Apsolutna vjera u Boga - čvrsto je vjerovao u jednog Boga i bio je spreman podnositi sva iskušenja zarad svog uvjerenja.

Blagost - bio je veoma blag u komunikaciji s drugima. Govorio bi: “Blagost ne dotakne nijednu stvar, a da je ne ukrasi, a grubost ne dotakne nijednu stvar, a da je ne upropasti.”

Civilizacija - on je začetnik potpuno nove civilizacije koja je procvjetala iz Arabijske pustinje i u svoje okrilje prihvatila ljude najrazličitijih kultura, boja kože, nacija i čovječanstvu podarila izuzetna dostignuća.

Čovjekoljubivost  - prema svima je postupao na temelju jednakosti i bratstva i ljude nije razlikovao prema porijeklu niti boji kože.

Ćudorednost - Kur’an ga opisuje kao čovjeka najsavršenijeg morala kojeg su podjednako cijenili i prijatelji i neprijatelji.

Donositelj Objave - odabran je da prenese posljednju Božiju objavu koja objedinjuje učenja svih ranijih poslanika u univerzalnu poruku cijelom čovječanstvu.

Džamija - podigao je prvu džamiju kao mjesto za zajedničku molitvu i okupljanje vjernika.

Edukacija - slijedeći imperativ prve objave  - “Uči”, svoje sljedbenike je stalno podsticao na traženje znanja i otvaranje vidika, tako da muslimani nikad nisu osjetili konflikt između nauke i religije.

Fleksibilnost - pri donošenju odluka uvijek se konsultovao sa svojim saradnicima i prihvatao njihove sugestije, čak i ako se nije slagao s njima.

Graditelj mostova među ljudima - gradio je mostove sa svima u svojoj okolini, uspostavljao prijateljske odnose s nemuslimanskim susjedima i izmirivao zavađene. 

Humanost - vrhunac njegove humanosti bio je trijumfalni ulazak u rodnu Meku. U trenutku kad su svi očekivali njegovu osvetu za sve godine patnje koje su mu izazvali, on građanima Meke velikodušno oprašta i pruža im ruku pomirenja.

Iskrenost - i prije poslanstva bio je čuven po svom poštenju i iskrenosti. Prezirao je laž i licemjerje. Niko od njegovih savremenika nikad ga nije čuo da je izrekao i najmanju laž.

Jednakost - ljude nije ocjenjivao prema porijeklu, rasi ili naciji i stalno je isticao: “Zaista Bog ne gleda u vaša tijela, niti u vaša lica, nego gleda u vaša srca.”

Kur’an - u toku 23 godine dostavioje posljednju Božiju objavu čovječanstvu kao putokaz, zakon i vodič i pečat svih prethodnih objava.

Lider  - uvijek je isticao odgovornost vođe i nastojao je biti svima na usluzi. Ničim se nije uzdizao iznad drugih i govorio bi: “Vođa naroda je onaj koji mu služi.”

Ljubav - svojim primjerom je pokazivao da je islam ljubav - ljubav prema Bogu, prema bližnjima i prema svim Božijim stvorenjima.

Milost svjetovima - Kur`an za njega kaže: ”... a tebe smo (o Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali.“

Namaz - njemu i njegovim sljedbenicima propisano je direktno obraćanje Bogu pet puta dnevno. Stalno je isticao vrijednost ovog susreta sa Stvoriteljem i radovao mu se.

Nježnost - pokazivao je veliku nježnost prema slabijima, a posebno prema starim ljudima i djeci. Govorio je: „Bog nikad ne pokazuje milost onima koji ne pokazuju milost prema drugima.

Osmijeh - uvijek je bio vedrog i nasmijanog lica, pa su ga svi voljeli sresti i razgovarati s njim.

Pravednost - i oni koji nisu vjerovali u njegovu poruku prihvatali su ga kao arbitra u svojim sporovima smatrajući ga izuzetno pravednom osobom.

Reforma društva - svojim primjerom i snagom Božije riječi za nekoliko godina uspio je iz temelja preobraziti društvo i u njega usaditi nove, pozitivne vrijednosti umjesto nasilja i destruktivnosti.

Skromnost - u svemu je bio skroman i jednostavan, nije dozvoljavao da se ustaje pred njim ni da mu se ukazuju posebne počasti.

Širokogrudnost  -  bio je širokogrudan i nesebičan i uvijek je rado pomagao drugima, posebno  siromašnima. Opraštao je čak i onima koji bi ga povrijedili.

