Braći i sestrama nudimo jednu od formi vasijjeta s namjerom da im olakšamo izvršenje ove vjerske obaveze

Allahu Uzvišenom, donosim salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sina Abdullahovog, na njegovu porodicu i sve ashabe.
Uzvišeni Allah kaže: Kada neko od vas na samrti bude, pa ostavlja kakvo dobro, propisano vam je da, kao vid dobročinstva, roditeljima i bližnjima oporuku učinite, što je obaveza onih koji se Allaha boje. (El-Bekare, 180)
Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: Musliman nema pravo, ako ima nešto oporučiti, da zanoći a da pored sebe nema napisanu oporuku.
Nafi›a kaže: „Čuo sam Abdullaha b. Omera, radijAllahu anhu,  kako govori: ‹Nije prošla nijedna noć od kada sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je to rekao, a da pored sebe nisam imao napisanu oporuku› “. (Prenose: El-Buhari i Muslim)
Ibn-Madže u svome Sunenu bilježi od Muavije b. Kurre, a on od svoga oca, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kome dođe smrt, pa ostavi oporuku i njegova oporuka bude u skladu sa Allahovom Knjigom, to će mu biti iskup za ono što je ispustio od svoga zekata.
Braći i sestrama nudimo jednu od formi vasijjeta s namjerom da im olakšamo izvršenje ove vjerske obaveze.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

JA____________________________
( ____________________ )  ______________________________

OSTAVLJAM OVAJ VASIJJET U ZDRAVOM STANJU I PRI PUNOJ PAMETI I SVIJESTI.
- Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Koji sudruga nema i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, da će Sudnji čas doći, a u njega nema nimalo sumnje, i da će Allah proživjeti ljude iz kaburova.
OPORUČUJEM svojoj porodici koja ostaje i onima koji pročitaju ovu oporuku da se pribojavaju Allaha i da ih ne obmane ovodunjalučki život i da ih šejtan u pogledu Allaha ne zavara. Oporučujem im da poprave međusobne odnose, da se pokoravaju Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.,  ukoliko su vjernici, jer Allah, Azze ve Dželle, kaže:
Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici. (El-Enfal, 1)

OPORUČUJEM im ono što su Ibrahim  i  Jakub, alejhimes-selam, oporučili svojoj djeci:
Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipošto nemojte umrijeti drukčije nego kao muslimani. (El-Bekare, 132)

OPORUČUJEM vam da budete skrušeni, prisebni i strpljivi prilikom moje smrti, da govorite samo dobro, da mnogo tražite oprosta od Allaha, učite dovu za mene, moleći Allaha za milost prema meni, da uđem u Džennet i da se spasim Vatre. Što više izgovorajte: „La ilahe illallah“  i  „Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti, Allahu nagradi nas u našoj nedaći i poslije nje daruj nam bolje“. Ovim prakticiramo riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: Kada dođete kod onoga koji je na samrti ili je bolestan, govorite samo dobro, jer meleki govore „Amin!“ na ono što vi govorite (Imam Ahmed u Musnedu).

OPORUČUJEM da na mojoj samrti dođu dobri ljudi i učenjaci, da me podsjete da lijepo mislim o mom Gospodaru, da se nadam Njegovoj milosti i da me podstiču na Kelimei-šehadet: Nema drugog boga osim Allaha, Muhamed je Allahov rob i poslanik , kako bi riječi tevhida bile posljednje što izgovorim prilikom smrti, tako prakticirajući riječi Poslanika, s.a.v.s., koji kaže:
Kome posljednje riječi budu „La ilahe illalllah“ obavezan mu je Džennet. (Ahmed).

OPORUČUJEM im da mi naprave odgovarajuće okruženje, potpun mir i da kod mene na samrti ne sjedi onaj ko me je mrzio tokom moga života, jer me njegova mržnja boli i uznemirava.

OPORUČUJEM da kada se utvrdi moja smrt da mi zatvorite oči, okrenete prema Kibli i prekrijete odjećom u kojoj nisam umro (tj. promijenite odjeću u kojoj sam umro).  Prekrit ćete čitavo moje tijelo, tj. da izmijenite odjeću u kojoj sam umro, jer je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Mrtvi će biti proživljen u odjeći u kojoj je preselio.  (Ebu Davud) Zatim, upućujte dovu za mene.

