Ta divna priroda i druge brojne Allahove blagodati date ljudima imaju neprocjenjivu vrijednost. Treba ih svrsishodno koristiti i brižno čuvati. Zaštita, čuvanje i odgovornost za okolinu, su od prvih dužnosti muslimana, potvrđene Kur’anom i Sunnetom. Čista i zdrava okolina je uslov opstanka ljudi, biljaka i životinja

U glavnim izvorima naše vjere, riješeni su svi aspekti života i bitisanja čovjeka, dakle, mnogo ranije i znatno bolje nego što se danas otkriva. Obuhvaćena su sva područja ljudskog života, rada i djelovanja, čuvanja i zaštite zdravlja i okoline. Sve je riješeno u detalje, čak i kojom rukom treba da se jede, a kojom opet da se rade neki poslovi u cilju čišćenja tijela. To ni u jednom bontonu i kodeksu ponašanja nije bolje regulisano. Rekli bi, pa svejedno, to je isto, obje ruke su naše. Ali eto, niti je svejedno, niti je isto.
U pogledu odnosa čovjeka prema prirodi, Islam upućuje čovjeka da nepokolebljivo vjeruje da je Uzvišeni Allah Savršeni Tvorac svega što postoji. U Njegovom stvaranju nema nedostataka niti grešaka, sve je skladno i uređeno. Usko je i pogrešno shvatanje pojedinaca iz redova vjernika koji smatraju da se šeriat bazira samo na obrede i ibadete i da nije vezan za kosmos, prirodu i život čovjeka, kome je sve to dato u emanet-čuvanje i na svrsishodno korištenje. Naprotiv, brojni su ajeti i hadisi koji govore o ljepoti, mudrosti i savršenstvu stvaranja i održavanja svega i na nebu i na Zemlji, i porukama i savjetima kako to humano, umjereno i bez zloupotreba koristiti, da bi opstojali i ljudi i brojni svjetovi oko njih. Savršena harmonija i ravnoteža u prirodi su od Allaha dž.š.. Ništa nije slučajno i samo od sebe nastalo. Nijedan proces u prirodi ne odvija se spontano bez regulative i kontrole Stvoritelja. Hvala Allahu dž.š. kada je tako, jer samo Njegova Moć i Sveobuhvatnost može pratiti sva zbivanja, kretanja i egzistiranja u kosmosu i na Zemlji. Radi čovjeka su sve te blagodati: „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio…“ (El-Bekare, 29) „On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije proživljenja odgovarati.“ (El-Mulk, 15) „Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. – A kako vi malo zahvaljujete!“ (El-Ea’raf, 10) Na čovjeku je da vjeruje, na blagodatima da zahvaljuje i da preuzeti emanet ne iznevjeri.
„Brojni su ajeti koji govore o biljkama, voću, povrću, rastu, razvoju, klijanju, oplodnji i oprašivanju, svitanju, izmjeni dana i noći, vjetrovima, ljepoti bilja, baščama, izvorima, kiši, rosi, pašnjacima, devama, pticama, komarcima, kravi, zmiji, ribi, konjima, vuku, muhi, mravu, ovci, žabi, pauku, leptiru, slonu, majmunu, psu, kozi, itd. Odvija se živa suradnja i borba za opstanak životinja, biljaka, brda i ljudi.“ (Iz predavanja: Ekološke poruke Kur’ana, dr. Enes Karić)
Šta je priroda, prirodni fenomeni, prirodni resursi, prirodni sklad i harmonija, ništa drugo nego Allahov sklad i raspored svjetova i stvari. Oni koji to ne priznaju, dok su u dobru i miru, okruženi svim tim darovima, govore: majka priroda, moć prirode, prirodni fenomen; kada budu izloženi nevoljama i stradanjima onda kažu: nepredvidiva ćud prirode, elementarna nepogoda i sl. Neke savremene nauke, sve pripisuju prirodnim pojavama i svemirskim zakonima, a ne Bogu. Međutim, svijet prirode stvorio je Allah dž.š. i dao je čovjeku čast halife – namjesnika na Zemlji, ali, čovjek umjesto da bude pokoran Bogu i djeluje kao čuvar i zaštitnik prirode, on hoće da dominira i odlučuje o sudbini prirode. Zloupotrebljava i remeti ustaljeni red i tako iznevjeri povjerenje koje je preuzeo. „Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek…“ (El-Ahzab,72)

Posljedice pogrešnog djelovanja u prirodi
Životnu okolinu čine zrak, zemlja, voda, biljni i životinjski svijet. Allah dž.š. kaže: „Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.“ (El-Kehf, 7) Racionalno koristiti blagodati i biti na njima zahvalan, sa iskrenom vjerom u Boga, postiže se lijep odnos i prema prirodi i prema ljudima.
