Gledaš me i
nazivaš me potlačenom. Samo zbog načina na koji sam obučena. Ne poznaješ ono
što je u meni. Sudiš mi po odjeći koju nosim s ponosom a moje tijelo nije
vidljivo tvojim očima, moraš govoriti mom umu, ne mom ženstvenom obliku ja sam
individua, nisam ničiji rob jedino za Allahovim zadovoljstvom čeznem imam glas
koji treba da se čuje, jer u svom srcu, nosim Njegovu riječ "O vjerovjesniče, reci suprugama svojim,
i kćerkama svojim i ženama vjernika neka džilbabe svoje spuste nizase. Tako će
se najlakše poznati i neće napastvovane biti..." meni ne govori neko ljudsko biće da se ovako
oblačim to je Zakon Božiji koji slijedim.
Potlačena je nešto što zaista NISAM jer oslobođenje ja imam koje mi je dato prije mnogo godina uz pravo da napredujem; pravo da rastem, ja mogu prijeći planine i preplivati mora, proširiti svoju svijest koliko želim, Jer Bog nam je dao SLOBODU, Kada je poslao Islam, Tebi i meni!