OPORUČUJEM vam da požurite sa mojim opremanjem kada se utvrdi moja smrt. Lijepo bi bilo da obavijestite moju rodbinu, prijatelje i dobre ljude kako bi imali nagradu za učešće u mom opremanju, gasuljenju (kupanju), stavljanju u kefine, klanjanju, ispraćaju dženaze i mome ukopu, kako bi što više muslimana klanjalo dženazu i tražilo oprost za mene, te kako bi se izvršila moja oporuka i isplatili moji dugovi. Uvjet je da obavijest o mojoj smrti bude čista od svake buke, plača, naricanja, pretjerane  hvale i hvalospjeva, kao što to čine inovjerci. Ne govorite za mene da sam „merhum“ (onaj kome se Allah smilovao), jer ne znam šta će biti, već govorite u vidu „rahmetullahi alejhi“ – Neka mu se Allah smiluje. Obavezno je da objava moje smrti bude u vidu spomena moga imena, imena moga oca i prezimena, te pojašnjenja vremena i mjesta ispraćaja i ukopa. Spomenut ćete samo ono što je nužno, pod uvjetom da se to ne suprotstavlja islamu i njegovim principima. Dozvoljeno je da onome koji donosi obavijest o mojoj smrti traži od ljudi da za mene traže oprosta kod Allaha, jer je Poslanik, s.a.v.s, govorio ljudima: Tražite oprosta za svoga brata.

OPORUČUJEM da se spriječi običaj žena i ljudi neznalica koji podižu glasove naricanjem i jaukanjem. Neka žene ne prate moju dženazu. Allahu se utječem od toga, jer El-Buhari i Muslim od Omera b. El-Hattaba prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Mrtvi u svome kaburu biva kažnjavan zbog naricanja za njim.  Utječem se Allahu Uzvišenom od očajavanja i žaljenja, udaranja po prsima, licu, obrazima, oblačenju crnine, cijepanju odjeće, ili poziva i dova iz džahilijeta, jer Ibn-Mes›ud, radiAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Nije od nas onaj ko se udara po licu, cijepa odjeću sa sebe, ili upućuje molbe Allahu  iz doba džahilijjeta. (El-Buhari i Muslim)

OPORUČUJEM da poslije moje smrti kod mene ne ulazi pakosnik, niti da me poslije smrti dodiruje ili ljubi onaj kome to nije bilo dozvoljeno tokom moga života, niti da se čuje plač i naricanje u mojoj kući, a ja se Allahu od toga utječem.

OPORUČUJEM da žene ne ulaze u kuću bez potrebe, a Allahu se utječem od toga, da se pored moga tabuta prinese kakva žrtva (kurban), jer Ebu-Davud od Enesa prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Nema prinošenja žrtve prilikom smrti. Obaveza je onima koji budu sjedili pored mene da spominju Allaha i da mole Allaha za mene i za moje kabursko i ahiretsko dobro, jer meleki izgovaraju amin na sve što prisutni izgovore“.

OPORUČUJEM da me okupa i dženazu mi klanja _____________ na lijep i dostojanstven način (a ako ne on, onda samo onaj ko može izvršiti ovaj vasijjet u potpunosti), te da opremanje i dženaza budu uz savjet sa povjerljivom i dobrom osobom koja je učena u islamu i poznaje šerijatsko pravo. Jer, ako na meni bude vidio znak lijepog završetka ovog dunjaluka, onda će ga i drugima reći, a ako na mome licu bude vidio znak lošeg završetka na ovom dunjaluku, onda će ga sakriti i neće ga širiti. Oporučujem da ne bude mnogo onih koji me kupaju, osim onoliko koliko je nužno.
Obaveza je onome ko me bude gasulio (kupao) da počne kupanje sa riječima: „Sa Allahovim imenom, uz Allahovu pomoć i prema vjeri Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,.“ (Bilježi, Tirmizi)