Islamski, metoda humanog odnosa prema prirodi je jedini put spasa čovječanstva. Prirodna bogatstva pripadaju svim ljudima. Čovjek nije vlasnik prirode već samo korisnik njenih dobara. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.“ (Ibrahim, 7) U tom pogledu Poslanik s.a.v.s. je rekao:“Zahvalnost na blagodati je garancija za njenu trajnost.“ (Dejlemi – hasen) Kakve su posljedice nezahvalnosti i nijekanju Allahovih blagodati vidimo iz narednih ajeta: „Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.“ (En-Nahl, 112) „A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz Zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.“ (El-Ea’raf, 96)
Svaki pokušaj promjene u Allahovom stvaranju i nakaradnog odnosa prema okruženju i prirodi, vraća se kao bumerang čovjeku. Čovječanstvo je danas ozbiljno izloženo zagađenosti životne sredine i konzumiranju modificirane hrane i nedostatku onog najvažnijeg, čistog zraka, pitke vode, čiste zemlje i zdrave hrane. Pohlepa čovjeka za neograničenim i bezobzirnim korištenjem prirodnih resursa dovelo je do svega navedenog.
Nedavno je održan seminar imama u Zenici na temu Religija i ekologija. Održano je niz poučnih predavanja naših profesora i doktora koji su ukazali na dramatičnost situacije što se tiče ugroženosti ljudi zbog zagađenosti okoliša. Poznati prof. dr. Sulejman Redžić u svom predavanju Ekološki problemi današnjice, ističe kako su ugrožena „pluća zemlje“ nekontrolisanom sječom tropskih kišnih šuma, kako je pustinja Sahara nekada bila pod šumom itd. Prekomjerna sječa šuma uzrokuje klizišta, nestanak izvora vode, manjak snijega na planinama a sve to uzrokuje visok stepen zagađenosti i vode i zraka. Došla nam je ambrozija a osim krompirove i kukuruzna zlatica. Na kraju izlaganja duhovito poručuje: pometi pred svojim pragom, čist zrak dug život, u zdravom tijelu zdravo piće i hrana, manje papira više šume i kisika, ništa nije vječno osim plastike, misli danas za bolje sutra, itd. Prof. dr. Dževad Jarebica govorio je na temu „Genetski modificirana hrana“ i iznio zabrinjavajuću situaciju po tom pitanju. Jednostavno ljudi i ne znaju šta danas jedu i kakve će biti posljedice konzumiranja modificirane hrane. Kakva je to hrana, za oko lijepa kao što su: veliki i svi jednaki krastavci, paprike, paradajz, jabuke i drugo voće, koje se mjesecima ne kvari i ne trune, a kada se jede nema svog uobičajenog ukusa. Navodi primjer da u spermu za oplodnju krave ili koze ubacuju se genetski sadržaj miša, da bi one davale više mlijeka? Kravlje ludilo, koje je veoma opasno, i dalje traje ali se o njemu šuti. Užasno je gledati te krave kod kojih su zadnje noge paralizirane, uši u raskoraku, a na svaki zvuk udaraju glavom u zid. Kloniranoj ovci poispadali su zubi, nikad nije mogla hodati, pa su je iz milosrđa ubili. Od prehrambenih proizvoda najviše je tretirana soja, zatim mlijeko i brašno. Tretira se cvijeće, razne biljke, pa čak i garderoba. Jučer prskani paradajz, danas se prodaje po pijacama. Bere se zelen pa ga tretiranje za samo noć čini da pocrveni, te takav nema ni ukusa ni mirisa. Deterdženti, koji su u širokoj upotrebi veoma su opasni za kostobolju i upalu zglobova i zato ih treba temeljito vodom odstranjivati. Oni su uzrokom oboljenja kože, plikova i živih rana po tijelu.
Dok sam slušao ovo predavanje sjetio sam se priče o sintetičkoj pšenici u Americi: Napravili Ameri pšenicu istih sastojaka i veličine kao što je i prirodna smatrajući da nema više potrebe ići u njive i obrađivati zemlju. Kada su je samljeli i napravili kruh, pojavio se samo jedan problem: neće niko da ga jede, jer nije imao ukus i svojstva kao od prirodnog žita. Vratiše traktore u njive i nastaviše sijati pšenicu kao što se to uvijek činilo.
