Lijepa je ova naša zemlja Bosna. Lijepa je zemlja u ovoj našoj zemlji Bosni, plodna i rodna. Ta zemlja voli vodu i sunce, a ima ih dovoljno i jednog i drugog. Ta zemlja voli vrijednu ruku bosansku, koja s nje korov skida, koja je hrani i njeguje, koja je cijeni i poštuje. Zemlja u ovoj našoj zemlji Bosni najviše voli one koji nju vole.
Kada biste Bosancu u Vašingtonu, Sidneju, Beču ili Londonu, dolazeći mu u posjetu, kao poklon donijeli u saksiji malo ove naše lijepe crne bosanske sijanice, vjerujem da bije on svako jutro, kad ustane, prije kahve, makar malo pomirisao. Da joj miris ne zaboravi.
Ova naša bosanska zemlja je tako lijepa da vjerujem da će je poneki hadžija, nekad, u kesici, sa sobom na Ćabu ponijeti, daje makar koji put, u putu, kroz prste propusti. Da joj mehkoću ne zaboravi.
U Kur'anu (El-Enbija', 105) piše da će zemlja, kao,miraz, pripasti onima koji budu dobri Božiji robovi,a da je tako bilo i u Tevratu zapisano. Ova naša zemlja voli kad se na njoj sedžda čini. To joj je posebno drago.
Zemlja hoće dobre ljude, hoće one vrijedne koji je vole, koji joj poklanjaju pažnju, koji joj s ljubavlju prilaze, koji joj daju ono što joj je potrebno. Ona takvima uzvraća svojim rodom, svojim plodom.
Zemlja ima svoje prijatelje i svoje dušmane. Prijatelji su joj oni koji je ne ostavljaju samu, koji s njom žive, koji je od korova štite. Dušmani su joj oni koji bi daje imaju, a da joj ništa od sebe ne daju, koji dopuštaju daje divlje rastinje pomalo osvaja, koji bije, najradije, da mogu, unovčili i pustili daje neki drugi, njoj strani, ljudi odnesu i prostru po nekom drugom prostoru, i u njoj uživaju.
Ovih dana zemlja zove. Jedni je dobro čuju, jer s njom žive. Drugi je nikad nisu ni čuli, pa je ni sad ne čuju. Ona svim nezaposlenim posao nudi, ako hoće da ga imaju.
Lijepo je ovih dana proći zemljom bosanskom i vidjeti orezanu voćku, usitnjenu oranicu, zasijane retke krompira, tek usađene sadnice voća, izniklu pšenicu, ujesen zasijanu...
Ova naša Bosna je džennet na Zemlji. Ima ona, na našu i njenu žalost, i one koji po njoj hodaju, njene ljepote i bogatstva uživaju, a uopće je ne osjećaju svojom. Zna se zemlja naljutiti. Ona osjeća i prijatelja i neprijatelja. Prijatelju ona uzvraća obiljem, a za neprijatelja priprema neugodna iznenađenja.
Cijenjena braćo i poštovane sestre.
Resusi ove zemlje su bogatstvo od Boga nam dato. Niko od nas nema pravo prema njima se neodgovorno odnositi. Formalna podjela nadležnosti na resorne instance ne skida odgovornost sa svakog pojedinca u ovoj zemlji za zaštitu njenih dobara, njihovo održavanje i unapređivanje. Bosanac očito nije dovoljno svjestan vrijednosti onoga što ima.
Cijeli svijet je zahvaćen procesom postepenog produbljivanja ekonomske krize, a nju najprije osjete nerazvijene zemlje. Moglo bi se dogoditi da za kratko vrijeme kupovna moć bosanskih ljudi, ili barem 90% njih, oslabi do te mjere da, i pod uslovom da pijaca nudi sve vrste potrebnih namirnica, ne mogne kupiti najveći dio njih. Kod nekih je to već sad slučaj.
Odatle, apelujemo na sve one koji su dovoljno svjesni spomenutih kretanja u svijetu, da planove razvoja ove zemlje, ako su za to nadležni, za naredni period usmjere ka maksimalnom korištenju i razvijanju domaćih resursa, te njihovoj ozbiljnoj zaštiti. Na pojedince, koji su to u prilici, apelujemo da svaki pedalj obradive površine postepeno pripremaju za sjetvu, da zasađuju voćnjake i kvalitetno ih održavaju.
Nije davno bilo kada su parkovi u centru Tuzle bili ograđivane mini površine zasađivane povrćem, kada su balkonske žardinjere bile pune sadnica paradajza i drugog povrća, kada se krastavac uzgajao u velikim saksijama i kantama od jupola. Nemojmo se zavaravati trenutnim povoljnostima. One mogu vrlo brzo prestati.
Bosanac ima snagu, od Boga datu, da sa svojom zemljom može uspješno sarađivati. Ta saradnja već dugo vremena nije ni na minimalnom nivou. Udaljio se on od zemlje, a zemlja se od njega otuđila. Sad i stranac dolazi da i on otuđi što god može.
Zašto čekati krizno vrijeme? Vratimo se svojoj zemlji! Vratimo se vlastitim resursima dok je vrijeme! To od nas očekuje i Onaj Koji nam je zemlju na korištenja dao, Koji ju je stvorio i Koji će jednog dana dati da ona, nakon strašnog potresa, gola i ravna ledina ostane.

Koristimo se svojom zemljom dok je imamo! Koristimo još ono malo čiste vode dok možemo! Koristimo se ovim zrakom koji još možemo, bez maski, udisati! I štitimo sve to! Dok je vrijeme.

Gospodaru naš, Ti si nam ove darove darovao i mi smo Ti na njima zahvalni.
Daruj nam, Gospodaru naš, i dovoljno svijesti da na vrijeme spoznamo vrijednost Tvojih darova i da se njima u Tvom zadovoljstvu koristimo.Daruj nam, Gospodaru naš, dovoljno mudrosti i snage da sve one koji u sebi rušilačku snagu nose spriječimo da ljepote koje si nam darovao svojom zlom rukom uništavaju.
Budi uz nas, a ne protiv nas! Amin.

dr.Sead Seljubac