OPORUČUJEM da prilikom kupanja budem okrenut prema Kibli i da na mome tijelu bude pokrivač od pupka do ispod koljena. Kada onaj koji me kupa dođe do moga stidnog mjesta, neka uzme krpu kako ne bi dotakao moje stidna mjesto, jer je doticanje tuđeg stidnog mjesta zabranjeno (haram).
Trebam biti umotan u kefine koji su lijepi, čisti i prekrivaju čitavo tijelo. Kefini trebaju biti od bijelog platna iz tri dijela (kod žene pet), bez pravljenja košulje ili turbana. Potrebno je moje kefine namirisati vodom ruže, mošusom i kafurom (po mogućnosti) ili nekim drugim mirisom koji je dozvoljen za korištenje muslimanu. Ako budem preselio na hadžu kao muhrim (u ihramima), onda nemojte pokrivati moju glavu i lice, niti me umotavati u kefine. Zabranjujem da me umotate u kefine od svile ili neku skupocjenu odjeću. Također, savjetujem da se prilikom ispraćaja moje dženaze ne smijete, ne budete raskalašeni i ne govorite osim u nuždi, već da skrušeno razmišljate o smrti i svim strahotama proživljenja kroz koje će mnogi proći.

OPORUČUJEM da se ne podiže glas učenjem zikra, ili učenjem Kur›ana, jer Allah Uzvišeni voli šutnju u tri stvari: prilikom učenja Kur›ana, stupanja u boj i ispraćaja dženaze. Oporučujem da moja dženaza ne bude popraćena kandilima, niti vatrom. Dužnost vam je požuriti sa mojom dženazom, ali umjereno, tako da me nećete treskati, niti će oni koji me nose ili ispraćaju osjetiti tegobu. Zatim, oporučujem da bude što više onih koji će klanjati dženazu i da iskreno upućuju dovu za mene, jer Allahov Poslanik kaže: Kada klanjate dženazu za umrloga, onda iskreno za njega učite dovu  (Ebu Davud i Ibn- Madže). Zatim, nemojte namjerno oduljivati sa mojom dženazom, kako bi se čekao odsutni.

OPORUČUJEM vam da me ukopate u području u kojem sam i umro i nemojte me prenositi osim u nuždi. Obaveza vam je da iskopate kabur koji je dovoljno dubok kako bi se unutar napravio ‹lahd› (udubljenje) i da me unesete u moj kabur tako što ćete prvo krenuti od glave, sa strane gdje stoje noge.

OPORUČUJEM da moje spuštanje u kabur obave __________________ _______________ i _______________________________. Neka me okrenu prema Kibli i neka me okrenu na desni bok, a zatim neka kažu: Bismillahi ve fi sebilillahi ve ala milleti resulillah (Ibn-Madže). Moj kabur, svako od vas, neka zaspe zemljom najmanje sa tri šake, jer Ebu-Hurejre, radiAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, klanjao dženazu, a zatim prišao kaburu umrlog i onda (sa strane na kojoj je glava mejjita) posuo zemljom tri puta. Nemojte ostavljati tabut u mome kaburu, već ga izbacite. Zatim završite ukop. Potom, vodom poprskajte po mome kaburu kako bi se zemlja slegla, a onda neka prisutni upute dovu Allahu tražeći za mene oprosta i čvrstinu prilikom mog ispitivanja.
Zabranjujem ukrašavanje kabura, stavljanje luksuznih nišana kao i sađenje zelenila na njemu, jer za to nema dokaza u Šerijatu, niti je potrebno da se moj kabur podiže više od jednog pedlja, jer je to Poslanik, s.a.v.s, zabranio.
Potom, neka oni koji su došli da isprate moju dženazu ostanu kod moga kabura onoliko vremena koliko je dovoljno da se prikolje deva i podijeli njeno meso, kako bih se sa njima navikao i kako bih mogao dati odgovore melekima izaslanicima od moga Gospodara.

