Pa zašto oni ne pogledaju kamile kako su stvorene...!?(Kur'an,El-Gašije,17)

Sve su životinje čudesne,ali jedna od najčudesnijih je kamila-„pustinjska lađa“, kako je,s pravom,nazivaju. Mogli bismo reći i „pustinjska kraljica“ jer ona suvereno vlada na tim nepreglednim pješčanim“okeanima“,tamo gdje se život i smrt neprekidno i krvavo bore za prestiž.

Samo su kamile u stanju da opstanu u tim bezvodnim i surovim područjima,samo one mogu da prevale stotine kilometara u jednom cugu,bez kapi vode,bez zrna ječma. Sve to ona zahvaljuje specifičnoj građi svoga tijela. Njena čuvena grba(ili grbe kod dvogrbih kamila)nije rezervoar za vodu kako se obično misli nego je to skladište masti koje ona koristi kao gorivo za daleka i naporna putovanja. Naime,danima prije polaska na put kamila samo jede i pije vodu. Toliko jede da joj grba naraste i oteža za pedesetak kilograma. Osim toga,kamila u stomaku ima pretince u obliku flaša gdje pohranjuje velike količine vode. To je pravi pravcati rezervoar za vodu iz kojega ona,mudro i racionalno,raspoređuje tu tečnost života po cijelom tijelu. Na isti način ona troši i skladište masnoća koje su deponovane u grbi. Tako ona putuje danima,a da ne okusi ništa,da ne popije ni kap vode. Na kraju puta  devina grba se smanji i ispuše poput balona. Njeno tijelo je Allah dž.š., prilagodio uslovima pustinje i odredio joj da prenosi i čuva čovjeka, da mu nosi teret, da ga hrani svojim mesom, da ga odijeva svojom kožom, da čovjek pravi toplo ćebe od njezine kvalitetne dlake, da njenu balegu loži kao gorivo za noćne vatre.

 Bez deve čovjek bi u pustinji bio izgubljen. Zato su ljudi, pustinjski ljudi, čini nam se, pobožniji od drugih, oni znaju da je Stvoritelj za svako podneblje stvorio korisne životinje koje pristaju samo tim područjima, pa i njihove deve za koje su oni toliko vezani. Kada nastanu nesnosne pustinjske oluje, kada sitni pustinjski pijesak zaprijeti da uguši svakog čovjeka, onda deva legne na tlo u polukrug i tako svojim tijelom spašava čovjeka od sigurne smrti. Znamo za čuveni slučaj iz historije islama kada je legendarni Halid ibn Velid, sa istočnog fronta, sa iranske granice, preko užarenih i bezvodnih pustinja stigao na zapadni front, prevalivši hiljade kilometara, da pomogne u odsutnoj bici zahvaljujući prije svega Bogu, a onda devi. Naime, kada je vojsci ponestalo vode, kad je vojsci prijetila sigurna smrt od žeđi, on naređuje da se, kad god ustreba, zakolje po jedna deva i da se vojska napije direktno iz devine utrobe! Tako je deva postala sudionikom prijelomnih trenutaka u historiji islama. Znamo da je Muhammed a.s. u najkritičnijem trenutku za islam, prilikom hidžre, preseljenja iz Meke u Medinu, jahao upravo na devi. Ona ga je na svojoj grbi, donijela u sretni grad Medinu.

Muslimani su posebno vezani za deve, od pamtivijeka. Bez karavana deva život bi u mnogim zemljama gdje žive muslimani, bio nepodnošljiv. Deve su, na svojim leđima, stoljećima prenosile nebrojene hadžije ka Mekki i Medini, one su bile i prevozno sredstvo za pokrov Ka'be i poklone časnim mjestima iz Kaira i drugih središta Hilafeta kroz povijest što ih slaše halife. Deve su služile i za kurbane pri čemu bi se, po preporuci Poslanika, udruživalo po sedam muslimana.

Karavana deva je pravi-pravcati voz koji nevidljivim šinama prenosi svoj teret stotinama kilometara daleko. Na čelu je najiskusnija deva kao kakva lokomotiva, a slijedi je i po nekoliko stotina ''živih bagona'' koji, svojim tijelima nose i sopstvene  zalihe hrane i vode. O devi se u Kur'anu govori na više mjesta. Sve su to signali (ajeti) čovjeku da obrati pažnju na to neponovljivo Božije biće kako bi se zamislio nad čarobnim božanskim stvaranjem prirode i života u njoj.

Za svako podneblje Allah je stvorio pogodne životinje. Tako je kamilu učinio ''pustinjskom lađu'' ili ''pustinjskom kraljicom''-životinjom kakvoj je teško naći premca u cjelokupnom životinjskom carstvu. Subhanallah!

Kamile su veoma stare životinje. Čovjek ih je vrlo rano pripitomio i sebi potčinio. Egipćani ih koriste više od tri hiljade godina! Dvogrbe kamile žive u centralnoj Aziji, a ponajviše ih ima u pustinji Gobi. Jednogrbe kamile obitavaju u svim pustinjskim predjelima Azije i Afrike. Njihove manje rođake bez grbe, runaste  lame (alpake) i vikunje žive u pustinjama južne Amerike. I to je jedan od dokaza da su kontinenti nekada bili jedno kopno.

rahic.ba