Tolerancija - u svim njegovim postupcima ogledala se izuzetna tolerancija i strpljivost, nastojao je uvijek postići kompromis, makar on išao na njegovu štetu.

Umjerenost u svemu - zagovarao je umjerenost u ibadetu, kao i u uživanju i uspostavio je potpunu ravnotežu vjere i prakse koja je postala uzor njegovim sljedbenicima.

Vojskovođa - bio je veoma dobar vojni strateg i diplomat. Prije ulaska u vojni sukob nastojao je iscrpiti sve diplomatske mogućnosti. Rat mu je bio samo sredstvo, a ne cilj.

Zagovornik -  njegovi sljedbenici bit će počašćeni time što će im on biti zagovornik kod Allaha na Sudnjem danu.

Žene - prema ženama se ophodio kao prema jednakopravnom spolu, koji ima iste vjerske obaveze i odgovornost kao i muškarci. Omogućio im je pravo na imetak, obrazovanje, zapošljavanje i razvod braka, te aktivno učešće u društvenom životu.

Plemenito porijeklo 

On je najčasnije Allahovo stvorenje, najodabraniji poslanik, Pečat svih vjerovjesnika, Muhammed ibn Abdullah ibn Abdu-l-Muttalib ibn Hašim ibn Abdu-Menaf ibn Kusajj ibn Kilab ibn Murra ibn Ka’b ibn Lu'ejj ibn Galib ibn Fihr ibn Malik ibn en-Nadr ibn Kinane ibn Huzejme ibn Mudrike ibn Iljas ibn Mudar ibn Nizar ibn Me’ad ibn Adnan.  

Svi učenjaci se slažu da je Adnan potomak Ibrahimovog sina Ismaila, 'alejhima selam. Međutim, nije poznat je broj predaka između Ismaila, 'alejhi selam, i Adnana, samim tim ni njihova imena nisu poznata.   

Njegova majka je Amina, kćerka Vehba ibn Abdu-Menafa ibn Zuhra ibn Kilaba. Kilab je peti u Poslanikovu, sallallahu 'alejhi ve sellem, rodoslovu, s očeve strane. Njegovi otac i majka su, prema tome, iz jedne loze. Zajednički predak im je Kilab. Kilabovo ime je Hakim, a neki kažu 'Urve. Često je lovio s psima, pa je tako i dobio nadimak._[1]  

 

Pleme 

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, potječe iz plemena Kurejš. To pleme poznato je po plemenitosti, časti, ponosu i posebnom položaju među Arapima. Kurejš je nadimak Fihra ibn Malika, ili En-Nadra ibn Kinane.

Pripadnici tog plemena bili su ugledni i zauzimali su važne funkcije u svoje vrijeme. Kusajj, kome je ime Zejd, posebno se isticao. Prvi je Kurejšija koji je preuzeo brigu o Ka'bi. Brinuo je o pokrivaču Ka'be i bio je ka'benski ključar, otvarao je vrata kome i kada je htio. On je nastanio Kurejšije u mekkansku dolinu i u samu Mekku. Prije toga stanovali su u predgrađu, pomiješani s drugim plemenima. On je uveo sikaje i rifade. Sikaje je napajanje hadžija sokom od hurmi, meda, grožđica i sl. To su spremali u kožnim mješinama. Rifade je hrana za hodočasnike u vrijeme hadždža. Sagradio je kuću sjeverno od Ka'be, poznatu pod imenom Daru-n-nedve. U toj kući Kurejšije su održavale sastanke, u njoj je bio centar društvenog života, svi brakovi sklapani su u toj kući, svi dogovori su tu sklapani. Bio je zadužen za zastavu i vođstvo. Ratnu zastavu podizao je on lično. Bio je plemenit, inteligentan i utjecajan u narodu. 

 

Porodica 

Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, porodica poznata je po nazivu Hašimijje, po pradjedu Hašimu. Hašim je naslijedio funkcije Kusajja, rifade i sikaje. Nakon njega to je naslijedio njegov brat El-Muttalib, a nakon El-Muttaliba to su preuzela Hašimova djeca i to je trajalo sve do pojave islama. Hašim je bio najveći čovjek svoga vremena. Drobio je hljeb s mesom i tako pripremao jelo zvano serid_[2] koje je ostavljao drugima da jedu. Zbog toga je prozvan Hašim,_[3] a ime mu je 'Amr. On je uveo običaj dva putovanja, jedno zimi u Jemen, drugo ljeti u Šam. Prozvan je Prvakom Doline. 