OPORUČUJEM vam da upućujete dovu i tražite oprosta za mene. Molite Allaha da me učvrsti i da mi se smiluje, jer  Poslanik, s.a.v.s, kaže: Tražite oprosta za svoga brata i molite da bude čvrst, jer se sada ispituje. (Ebu Davud)
Dova bi trebala izgledati ovako: „Allahu moj, oprosti mu, smiluj mu se, učvrsti ga prilikom ispitivanja. Allahu, učvrsti ga postojanim govorom na Ahiretu kao što si ga učvrtstio na dunjaluki. Allahu smiluj mu se i priključi ga njegovom Vjerovjesniku, s.a.v.s., , nemoj nas zavesti poslije njega i nemoj nas lišiti njegove nagrade. Nemoj nas iskušati poslije njega, oprosti nam, oprosti njemu, a i ostalim muslimanima.“
Ovo zahtijevam poslije ukopa, a ko bude nešto drugo uradio od novotarija i džahilijetksih običaja, bilo to spomenuto u ovoj oporuci ili ne, njemu i pripada grijeh.

OPORUČUJEM vam da poslije završetka ukopa odmah isplatite moj dug (ukoliko ga bude). Nemojte odlagati njegovu isplatu zbog njegove važnosti, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s.,  kaže. Duša vjernika je vezana za njegov dug sve dok se ne izmiri. (Tirmizi) Nemojte ljude pitati za halal, pa da oni u horu odgovore „halalimo“, jer za to nema osnove, već ih samo, ukoliko želite, riječima podstaknite da mi halale.

OPORUČUJEM da se spriječe nakaradni običaji kao što je paljenje svjetla (svijeća), dovođenje onih koji će učiti Kur›an za vrijeme dana žalosti prvi dan smrti, nakon sedam, četrdeset ili godinu dana, tj. ono što nazivaju „tevhidima“, te učenje salle. Oporučujem da se ne okupljate u mojoj kući poslije mog ukopa, da ne dolazite na žalost, da se ne pravi hrana radi dočekivanja drugih ili da se kome daje novac za učenje Kur›ana i zikra, jer je sve to neispravno i neutemeljeno. Ispravno izražavanje saučešća je tokom tri dana poslije smrti, ukoliko nema novotarija i zabranjenih stvari. Potrebno je da se dovede kakav islamski učenjak da prisutne poduči Allahovoj vjeri i da moju porodicu podstakne na strpljenje i traženje nagrade kod Allaha Uzvišenog, zadržavajući se tako na riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: Kada nekog od vas snađe kakava nedaća neka se prisjeti moje nedaće, jer je to jedna od najvećih nedać (Ed-darimi). Neka ih podsjeti na prolaznost dunjaluka i neka se izražavanje saučešća pretvori u jedan od džennetskih vrtova.

OPORUČUJEM da se moj imetak podijeli onako kako je Allah naredio u svojoj Knjizi. Nasljednici su dužni da se izjasne na Sudu onako kako to islam propisuje, ali će se prvo posavjetovati sa učenim.
Ovo je imetak koji oporučujem iza sebe:  ______________________
Dugovi: ____________________
Dugovi naime zakletve: ________
Sadaka:_____________________
Nema vasijjeta za nasljednika, jer je Poslanik, s.a.v.s, to rekao prema hadisu kojeg prenosi Ed-Darekutni od Džabira. (tj. pravom nasljedniku koji inače dobija prema Allahovoj Knjizi ne treba oporuka, jer mu je već Kur›an sve zagarantovao.)
-Dao sam sve ove tačke vasijjeta na uvid učenim u islamu.
-Obavještavam vas i pozivam kao svjedoke da sam oprostio svakom čovjeku koji je o meni govorio ružno i nadam se da će mi oprostiti oni koji me znaju i da neće potraživati svoja prava ukoliko ga imaju prema meni.

OPORUČUJEM svojoj porodici i djeci posljednju preporuku koju je izrekao Allahov Poslanik, s.a.v.s, kao što prenosi Imam Ahmed od Alija , radiAllahu anhu,: Zadnje riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bile su: Čuvajte namaz! Čuvajte namaz! I Bojte se Allaha u pogledu onoga što posjedujete.
OPORUČUJEM svojoj porodici i djeci da budu strpljivi i da budu zadovoljni Allahovom odredbom, jer Uzvišeni kaže: One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: «Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti››. (El-Bekare, 156) «Tražite pomoć strpljenjem i namazom. To je doista teško, osim poslušnima.» (El-Bekare, 45) Poslanik, s.a.v.s, kako prenosi Ummu Seleme, naređuje: Kada jednog od vas snađe nedać,a neka kaže: Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Allahu, od tebe se nadam nagradi za moju nedaću, pa me nagradi za nju i podari mi bolje od nje (Ebu Davud).

