Ashab-i Uhdud
Ashab-i Uhdud znaci "vlasnici hendeka". U periodu oko sto godina prije islama jevreji (jehudije) su prave krscanske vjemike, da bi se odrekli vjere, bacali u veliki hendek napunjen vatrom. Ovaj dogadaj je spomenut u casnom Kur'anu. U ajetima se ovako govori: "Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili. Kada su oko nje sjedili i bili svjedoci onoga sto su vjernici radili! A svetili su im se samo zato sto su u Allaha, Silnog i Hvale dostojnog vjerovali." (el-Burudz, 4-8)
U historiji je poznato da su hendek i jame punjene vatrom kojima su nasilnici kaznjavali narod cesto ponavljani dogadaj. Ali najpoznatiji medu njima je onaj u Nedzranu (podrucje oko Jemena), gdje je jevrejski vladar Zunuvas poznat po necuvenom mucenju. Ashab-i Uhdud spomenut u Kur'anu se odnosi na ovaj slucaj.
Prema predajama, Zunuvas je sa snaznom armijom iz Jemena usao u Nedzran i osvojio ga (523. g.n.e.). Krscane Nedzrana koji su ostali pri svojoj vjeri je tjerao da prihvate judaizam, te je one koji ne bi odustali bacao s djecom i po-rodicama u vatrenejame. Kazu daje medu tim vjernicima bila jedna zena s troje djece. Jedno od njih je jos bilo do-jence. Kada su jadnoj zeni rekli: "Napusti svoju vjeru, inace cemo i tebe i tvoju djecu pobiti!", zena nije prihvatila ovaj zlobni prijedlog. Prvo su joj bacili stariju djecu u vatru, zena opet nije napustila vjeru. Onda su bacili i dojence zatim i majku u vatru. Broj vjernika spaljenih na ovaj nacin je bio okodvadesethiljada.
Prema pricama za vrijeme hazreti Omera, r.a., na rusevinama Nedzrana prilikom jedne iskopine nadeno je tijelo Abdullaha ibn Samira, ubijenog na polozaju vladara vjernika Nedzrana. Tijelo je bilo u sjedecem polozaju i rukom je drzalo ranu na glavi. Kada su mu sklonili ruku s glave, potekia je krv. A kada su mu je pustili, opet je vratio na ranu. Na prstu mu je naden prsten s natpisom "Allah je moj Gospodar". Ova situacijaje iste sekunde javljena pismom hazreti Omeru te je bio upitan sta da rade. Halifa je odgovorio pismom da zeli da ga zakopaju na istom mjestu i u istom polozaju, sto je i ucinjeno.
Ibn Kesir,Tefsiru'l-Kur'ani'l-Azim,8:366-371; Ibnu'l-Esir, el-Kamil fi't-Tarih, 1425-431. ■
Ashab-i Fil
Ashab-i Fil znaci "vojska slonova", Valija Jemen u kraIjevstvu Abesinije Ebrehe je 570, g.n.e. u gradu San napravio predivan hram nazvan "Kullejs". Cilj mu je bio da zbog zudnje arapskog naroda za Ka'bom posjetu okrene tamo. Covjek koji se pobunio na takvo nesto usao je jednu nocu "Kullejs" i mokrio. Ebreha koji se razljutio na ovakvo bogohuljenje i koji je inace bio strogi krscanski vjernik odlucio je srusiti Ka'bu. Desetine hiljada vojnika koje je sakupio (kaze se da ih je bilo 60.000), veliki slon poimenu Mahmud i jos mnogi slonovi su se uputili ka Mekki. Porazili bi neke snage koje bi im se isprijecile i nastavljali svoj put. Kada su stigli u grad Taif, dio vojnika je poslao u Mekku. Oni su ukrali od Pejgamberovog, alejhi selam, djeda i vode Kurejsija Abdu'l-Muttaliba vise od dvije stotine deva i nestali.
Nakon ovog dogadaja Abdu'l-Muttalib je otisao kod Ebrehe. Trazio je da mu se vrate deve. Ebreha je rekao: "Od mene trazis deve, a za Ka'bu nista ne govoris. Ja sam dosao daje srusim." Dobijeni odgovorje bio: "Ja sam vlasnik deva. A ima i Vlasnik Ka'be koji ce nju cuvati!"