Pripovijeda se da je prolazio kroz Jesrib_[4] na putu za Šam. U Jesribu se oženio Selmom, 'Amrovom  kćerkom, iz plemena Benu Adijj ibn en-Nedždžar. Ostao je uz nju neko vrijeme i potom nastavio putovanje prema Šamu. Ona je ostala trudna, a on je umro u Palestini, u mjestu Gazza. U Medini je Selma rodila sina i dala mu ime Šejbe,_[5] zbog pramena sijede kose koji je imao po rođenju. Dijete je odrastalo u Medini uz majčinu rodbinu. Njegova rodbina u Mekki nije za njega znala sve do njegove sedme ili osme godine. Tada je za njega saznao amidža El-Muttalib. Otišao je po njega i doveo ga u Mekku. Kada su ga ljudi vidjeli, mislili su da je El-Muttalibov rob, pa su rekli Abdu-l-Muttalib – El-Muttalibov rob, i po tome je ostao poznat.  

Abdu-l-Muttalib je bio najzgodniji, najljepši i najugledniji muškarac. U Mekki je, u to vrijeme, doživio počasti kao niko do tada. Bio je kurejšijski prvak i predvodnik kurejšijske karavane. Bio je plemić i dobrotvor. Zbog darežljivosti dobio je nadimak Fejjad._[6] Svi su mu se pokoravali. Hrana s njegove sofre dijeljena je siromasima, divljači i pticama. Zbog toga su ga prozvali Onaj koji hrani ljude u dolini, a divljač i ptice na planini. Bio je počašćen iskopavanjem Zemzema. U snu mu je naređeno da ga iskopa i opisano mu je mjesto gdje se nalazi. Kada su protjerani iz Mekke, pleme Džurhum je zatrpalo izvor Zemzem vode.  

U njegovom vremenu desio se događaj poznat kao El-Fil - Slon. Abraha el-Ešrem krenuo je u pohod na Mekku sa šezdeset hiljada vojnika Abesinaca u namjeri da sruši Ka'bu. Imao je i nekoliko slonova. Kada je stigao u dolinu Muhasser, između Muzdelife i Mine i pripremio se za napad. Allah, 'azze ve dželle, je na njih poslao ptice ebabil koje su na njih bacale grumenje pečene gline, pa ih je On učinio kao lišće koje su crvi izgrizli. To se dogodilo manje od dva mjeseca prije Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođenja.  

Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, otac Abdullah bio je najbolje, najčednije i najdraže Abdu-l-Muttalibovo dijete. Trebao je da bude prinesen kao žrtva. To se dogodilo tako što su Kurejšije počele da se spore s Abdu-l-Muttalibom o izvoru Zemzem, kada je iskopan. On se zavjetovao, ako mu Allah, 'azze ve dželle, podari deset sinova, da odrastu i štite ga, da će jednog prinijeti kao žrtvu. Kada se ispunilo što je tražio i na što se zavjetovao, izvlačenjem je birao koji će biti žrtvovan. Izvučen je bio Abdullah. Otišli su do Ka'be da ga zakolje, ali, Kurejšije su ga spriječile, naročito, njegova braća i rodbina. Iskupio ga je sa stotinu deva. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je potomak dvojice koji su trebali biti žrtvovani: Ismaila, 'alejhi selam, i Abdullaha. Potomak je dvojice koji su iskupljeni: Ismail, 'alejhi selam, je iskupljen ovnom, a Abdullah stotinom deva.  

Abdu-l-Muttalib je Aminu, Vehbovu kćerku, izabrao Abdullahu za suprugu. Bila je najplemenitija i najuglednija Kurejšijka. Njen otac bio je časna roda i ugledan u plemenu Benu Zuhra. Isprosili su je za njega i oni su sklopili brak. Ona je u Mekki i zanijela Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.     

Nedugo nakon toga Abdu-l-Muttalib ga je poslao u Medinu, ili u Šam, da trguje. Umro je u Medini, na povratku iz Šama. Ukopan je u kući En-Nabige ez-Zubjanija. To se dogodilo prije Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, rođenja, po ispravnom mišljenju. 