OPORUČUJEM vama, a i njima, da ako se budete razilazili oko nečega da se vratite Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s.,. Oporučujem svim onima koji ovo čuju da isto postupe, jer je ovo SUNNET čist od svake novotarije.

OPORUČUJEM onima koji ostaju iza mene da se boje Allaha i da ih ne zavara ovodunjalučki život, te da mnogo Allaha mole da mi se smiluje i da me učvrsti. Molim Allaha da ih učvrsti i uputi.
Ko zapostavi izvršenje ove oporuke ili je izmijeni, ili se suprotstavi Šerijatu, prema onome što je ovdje spomenuto ili nije spomenuto, neka  snosi teret toga. Ko to zamijeni nakon što je čuo kako glasi, grijeh doista pada na one koji to mijenjaju. A, Allah doista čuje i zna (El-Bekare, 181).

OVO JE MOJA OPORUKA I ALLAHU SE UTJEČEM OD SVAKOG GOVORA ILI DJELA KOJE JE SUPROTNO ČASNOM ŠERIJATU.

Neka je slava Gospodaru ponosa od onoga što Mu pripisuju, neka je mir na poslanike i neka je zahvala Allahu Gospodaru svih svjetova!

Oporuku ostavlja:_____________

Potpis:______________________

Datum i mjesto:______________

SVJEDOCI:
1._________________________ Potpis: ________________________

2._________________________Potpis: ________________________

NAPOMENA:
1. Tekst ove oporuke sadrži kur'anske ajete i poslaničke hadise, te molim da se ovo odloži na dostojno mjesto.
2. Oporučilac se utječe Allahu od svake izmjene sadržaja ove oporuke, oduzimanja ili dodavanja, koji je u suprotnosti sa Allahovim Šerijatom, prema onome što je spomenuto ili ne. Allahove riječi svjedoče tome: . Ko to zamijeni nakon što je čuo kako glasi, grijeh doista pada na one koji to mijenjaju. A, Allah doista čuje i zna. (El-Bekare, 181)

Piše: hfz. Mersudin ef. KASUMOVIĆ

Vazani članak...

Vasijjet u duhovnom i materijalnom pogledu

Poštovani džema’ate, draga braćo i sestre,

Ovih dana mi se obratio jedan naš dzematlija s pitanjem da mu pomognem oko sastava vasijjetname – oporuke šta i kako se ima postupati, između ostalog, i s materijalnim sredstvima nakon njegova preseljenja na Ahiret. Tim povodom, u današnjoj hutbi govorimo o vasijjetu u duhovnom i materijalnom smislu.

Kada govorimo o duhovnom, odnosno vjerskom vasijjetu, ili pak, emanetu, svakako, da je vjernicima najbolji primjer Ibrahima a.s., Jakuba a.s, i Muhameda a.s. Kaže Uzvišeni Allah:

 وَوَصَّى بِهَا إِبْرَاهِيمُ بَنِيهِ وَيَعْقُوبُ يَا بَنِيَّ إِنَّ اللّهَ اصْطَفَى لَكُمُ الدِّينَ فَلاَ تَمُوتُنَّ إَلاَّ وَأَنتُم مُّسْلِمُونَ   ”I Ibrahim ostavi u amanet (uvasijjeti) sinovima svojim a i Jakub: „Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!“ (El-Beqare, 132)

Dakle, Ibrahim a.s, i Jakub a.s., - vječni uzori u vjeri, ostavljaju u emanet, vasijjet – oporuku - nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani! Šta to znaći? To znaći, živite u duhu islama, istine i pravde, da bi vas u tom halu – stanju zatekao melek Azrail, da biste umrli kao muslimani. To je taj glavni duhovni vasijjet koji roditelji ostavljaju svojoj djeci!