Nakon ovog razgovora, deve su vracene. Narod Mekke je jasno znao da se ne moze boriti protiv ovako Jake armije pa su se pod dogovorom povukli u obliznje planine. Ebrehina vojska je s velikim slonom ispred stigla na granice Mekke. Ka'bu su vezali debelim uzadima i konopcima te tjerali slonove da je vukuci sruse. U torn trenu, suprotno Ebrehinim uputama, Nufejl ibn Habib uhvati za uho velikog slona i rece: "Mahmude povinuj se! Ni slucajno ne idi naprijed, da bi se vratio ziv i zdrav!" Nakon toga je trceci prema planini nestao.
Na ulazu u Harem (Mekku) veliki slon zastade i nakon nekoliko sekundi spusti se na zemlju. Nikako ga nisu mogli natjerati prema Ka'bi. Tog trena se pojavi jato Ebabil ptica. U kljunu i kandzama svake od.njih se nalazio kamen velicine Ijesnika. Ovo kamenje su bacale na vojsku poput metaka. Na koga bi pao, odmah bi prolazio kroz njega. Vecina vojnika je umrla. Vojska slonova se razisia i vratila u Jemen. Ebreha je umro u povratku. A Ka'ba je ostala ista. Sura Fil u Kur'anu opisuje ovaj dogadaj.
(Neki tumaci iznose ideju da bi Ebabil ptice mogle biti ubitacni mikrobi ili vulkanska lava, a sto nije tacno)
el-Ezrak!,Ahbaru Mekke, Mekka, 1994,1:136-154; Ejjub Sabri Pasa, Mir'atu'l-Haremejn,
Ashab-i Kehf
Ashab-i Kehf znaci "prijatelji iz pecine". Dogadaji u vezi s njima su spomenuti u casnom Kur'anu (Kehf, 9-26). Idolopoklonicki kralj koji je dosao nakon Isa, alejhi selama, poznat po imenu "Dukjanus", poceoje vrsiti pritisak na narod da i oni povjeruju u kipove poput njega. Mladici vjer-nici, za kojih kazu da ih je bilo sedam, su se pobunili protiv idolopoklonstva. Zajedno s psom po imenu "Kitmir" sakrili su se u jednu pecinu izvan grada. Tamo su poceli ibadetiti i konstantno moliti Allaha: "Kad se nekoliko momaka u pecini sklonilo pa reklo:'Gospodaru nas, daruj nam Svoju milost i pruzi nam u ovom nasem postupku prisebnost."' (Kehf, 10)
Ovi mladici su nocu zaronili u jako dubok san. Kralj i njegovi ljudi koji su saznali za mjesto ovih mladica nisu smjeli uci u ovu pecinu, ali su zatvorili ulaz pecine ogromnim kamenjem. Međutim, san momaka iz pecine je potrajao oko tristo godina, kako Allah kaze u Kur'anu: "A oni su ostali u pecini svojoj tri stotine i jos devet godina." (Kehf, 25)
Jednog dana je jedan coban otvorio ulaz u pecinu da odatle cuva ovce. A slijedeceg dana su se momci iz pecine razbudili, misleci su da su spavali samo jedan dan. Jednog od njih (Jemliha) su poslali u carsiju da za srebrenike uzme nesto hrane. I naravno, desilo se da okolina koju gleda nije vise ona stara, poznata okolina. U torn periodu je kralj tog grada bio vjernik i dobra osoba. Kada je Jemliha srebrene pare koje su stare stoljecima pruzio jednom prodavcu da kupi hrane, ovaj se jako zacudio. Zajedno su otisli kod vladara i iznijeli dogadaj. Kralj i njegovi ljudi koji su htjeli vidjeti mladice od prije nekoliko stoljeca, otisli su u pecinu.
Jemliha je, da bi javio, prvi usao u pecinu i ispricao prijateljima ovaj dogadaj. Oni su, zahvalivsi Allahu, pozeljeli sada napustiti dunjaluk. Zaspali su tvrdim snom kako bi se ovaj put probudili na boljem svijetu. Vladar je naredio da se na torn mjestu napravi mesdzid.
Ne zna se tacno mjesto te pecine. I liste naziva se prilicno razlikuju. Dosta pecina poznatih pod nazivom Ashab-i Kehf u Anadoliji je u Tarsusu i Afsinu, dok su u Jordanu u okrugu Ammana neka mjesta poznata kao njene moguce lokacije, te su zbog toga dosta posjecena.
Ibn-i Dzerir, Dzamiu'l-Bejan, Bejrut, 1988,15:197-233; Hamdi Jazir, Hak Dini Kur'an Dili,