 

Rođenje 

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rođen u Godini slona, devetog, neki kažu dvanaestog rebi’u-l-ewela, u ponedjeljak ujutro, u plemenu Benu Hašim, u Mekki. Pretpostavlja se da je prvi datum tačan, mada je drugi češće spominjan. Taj datum odgovara 22. aprilu 571. godine.  

Babica mu je bila Eš-Šifa, Amrova kćerka, majka Abdu-r-Rahmana ibn 'Awfa. Kada ga je rodila, iz njegove majke je izašlo svjetlo, tako jako da je obasjalo dvorove u Šamu. Odmah po rođenju poslala je glasnika da prenese radosnu vijest Abdu-l-Muttalibu. On je došao radostan, uzeo ga, unio u Ka'bu, zahvalio Allahu, 'azze ve dželle, proučio dovu i nazvao ga Muhammed, sa željom da bude hvaljen._[7] Priredio je akiku,_[8] sedmi dan ga je obrezao i nahranio ljude prema tadašnjem arapskom običaju.  

Njegova dadilja bila je Ummu Ejmen, zvana Abesinski Blagoslov, oslobođena robinja njegovog oca Abdullaha. Ona je ostala s njima, primila je islam i učinila hidžru. Umrla je pet ili šest mjeseci nakon Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, preseljenja na Ahiret, radijallahu 'anha.

 

Dojenje 

Nakon majke, njegova prva dojilja bila je Suvejbe. Ona je Ebu Lehebova oslobođena robinja. Imala je dojenče po imenu Mesruh. Prije Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bila je dojilja Hamze ibn Abdu-l-Muttaliba, radijallahu 'anhu, a nakon njega Seleme ibn Abdu-l-Eseda el-Mahzumija. Oni su mu braća po mlijeku.  

Ebu Leheb je oslobodio Suvejbu kada je čuo da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rođen, ali kada ga je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pozvao u islam Ebu Leheb je postao njegov najveći neprijatelj.

 

Boravak u plemenu Benu Sa’d 

Arapski običaj je bio slati novorođenčad u sela i naći im dojilju, da bi ih udaljili od gradskih neprilika dok ne stasaju i da bi učili izvorni arapski jezik već u kolijevci.  

U Mekku su, po Allahovoj, 'azze ve dželle, odredbi, došle žene iz plemena Benu Sa’d ibn Bekr ibn Hevazin da traže djecu za dojenje. Nijedna nije htjela prihvatiti Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, zbog toga što je bio siroče, a nuđen je svima. Jedna od njih, Halima, Ebu Zuvejbova kći, radijallahu 'anha, nije našla nijedno dojenče, pa je uzela njega. To je za nju bio veliki dobitak i sreća koju su nakon toga i drugi željeli. 

Haliminom ocu Ebu Zuvejbu bilo je ime Abdullah el-Haris. Ime njenog muža je El-Haris ibn Abdu-Uzza. Oba vode porijeklo od Sa’da ibn Bekra ibn Hevazina. Harisova djeca, Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, braća i sestre po mlijeku su: Abdullah, Enisa i Džudama. Džudama je poznatija po nadimku Eš-Šejma. Ona se brinula o Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem.

 

Berićet u kući u kojoj je proveo period dojenja 

Kuća u kojoj je bio kao dojenče bila je za to vrijeme obasuta berićetom. Evo samo nekoliko podataka u vezi s tim. Halima, radijallahu 'anha, je došla u Mekku u danima suše, zbog iznemoglosti i mršavosti, na najsporijem u grupi, zekastom magarcu. Povela je i devu koja nije davala ni kapi mlijeka. Imala je malo dijete koje je plakalo cijelu noć zbog gladi. Dijete nije spavalo, a ni oni nisu spavali zbog njega.

Kada je donijela Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i uzela ga u naručje, u grudima se pojavilo mlijeko u izobilju. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se napio koliko je htio, a i njeno dijete napilo se koliko je htjelo. Te noći su zaspali obojica.  

Njen muž otišao je do deve i vidio da je vime puno mlijeka. Namuzli su koliko im je trebalo, napili su se i zasitili. Potom su proveli najbolju noć do tada.   

Na povratku, Halima, radijallahu 'anha, je uzjahala svoga magarca. U naručju je nosila Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Magarac je išao tako brzo da je pretekao sve i niko ga nije mogao sustići.  

Kada su se vratili kući u pleme Benu Sa’d, njihova sitna stoka vraćala se s pašnjaka sita, punih stomaka i vimena, iako je to bilo najsušnije područje. Muzli su stoku i pili mlijeko, dok drugi nisu imali ni kapi mlijeka.  