Jakub a.s., odgaja 12 sinova, ući ih i uz Allahovu pomoć upučuje na pravi put. I, kada duša dolazi do grkljana pita ih, želi bit isiguran, sta i kakvo potomstvo ostavlja iza sebe:  أَمْ كُنتُمْ شُهَدَاء إِذْ حَضَرَ يَعْقُوبَ الْمَوْتُ إِذْ قَالَ لِبَنِيهِ مَا تَعْبُدُونَ مِن بَعْدِي قَالُواْ نَعْبُدُ إِلَهَكَ وَإِلَهَ آبَائِكَ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَقَ إِلَهًا وَاحِدًا وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ ”Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: „Kome ćete se, poslije mene, klanjati?“ – „Klanjaćemo se“ – odgovorli su – „Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!“ (El-Beqare, 133)

Jasno je da Jakub a.s., želi do kraja biti siguran u izvršenje svoje misije na zemlji, ne samo kao Allahova vjerovjesnika, nego i kao roditelja koji iza sebe ostavlja svoje potomke. Dakle, važan je vasijjet – oporuka u duhu islama, da insan u miru napusti ovaj svijet! 

Sigurno, najbolji vasijjet koji čovjek može ostaviti svojim nasljednicima je vasijjet koji su činili poslanici svojim potomcima, a u tome su ih slijedili čestiti mu’mini. Bio je to i vasijjet ashaba Allahovog Poslanika, a.s., koji bi pisali svojim nasljednicima: ”Bismillahi, ovo je vasijjet toga i toga, nema boga sem Allaha, On nema sudruga. Svjedočim da je Muhammed, a.s., Božiji rob i Njegov poslanik. Zaista će doći sat u koji nema sumnje, i Allah će iz kabura sve proživjeti! Vasijjetim svojim nasljednicima i porodici da se boje Allaha, drže čvrste veze ljubavi među sobom, da se pokoravaju Allahu i Poslaniku, a.s., kao mu'mini. Vasijjetim im vasijjet Ibrahima, a.s., i Jakuba, a.s., svojim sinovima ”Allah vam je odabrao vjeru i ne umirite osim kao muslimani.”

Ovaj vasijjet je vasijjet i nama svima i pokazatelj, šta je najvrednije da ostavimo svojim nasljednicima, kako i kada to da uradimo. To je najbolji vasijjet! Tako rade mu’mini!

Vama, draga braćo i sestre, koji danas sjedite u saffovima i nadate se milosti Svevišnjeg savjetujem da svojoj djeci i nasljednicima uvasijjetite svoje mjesto u džamiji, da ga popune poslije vašeg preseljenja na drugi svijet, jer ćete samo tako ispuniti svoju misiju na zemlji, vagu svojih dobrih djela i nadati se je zaslužiti Allahovu, dž.š., milost.

 

Kada je, pak, rijeć o drugom djelu vasijjeta, materijalne prirode, on je važan iz razloga preventive. Naime, važno je za čovjeka da shvati da on nije vlasnik, a kako bi i bio vlasnik ičega kada nije vlasnik ni svoga života, i da mu je obaveza da živi u skladu sa propisima Onoga koji posjeduje svaku stvar. Allah je vlasnik svega, na nebesima i Zemlji. Allah je bogat, mi smo siromašni!

Pitanje vasijjeta – oporuke, na koje želim da skrenem pažnju važno je iz mnogo razloga:

Vasijjet je naređen od Allaha, dž.š., u Kur’ana gdje se kaže: ”Kada neko od vas bude na samrti ako ostavlja imetak propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima. Onaj ko je izmijeni, a zna kako glasi - pa grijeh za to pada na one koji mijenjaju: -a Allah zaista, sve čuje i zna.” (El-Bekare, 180.-181.)

”O vjernici, kada vam se približi smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoče dvojica pravednih rođaka vaših ili neka druga dvojica, koji nisu vaši, ako ste na putu a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate, zadržite ih poslije obavljene molitve i neka se Allahom zakunu: ”Mi zakletvu ni za kakvu cijenu nećemo prodati makar se radilo i o kakvom rođaku i svjedočenje koje je Allah propisao nećemo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, grešnici. (El-Maide, 106.)