Kada je bilo riječi o kravljem ludilu sjetio sam se Kur’anskog ajeta koji govori o zabranjenim jelima: „Zabranjuje vam se strv i krv, i svinjsko meso…“ (El-Maida, 3) Pa ono što je zabranjeno insanima, ne smije se davati ni hajvanima koji su inače biljožderi. Ljudi su u stočno brašno miješali ostatke uginulih životinja pa je tako došlo do kravljeg ludila, bruceloze, ptičije gripe i drugih bolesti životinja.
Ima još jedna zanimljivost vezana za ovaj seminar o ekologiji. Kod toliko predavanja, niko nije ni spomenuo pušenje, jedan opasan porok i zagađivač koji ugrožava i pušače i nepušače. U pauzama između predavanja, primijećeno je da su većina predavača, organizatora seminara i samih učesnika pušači, pa je to bilo „objašnjenje“ zašto nije spomenut dim duhana kao veliki zagađivač. Isto tako, neko je samo stidljivo spomenuo ispusne gasove naših automobila kao velike zagađivače i trovače okoline. Svi u tome učestvujemo pa se zato o tome i manje govori. Nismo dosljedni i ne činimo ni ono što bi mogli u cilju zaštite naše životne sredine!

Utjecaj ishrane na ponašanje ljudi
Često se pitamo i čudimo što su ovako hladni odnosi među ljudima, čak i u porodicama. Nekada smo slušali kako u Evropi i u savremenom svijetu nema one bliskosti, emocija i ljubavi, čak i među najbližima, među roditeljima, bračnim drugovima, braći, sestrama i prijateljima. Postoje samo poslovni, službeni i interesni odnosi. Evo, došlo je i kod nas tako nešto. Ta pohlepa, gramzljivost, sebičnost, nerealne i gotovo bolesne ambicije za dunjalukom uzimaju svoj danak. Šta je razlog tome? Da nije možda ova modificirana, gotovo vještačka hrana, ili brza hrana po restoranima, javne kuhinje, suha hrana, jeftini uvozni artikli, tj. smeće bogatih koje šalju na naše tržište? Da li su to razni virusi iz zraka i vode koji dopiru do našeg organizma? Kako god hrana nema onog prefinjenog ukusa, onu prirodnu aromu i oblik, tako i ljudi koji je takvu konzumiraju gube one istančane osjećaje i samilost i prema sebi i prema drugima. Nešto je ušlo u ljude, pa umjesto ljubavi vlada prezir i zavidnost, koji su poremetili i razdvojili najbolje prijatelje i udaljili najbliže. Ako je tačno da klima utječe na karakter ljudi, pa se drugačije ponašaju oni sa hladnog sjevera u odnosu na one sa toplog juga ili umjerenog područja, onda vjerovatno i pogrešna ishrana djeluje na osobine ljudi. Ovo pitanje ostaje otvoreno dok nam psiholozi i ekolozi ne otkriju da modificirana hrana itekako utječe ne samo na zdravlje, nego i na raspoloženje i ponašanje ljudi. Te duševne bolesti i odranije su prisutne kod ljudi, zato je Poslanik, s.a.v.s. upitao ashabe: „Hoćete li da vas obavijestim o Džennetlijama? Rekli su: Hoćemo. Rekao je: To je svaki nemoćni koga ljudi ponižavaju i čine mu nepravdu. Takav, kada bi se zakleo da će Allah nešto uraditi, to bi i uradio. Potom je upitao: A hoćete li da vas obavijestim o Džehennemlijama? Rekli su: Hoćemo. Rekao je: To je svaki sebični, oholi silnik.“ (Muslim) „Samo licemjer može ponižavati i smatrati glupim trojicu: onoga ko ostari u islamu, učena čovjeka i pravedna vladara.“ (Taberani-hasen)

Čistoća i urednost je obaveza muslimanima
Islam je vjera duhovne i tjelesne čistoće i traži od svojih sljedbenika da uređuju i drže čistim svoja tijela, odjeću, kuće, stanove, dvorišta i okoliš. U tom pogledu Muhammed, s.a.v.s. kaže: „Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti! U Džennet može ući samo onaj ko je čist!“ (Taberani u Evsatu) „Uljepšavajte svoja dvorišta i bašte oko kuća.“ (Taberani-hasen) „Prati i čisto držati posuđe, te čistiti dvorište, donosi bogatstvo na oba svijeta.“ (Hatibi-Bagdadi u Historiji Bagdada-sahih) „Čistoća je polovina vjerovanja.“ (Muslim)
U pogledu ishrane, mora se vratiti zemlji, kultivisati i obraditi brojne njive, livade i bašče širom ove naše zemlje i proizvoditi domaću, zdravu i ekološki čistu hranu bez pesticida i genetskih modifikacija. Svaki uzoriti domaćin, ma kojeg zanimanja trebao bi imati bašču, voćnjak i nekoliko društava pčela. I u Kur’anu se preporučuje zdrava, čista i halalna hrana: „Hraniti se dopuštenim i lijepim jelima, koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagodatima njegovim…“ (En-Nahl, 114.) „I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo i bojte se Allaha u kojeg vjerujete.“ (El-Maida, 88.) Ova bogobojaznost i tevekkul na Allaha su uzrokom izravne opskrbe od Allaha, dž.š., koja je zagarantirana svim njegovim stvorenjima: „…A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbit će ga odakle se i ne nada…“ (Et-Talak, 2-3.) Nema potrebe za modificiranom hranom ma koliko bilo stanovništva na zemlji. Kada bi se pravilno obrađivala zemlja i kada bi ljudi bili zahvalni i darežljivi Allah, dž.š. će im mnogostruko uzvratiti: „Oni koji svoja imanja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna…“ (El-Bekare, 261.) U hadiskim predajama se navodi da kada bi ljudi bili dobri, kao što inače nisu, Allah bi dao da svaku noć pada kiša, a preko dana grije Sunce, pa bi imali po nekoliko žetvi godišnje.