Stalno su primjećivali dobro i njegovo povećavanje dok nije upotpunjeno dojenje i prošle dvije godine. Tada ga je Halima, radijallahu 'anha, odbila od mlijeka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je već bio ojačao.

 

Vjerovjesnikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, boravak u plemenu Benu Sa’d nakon dojenja 

Tokom dojenja Halima, radijallahu 'anha, je dovodila Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, majci i porodici svakih šest mjeseci, potom ga vraćala nazad u pustinju u pleme Benu Sa'd. Kada je dojenje okončano dovela ga je majci, ali je izrazila želju da i dalje boravi kod nje zbog dobra i berićeta koje ih je obasulo. Predložila je Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, majci da boravi kod nje dok ne ojača, jer se bojala da dijete ne oboli od neke mekkanske bolesti. Ona se složila s tim. Halima, radijallahu 'anha, se vratila kući radosna i vesela. Ostao je kod nje još dvije godine. Tada se dogodilo nešto čudno, što je unijelo strah u Halimino i srce njenog muža pa su ga vratili majci. To je bilo otvaranje Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, grudi. Evo kako se to dogodilo.

 

Otvaranje Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, grudi 

Enes ibn Malik, radijallahu 'anhu, je rekao: Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, došao je Džibril, 'alejhi selam, dok se igrao s dječacima, uhvatio ga, onesvijestio, izvadio srce i iz srca izvadio grudvicu. Potom je rekao: Ovo je šejtanov udio kod tebe! Nakon toga, oprao je srce u zlatnoj posudi Zemzem vodom, sastavio ga i vratio na mjesto.  

Djeca su otrčala do njegove majke po mlijeku i rekli da je Muhammed ubijen. Kada su ga našli promijenio je boju.  

Enes, radijallahu 'anhu, je govorio: Vidio sam tragove igle na njegovim grudima. 

 

Povratak brižnoj majci 

Nakon tog događaja vratio se u Mekku. Uz majku u porodici, proveo je oko dvije godine. Nakon toga, majka ga je povela u Medinu rodbini djeda Benu Adijja ibn Nedždžara i da obiđu kabur njegovog oca. S njom su bili njen skrbnik Abdu-l-Muttalib i sluškinja Ummu Ejmen. U Medini su proveli jedan mjesec. Na povratku se razboljela. Njeno zdravstveno stanje se pogoršalo. Umrla je u mjestu El-Ebva, između Mekke i Medine. Tu je i ukopana. 

 

Boravak kod osjećajnog djeda 

Abdu-l-Muttalib, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, djed vratio ga je u Mekku s velikim bolom u srcu zbog gubitka majke. Zbog toga je prema njemu osjećao sažaljenje i blagost veću nego prema svojoj djeci. Cijenio ga je, davao mu prednost nad svojom djecom, maksimalno ga pazio. Dozvoljavao mu je sjediti na njegovoj posebnoj sjediljci na koju drugi nisu sjedali. Milovao ga je po leđima i radovao se svemu što uradi. Vjerovao je da će, u budućnosti, imati važnu ulogu, ali nakon dvije godine i on je umro. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tada imao osam godina, dva mjeseca i deset dana.

 

Boravak kod samilosnog amidže  

Skrb o njemu preuzeo je amidža Ebu Talib, brat njegovog oca po ocu i majci. Poklanjao mu je posebnu samilost i ljubav. Nije bio bogat, ali mu je Allah, 'azze ve dželle, dao berićet pa je hrana za jednog bila dovoljna cijeloj njegovoj porodici. Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, bio je primjer strpljivosti i zadovoljstva. Zadovoljavao se onim što mu je Allah, 'azze ve dželle, dao.

 

Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, putovanje u Šam i susret s pobožnjakom Behirom 

Ebu Talib je odlučio da krene u Šam s kurejšijskom trgovačkom karavanom. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, imao je dvanaest godina, neki kažu dvanaest godina dva mjeseca i deset dana. Rastanak je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, teško pao. Amidža se sažalio i poveo ga sa sobom. Kada su odsjeli, na prilazu Šamu, u blizini grada Busra, ususret im je došao Behira, veliki kršćanski pobožnjak. Prošao je između ljudi, došao do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo ga za ruku i rekao: Ovo je prvak svjetova, ovo je Poslanik Gospodara svjetova, ovog će Allah poslati kao Milost svjetovima. Upitali su ga: Kako to znaš?! Rekao je: Kada ste se spuštali s brda svaki kamen i drvo palo je na sedždu, a oni čine sedždu samo poslanicima. Prepoznao sam ga i po poslaničkom pečatu ispod plećke poput jabuke. On je najavljen u našim objavama. Ugostio ih je i zamolio Ebu Taliba da ga vrati nazad i  ne vodi u Šam, jer se bojao da mu Jevreji i Bizantinci ne nanesu kakvo zlo. Ebu Talib ga je vratio u Mekku.

