Ibrik i đugum

Đugumom se donosila voda s avlijske ili mahalske česme. Kalajisani  bakar je dugo čuvao svježinu dragocjene tečnosti, a lijepo ga je bilo i vidjeti gdje god bi mu se našlo mjesto,, za razliku od većine današnjih posuda slične namjene.
Ibrik  je, kao manji, pa praktičniji, a i gizdaviji, dolazio i do musafirovih ruku uvrh sobe, i uz sofru mu bilo mjesta, nad prozorskim saksijama i u avlijskim cvijetnjacima.
Puno sevapa je „zaradio“ u svakoj kući gdje se dijamantnim abdestnim kapima skupljao nepotrošivi kapital za Vječnu Budućnost.

ĐUGUM KUJE ĐUGUMDŽIJA ALJO
đugum kuje đugumdžija Aljo,
đugum kuje, daleko se čuje,
Đugum kuje, a đugumu pjeva:
„Moj đugume, moj bakreni sude,
ko li će te na Jalu nositi
i u tebi vode donositi:
Jali momče, jal' mlado djevojče?
Ja bih na te savat udario
i njezino ime ispisao
(iz knjige Vehida Gunića „Sevdalinke o gradovima“)

Na slici vidite stari ibrik koji je star između 100 i 150 godina starosti potiče od porodice Ibrišimovića iz Gornjeg Rahića. Ibrik je prije dvije godine nakon očeve smrti Muharema Ibrišimovića donio u našu džamiju Hasan Ibrišimović koji je napomenuo da je taj ibrik prenošen sa koljena na koljeno, koliko zna od oca  dvije generacije unazad što je prava rijetkost kod nas na ovim prostorima. Mi smo ga slikali na tepihu u suterenu džamije da podijelimo sa vama ovaj značajan podatak i da oduzmemo od nestanka naše starine koje ćemo ako Bog da sakupljati u našoj džamiji i oformiti mali zavičajni muzej ovog kraja. Pridružite se i Vi na doprinosu toga i da otrgnemo od zaborava sve vrijednosti koje nas krase kao narod.

S A Z

Saz je u naše krajeve dospio dolaskom Turaka i njihovim osvajanjem ovih područja. Do novijeg doba i prodora ostalih instrumenata bio je najzasupljeniji u pratnji bosanske narodne pjesme sevdalinke i folklornih igara, kao i u instrumentalnoj muzici Bošnjaka, zbog čega se smatra bošnjačkim nacionalnim instrumentom.
Sazovi mogu nastupati i skupno- u takumu za što je uslov instrumente oduzeniti, tj. naštimovati na istu vrstu i visinu  štima. To je jedini i rijetko primjenjivani način upotrebe saza. N ajčešći oblik primjene je pratnja vlastitog pjevanja, a rjeđe praćenje drugog pjevača. Melodija se prati djelimično.
Kako nije korišten u kombinaciji s drugim instrumentima, njegova upotreba je ostala u prvobitnim okvirima. S tim razlogom nije bio predmet analize i izučavanja obrazovnih muzičara te je zbog toga, i iz niza drugih razloga, postepeno potiskivan iz upotrebe.
Saz je riječ perzijskog porijekla i u   prijevodu znači trsja- šum trske, čemu njegov ton najviše sliči. To je kordofoni instrument s multipliciranim tonovima, tj. žicama određenog tona koji je isključivo diktiran i uslovljen karakteristikama i potrebama korisnika, po principu 3xn, što znači da on u suštini ima tri žice koje su udvostručene ili, najčešće utrostručene, pa čak i više puta multiplicirane, što je, u biti, stvar želje i ukusa izvođača ili graditelja instrumenata.
S obzirom na prisustvo sevdalinke i njen značaj u čitavom narodu, nije ni čudo što je postigla toliku umjetničku vrijednost, literarnu i melodijsku, i opstala do današnjih dana. Saz je bio njen nerazdvojivi dio, njena druga polovina. Tu ulogu je, sve do novijeg doba i prodora ostalih muzičkih instrumenata, suvereno obavljao, jer sevdalinka je s njim nastajala i trajala do današnjih dana. Za too je zaslužan njegov raskošni zvuk, s prirodnim reverbom, kao i bogato ukrašen oblik instrumenta, što je pored zvučne, davalo i dodatnu, vizuelnu dimenziju.
On je instrument po mjeri sevdalinke, a ona je često pravljena po njegovim mjerama i mogućnostima.
(Odlomci iz knjige Saz u Bosni autor Šukrija Trako)

Imal'  jada k'o kad akšam pada,
kad mahale fenjere zapale,
kad saz bije u pozne jacije,
kad tanani dršću šadrvani?

Aman, jada kad akšam ovlada,
u minute kad bulbuli šute,
kad bol sanja kraj đulova granja,
a dert guši i suze osuši !

Bešika

Šta su uspavanke? One su prvotno uobličeno susretanje sa maternjim jezikom u metaforičkom i doslovnom smislu. To prvo šušorenje i šaptanje, u muzički nježnom i tanahnom zujanju, znači u isto vrijeme prigrljivanje djeteta kao dijela sebe, njegove majke, ali i prigrljivanje u maternji jezik i u  domaću melodiju. Dijete  je u čahuri i nje same, i jezika i melodije koja mu se pjevuši.
Jasmina Musabegović (Iz predgovora knjizi Bošnjačke uspavanke koju je ona priredila)

Majka Smaju pod đulom rodila,
Đul se truni, moga sina budi,
„Sitan đule, ne truni behara,
ne buni mi moga sina Smaje!
Majka Smaju u želji rodila,
Lastavica ezan proučila,
B'jela vila u povoj zavila,
A pčelica medom zadojila.
Neka uči ka'no lastavica,
Nek' je lijep ka'no b'jela vila,
Nek' je radin ka'no mala pčela.“

Ala,lila, mati te rodila,
Ala, lila, mati te imala,
Imala te i nahranila te,
Ako Bog da i oženila te.

Spavaj, sine, rasti spavajući,
Vel'ko dobro majku gledajući.
San te vara, sreća te ne vara,
San u bešu, nesanak niz bešu.
Nesanak ti voda odnijela,
Za veliko brdo zanijela.

objavljeno:25 februara, nastavit će se ako Bog da