U narednim hadisima Muhammed s.a.v.s. traži od svojih sljedbenika da sačuvaju i zaštite okolinu, osobito mjesta kuda ljudi prolaze i odmaraju se:
„Poslanik, s.a.v.s., je zabranio da se vrši mala nužda u tekućoj vodi.“ (Taberani) „Čuvajte se troga što prokletstvo izaziva: obavljanje nužde na izvorima vode, na putu i u hladu.“ (Ebu Davud, Ibnu Madždže i Ibnu Hibban) Ovo se može odnositi i na brojne kanalizacione i otpadne vode koje puštamo u naše, nekada čiste rijeke i potoke, kao i deponije smeća i otpada koji se mogu svuda vidjeti. To je naša golema nevolja i sramota.
Biće, također, zanimljivo saznanje zašto je pas nečista životinja, a da ne govorimo o svinji i svinjskom mesu. Koju to sve zaštitu nosi nama muslimanima ovaj hadis: „Ako pas naloče kakvu tekućinu (vodu, mlijeko i sl.) iz vaše posude, onda tu posudu, da bi opet bila potpuno čista, treba dobro sedam puta vodom oprati, a prije toga zemljom istrljati.“ (Muslim) S druge strane, čitamo naslove u novinama: Na kućne ljubimce godišnje potroše 23 milijarde dolara (Amerika), Psa hrani kašikom i jedu iz istog tanjira (u jednom restoranu u zapadnom Holivudu).
U ovom vremenu nedostatka čiste vode, prije svega za piće i pranje, da čujemo šta je Poslanik s.a.v.s. govorio prije toliko vremena, kada je bilo manje ljudi a znatno više čiste vode: „Onome, ko zabrani vodu ili travu onima kojima je potrebna, Allah će uskratiti Svoje dobrote na Sudnjem danu.“ (Ahmed – sahih) „Poslanik s.a.v.s. je zabranio prodavanje viška vode.“ (Muslim, Nesai, Ibnu Madže – sahih) Ovako je govorio Poslanik s.a.v.s., a danas nagovještavaju ratove koji će se voditi za pitku vodu.
Na kraju, kao posebna poruka, hadis, koji bi trebao primjenjivati svaki musliman: „Ukloni s puta sve što smeta muslimanima!“ (Muslim, Ibnu Madže - sahih) U sličnom hadisu navodi se da će svaki taj čin biti ubrojan u sadaku. Zato, kada vidimo papir, opušak, kamen, granu ili bilo šta na putu, u dvorištu, haremu džamije i drugim mjestima, uklonimo to, ne pitajući ni ko je to, ni zašto je to bacio. Uvijek su jedni čistili a jedni zagađivali.

Napomena
Na ovu temu, napisano je u Novim horizontima nekoliko veoma dobrih radova, kao što su: Zdrava životna sredina od strateške važnosti za čovječanstvo, dr. Smail Durmišević i dr. Jasminka Durmišević Serdarević, br.16, str.44; Islam i odnos prema prirodi, dr. Zuhdija Adilović, br.17, str.9; Islam i očuvanje okoline, dr. Jusuf Karadavi, br.72, str.14; Životna okolina i odnos prema njoj, Hamdija Nesimović, br.94, str.45; Čovjek i ekologija, Islamska perspektiva, Atiya and Irshaad Hussain, prijevod hfz Elvir Duranović, br.105, str.42.
Gospodaru naš, učini nas od onih koji se kaju (tevbu čine) i od onih koji se čiste!

ISHAK SEDIĆ