 

Sukob El-Fidžar - Griješni sukob 

El-Fidžar je sukob koji se dogodio na okupljalištu 'Ukkaz između plemena Kurejš i Kinan, na jednoj strani, i Kajsajlan, na drugoj strani. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, imao je tada dvadeset godina. Sukob je bio žestok i na obje strane bilo je mrtvih. Dogovorili su se da izbroje poginule, pa na čijoj strani bude više poginulih dobit će onoliko krvarina koliko mrtvih ima više. Prestali su ratovati i prešli preko svih neprijateljstva i zla koje je bilo među njima.  

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je sudjelovao u tom sukobu tako što je pripremao amidžama strijele.  

Taj sukob je nazvan El-Fidžar – Griješni, zbog toga što su njime oskrnavljeni svetost Mekke i svetih mjeseci. Takvih sukoba bilo je četiri, svi su se dogodili u istoj godini. Prva tri okončana su verbalnim raspravama, dok se borba dogodila samo u četvrtom.

 

Pakt  El-Fudul 

Nedugo nakon Griješnih sukoba u mjesecu zu-l-hidždžetu sklopljen je pakt El-Fudul._[9] Učesnici su pet kurejšijskih familija: Benu Hašim, Benu El-Muttalib, Benu Esed, Benu Zuhra i Benu Tejm.  

Povod paktu bio je neki muškarac iz Zebida koji je donio robu u Mekku. El-‘As ibn Vail es-Sehmi kupio je od njega robu, ali je nije isplatio. Čovjek je pozvao upomoć familije: Benu Abdi-d-Dar, Benu Mehzum, Benu Džemh, Benu Sehm i Benu Adijj, ali niko nije ni obratio pažnju na njega. Potom se popeo na brdo Ebu Kubejs i u stihovima opjevao nanesenu nepravdu. Pozivao je ko će mu pomoći da uzme svoje pravo. U vezi s tim pokrenuo se Ez-Zubejr ibn Abdu-l-Muttalib. Sakupio je sve prethodno navedene učesnike pakta u kući poglavara Benu Temima Abdullaha ibn Džud’ana. Sklopili su ugovor i dogovorili da svakome kome god bude nanesena nepravda u Mekki, svejedno bio domaćin ili stranac, pruže podršku sve dok on ne vrati svoje pravo. Potom su otišli kod El-‘Asa ibn Vaila es-Sehmija, uzeli ono što je pripadalo čovjeku iz Zebida i vratili mu.  

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, zajedno s amidžama, prisustvovao tom činu. I kada je bio počašćen Objavom rekao je: Sudjelovao sam pri sklapanju dogovora u kući Abdullaha ibn Džud’ana. To mi je draže od crvenih deva! Kada bih bio pozvan ponovo na takav skup i u islamu, odazvao bih se!_[10]

 

Život proveden u radu  

Poslanik, sallahu 'alejhi ve sellem, je, kao što je poznato, bio siroče. O njemu je brinuo djed, a nakon djedove smrti amidža. Od oca nije naslijedio ništa što bi ga učinilo samostalnim. Kada je dostigao uobičajene godine za rad, počeo je čuvati ovce s braćom po mlijeku u plemenu Benu Sa'd. I nakon povratka u Mekku čuvao je ovce za nekoliko kirata. Kirat, neznatni dio zlatnika, iznosi pola desetine, ili, trećinu osmine zlatnika. To danas, približno, iznosi deset saudijskih rijala._[11]  

Čuvanje ovaca u mladosti sunnet je svih vjerovjesnika. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom, nakon što je počašćen poslanstvom: Svi vjerovjesnici čuvali su ovce._[12]  

Kada je stasao i postao mladić, neki izvori ukazuju da se bavio i kupoprodajom. Preneseno je da je bio ortak Es-Saib ibn ebu es-Saiba. Bio je najbolji saradnik, nije se nadmetao, niti se svađao s njim.  