Poslanik, a.s., u svom plemenitom govoru, savjetujući muslimane poručuje: ”Nije dozvoljeno muslimanu, ako ima nešto za oporučiti, da provede dvije noći a da to nije kod njega zapisano.””Nisam dočekao noć nakon ovih riječi Poslanika, a.s., a već sam imao kod sebe vasijjet.” (Buhari i Muslim) Ibn Omer, r.a., veli:

Poslanik, a.s., dalje kaže: ”Ko umre, a ispunio je vasijjet, umro je na mom sunnetu, na pobožnosti i u šehadetu, umro je oprošten od grijeha.” (Ibn Madže)

Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madže prenose riječi Poslanika, a.s.: ”Zaista čovjek i žena mogu raditi u pokornosti Allahu, dž.š., šezdeset godina i kada im se približi smrt učine nepravdu u vasijjetu, njihovo mjesto je vatra.”

Šerijat polazi od činjenice da čovjek za svoga života raspolaže imovinom koju je naslijedio, te je oplođava svojim radom, trudom i umijećem poslovanja pa je stoga u mogućnosti dio svoje imovine oporučiti u svrhe za koje misli da će imati koristi.

Kada je vasijjet obavezan? Vasijjet je obavezan za čovjeka koji se boji da će biti ispunjen ukoliko ga ne oporuči. U to spada ugovoreni dug, povjerena ili pozajmljena stvar bez obzira da li se odnosio na Allaha, dž.š., ili ljude. Npr, obavljanje hadža ili neki emanet ili dug koga nije izmirio.

Kada je vasijjet haram? Vasijjet je haram ukoliko je u njemu šteta po nasljedstvo ili nasljednike. Ovdje želim ukazati, na vasijjet kojim se nasljednici obavezuju na poslovanje koje je haram kao npr. rad kafana sa alkoholom, prodavnica sa haram proizvodima, rad imetkom na fesadu i fitni.

Visina vasijjeta? To je jedna trećina imovine i ne smije se prelaziti. Prema nekim pravnicima izuzetak čini vasijjet djetetu koje ima neke fizičke nedostatke kao napr. paraliza i sl.

Kome se može oporučiti? Osim nasljednicima, oporuka se može ostaviti nekome ko ne spada u nasljednike, a čovjek prema njemu gaji simpatije bilo zbog marljivosti, pažnje, brige ili iskazanog osjećaja samilosti prema starim i iznemoglirn. Ovakvim licima se može oporučiti ali poštujući pravilo da nema oporuke iznad jedne trećine imetka.

Od čestih oporuka ili vasijjeta je vasijjet u humanitarne svrhe sa ciljem postizanja Allahovog zadovoljstva i nagrade na dan kada dobra djela budu jedini spas od vatre i kazne. Ovakvih vasijjeta je bilo u povijesti jako puno, posebno na bazi uvakufljavanja imetka, što je nastavljeno kao pozitivna praksa i danas.

U ovom kontekstu treba naglasiti da čovjek može povući svoj vasijjet dok god je živ ili ga mijenjati shodno okolnostima i svojim potrebama i namjerama.

Dakle, lslam je ovim propisom, propisom vasijjeta zaštitio i onoga koji oporučuje kao i onoga koji nasljeđuje, jednog od zloupotrebe njegove volje a drugog od teškog grijeha.

Na kraju: Uistinu, najbolji vasijjet koji čovjek može ostaviti svojim nasljednicima je vasijjet koji su činili poslanici svojim potomcima, a u tome su ih slijedili čestiti mu’mini, ne umirite drugačije nego kao muslimani, što je, ujedno i poruka današnje hutbe, uz da na vrijeme ostavimo te vasijjete.

Molimo Allaha, dž.š, da poslanika Muhammeda, a.s., učini našim predvodnikom i šefa’adžijom na Sudnjem danu, a na ovom svijetu da nas učini dostojnim sljedbenicima njegova puta. Amin!

Hatib: h Zekerijah-ef. Čajlaković