: 5082)

c) Na svakom namazu

Od 'Ukbea b. 'Amira, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.:“O, 'Ukbe ibn 'Amire, ti nećeš proučiti suru koja je draža Allahu i koja će te više Njemu približiti nego što je to sura Kul e'uzu bi Rabbi'l-felek! Ako ikako možeš da je ne ispustiš u bilo kojem namazu, učini to!“ (Ibn Hibban: 150/5)

Epilog

Kao epilog i istovremeno rezime ove rasprave navest ćemo vrijedno zapaženje mufessira Fahruddina er-Razija, koji svoj Veliki tefsir (XXXI, 199) završava slijedećim riječima:

Znaj da ove sure sadrže još jedno profinjeno značenje. Naime, onaj ko traži zaštitu učeći suru el-Felek, tu zaštitu traži putem spominjanja jednog Božanskog atributa, tj. da je Uzvišeni Allah Gospodar praskozorja. A zaštitu traži od tri zla: mrkle noći, sihira i haseda. Dok se zaštita putem učenja sure en-Nas traži pomoću spominjanja tri Božanska atributa, tj. da je Uzvišeni Allah Gospodar, Vladar i Bog. A zaštita se traži samo od jednog zla: vesvese (zlih misli). Razlika između ove dvije pozicije u tome je što se traženje zaštite procjenjuje prema cilju koji se želi postići. Prema tome, u suri el-Felek cilj je zaštita duše i tijela, dok je u suri en-Nas cilj - zaštita vjere. U ovome je upozorenje da je šteta u pogledu vjere, iako neznatna i mala, veća od štete u pogledu dunjaluka, iako je velika. A Allah Uzvišeni i Veličanstveni najbolje zna!

Autor dr. Almir Fatić