Bio je poznat po krajnjoj povjerljivosti, iskrenosti i čednosti u odnosima s drugim ljudima. Toga se pridržavao na svim životnim poljima, te je zbog toga dobio naziv El-Emin - pouzdan, povjerljiv.

 

Putovanje u Šam i trgovanje Hatidžinom, radijallahu 'anha, robom  

Hatidža, Huvejlidova kći, radijallahu anha, bila je jedna od žena najplemenitijeg roda i najbogatija Kurejšijka. Davala je svoj imetak trgovcima da rade s njim za platu. Kada je čula za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ponudila mu je da s njenim imetkom otputuje u Šam zbog trgovine i obećala mu najbolju plaću.   

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je otišao u Šam s njenim robom Mejserom. Kupovao je i prodavao. Zarada je bila velika, veća nego što je ikada bila. Berićet u imetku bio je veći nego ranije. Kada se vratio u Mekku predao je povjereni mu emanet.

 

Sklapanje braka s Hatidžom, radijallahu 'anha  

Hatidža, radijallahu 'anha, je primijetila povjerljivost i berićet koji osvajaju srca. Mejsera joj je ispričao o lijepim i plemenitim osobinima koje je zapazio kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.  Kaže se da joj je rekao i za natprirodne događaje koje je vidio, poput, hladovine koju su, na velikoj vrućini, pravila dva meleka.  

Hatidža, radijallahu 'anha, je osjetila da je u njemu našla ono što je tražila. Poslala je jednu prijateljicu da mu prenese da ona želi da sklopi brak s njim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se složio s tim. Razgovarao je sa svojim amidžama i oni su je isprosili za njega od njenog amidže 'Amra ibn Eseda.  

Brak je sklopljen u prisustvu plemena Benu Hašim i kurejšijskih poglavara. Mehr je iznosio dvadeset mladih deva, a neki kažu šest. Govor pri sklapanju braka održao je njegov amidža Ebu Talib. Zahvalio je Allahu, 'azze ve dželle, istakao Njegove pohvalne osobine, spomenuo plemenitost Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, roda, njegove odlike, a nakon toga iznio bračni ugovor i pojasnio mehr.  

Brak je sklopljen dva mjeseca i nekoliko dana nakon povratka iz Šama. Tada je imao dvadeset i pet godina, dok je Hatidža, radijallahu 'anha, po više prihvaćenom mišljenju, imala četrdeset godina. Neki smatraju da je imala dvadeset i osam godina, a ima i drugih mišljenja.  

Prije njega bila je udata za A'tika ibn A'iza el-Mahzumija. On je umro i ostala je hudovica. Nakon toga, njom se oženio Ebu Hale et-Tejmi. I on je umro. S njim je imala i dijete. Nakon smrti drugog muža njom su se željeli oženiti kurejšijski velikani, ali je ona odbijala bračne ponude sve dok nije poželjela brak s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i za njega se i udala. S njim je bila toliko sretna da takvu sreću ljudi mogu samo da priželjkuju.   

Ona mu je bila prva supruga. Nije se oženio drugom dok nije umrla. Svu njegovu djecu, osim Ibrahima, kojeg je rodila koptkinja Marija, rodila je Haidža, radijallahu 'anha.   

 

Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, i Hatidžina, radijallahu 'anha, djeca  

Njihova djeca su: El-Kasim, Zejneba, Rukajja, Ummu Kulsum, Fatima i Abdullah. Ima i drugih mišljenja u vezi s njihovim brojem i redoslijedom. Svi sinovi pomrli su u djetinjstvu. Kćeri su dočekale poslanstvo, sve su prihvatile islam i učinile hidžru, radijallahu 'anhunne. Ali, sve su umrle prije Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, osim Fatime, radijallahu 'anha, ona je umrla šest mjeseci nakon Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, smrti.

 

Gradnja Ka'be i uzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za sudiju  

Kada je napunio trideset i pet godina Mekkom je prošla razarajuća bujica koja je udarila oslabljene zidove Ka'be. Kurejšije su bile prinuđene sagraditi je nanovo. Odlučili su u izgradnju utrošiti samo halal imetak. Odbili su da uzmu zaradu stečenu bludom, kamatom, ili bilo kakvom nepravdom. Bojali su se Allahove, 'azze ve dželle, kazne zbog rušenja ostatka građevine koji nije srušila poplava. El-Velid ibn el-Mugire im je rekao: Allah ne kažnjava one koji popravljaju! Potom je otpočeo s rušenjem u čemu su mu se i ostali pridružili. Rušili su sve dok nisu došli do Ibrahimovih, 'alejhi selam, temelja.   

Nakon toga, počeli su podizati zidove. Svako pleme je podizalo jedan dio. Plemići su nosili kamenje na ramenima. Među njima su bili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov amidža El-Abbas, radijallahu 'anhu.  

Izgradnjom je rukovodio bizantinski arhitekta Bakum. Nisu imali dovoljno halal sredstava za izgradnju na Ibrahimovim, alejhi selam, temeljima. Zbog toga su, otprilike, šest podlaktica ostavili van zidova na sjevernoj strani. Taj dio ogradili su malim zidom da bi se znalo da je dio Ka'be. Ograđeni dio poznat je pod imenom El-Hidžr i El-Hatim.  

Kada je trebalo da postave El-Hadžeru el-esved - Crni kamen došlo je do nesuglasica. Sve plemenske vođe htjele su tu čast. Spor je potrajao četiri ili pet dana i prijetio je da se pretvori u krvavi sukob u Haremu. Međutim, Ebu Umejje ibn el-Mugire el-Mahzumi uspio je mudro izbjeći sukob. Bio je najstariji u plemenu Kurejš. Predložio je da za sudiju uzmu prvog čovjeka koji uđe na vrata. Prihvatili su prijedlog i složili se da tako bude.  

Allah, 'azze ve dželle, odredio je da nakon dogovora prvi uđe Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Kada su ga ugledali, povikali su: To je Muhammed, to je povjerljivi! Zadovoljni smo da nam on bude sudija. Kada je stigao do njih i kada su mu rekli šta se događa, prostro je gornji ogrtač, na njega stavio Crni kamen i rekao im da svi uhvate kraj ogrtača i podignu kamen. Kada su ga donijeli do određenog mjesta, uzeo ga je i svojom rukom postavio. Bilo je to mudro rješenje koje je zadovoljilo sve strane.  

Crni kamen je uzdignut metar i po od tla po kojem se tavafi. Vrata Ka'be su podigli oko dva metra od zemlje kako bi mogao ući samo onaj kome oni dozvole. Zidovi su bili visoki osamnaest podlaktica. Prije te gradnje bili su upola manji. U unutrašnjosti su izgradili šest stubova u dva reda. Izgradili su krov na visini od petnaest podlaktica. Prije toga Ka'ba nije imala ni krov ni stubove.

 

Život prije vjerovjesništva  

Od djetinjstva je bio obdaren zdravim razumom, tjelesnom snagom i čistotom. Posjedovao je pohvalne osobine i karakteristike u mladosti, srednjem i zrelom dobu. Bio je veličanstven primjer ispravnog razmišljanja i pravilnog razlučivanja. Bio je primjer savršenosti u vezi s moralom i moralnim osobinama. Odlikovao se: iskrenošću, povjerenjem, ljudskošću, hrabrošću, pravednošću, mudrošću, čestitošću, skromnošću, zaovoljstvom onim što mu je dato, blagošću, strpljivošću, zahvalnošću, stidom, odanošću, poniznošću i željom da svakom učini dobro. Bio je na vrhuncu dobra i dobročinstva, kao što ga je opisao njegov amidža Ebu Talib:  

Licem Bijelca za kišu molimo on je skrbnik siročadi i hudovica.  

Održavao je rodbinske veze, nosio tovare starijih, pomagao one koje su izgubili izvore za preživljavanje dok ne počnu zarađivati, ugošćavao je druge i pružao pomoć nevoljnicima.  

Allah, 'azze ve dželle, ga je čuvao i učinio mu mrskim zablude i loša djela njegovog naroda. Nikada nije prisustvovao manifestacijama posvećenim kumirima, niti svetkovinama u kojima je bilo širka. Nije jeo meso životinje žrtvovane na žrtvenicima, niti one pri čijem je klanju spomenuto ime nekog boga, osim Allaha, 'azze ve dželle. Nije podnosio zakletvu Latom i Uzzaom,_[13] a kamoli da ih dodirne ili im učini kakav obred!  

Bio je najudaljeniji od pijenja alkohola i zabava. Nije prisustvovao, čak, ni sijelima na kojima su se zabavljali mladići do kasno u noć i na kojima su se okupljali prijatelji i poznanici u Mekki.