Sadaka i dar se daju od srca, koliko se može, a I ko prima, ako je iskren, ne gleda joj kvalitet i količinu. Paziti treba da se sadakom i darom ne povrijedi ponos onoga kome se daju. Valja imati prefinjen osjećaj i procijeniti kada ćemo, koliko ćelo, šta ćemo darovati ili dati kao sadaku ili dar tkao znak pažnje i odanosti. Mjeru treba imati u svemu

Darežljivi i merhametli insani omiljeni su i dobrodošli. Davanje -javno i tajno - trebalo bi pratiti ibadete i djela pravovjernih. Na to ih posjeća Allah, dž.š., u Knjizi Svojoj: Reci vjernicima, mana mojim, da namaz obavljaju i da udjeljuju i tajno mo, dio onoga što im Mi darujemo, prije nego što i Dan u kojem neće biti trgovanja ni prijateljstva ! Poslanik, a.s., u pouzdanoj predaji kaže da tajna sadaka gasi srdžbu Gospodara i briše grijehe. Osvjedočila sam se, nebrojeno puta, da svaka sadaka, da svako dobro djelo učinjeno iskreno i bez zadrške, u ime Uzvišenog, biva uzvraćeno. Obradujem nekoga hedijom ili sadakom, bude mi uzvraćeno barem udvostručeno. Uvjerili su se u to, sigurna sam, i darežljivi i oni tvrđi insani. Pa ipak sadaku, osim one obavezne - zekata i sadekatu-l- izbjegavaju i vjernici - počesto više oni imućni, neg oni skromnih materijalnih mogućnosti. Svjedoci ponašanja imućnih koji klanjaju, poste, hadž obave, osvrću se na nevolje i siromaštvo svojih komšija ili rođaka.Malo je pomagati nevoljnike i siromahe tokom ramazanskih i bajramskih blagdana - dugo je nevoljnicima —siromasima čekati te dane - samilost i darežljivost trebaju vjerni pokazivati tokom cijele godine.

Njegovati trebaju saosjećanje,plemenitost,dareživljost i pokazivati ih kao dragocjene islamske,imanske i ihsanske vrijednosti.Sada i dar se daju od srca, koliko se može, a onaj ko prima, ako je iskren,, ne gleda joj kvalitet i količinu. Paziti treba da se sadakom i darom ne povrijedi ponos onoga kome se daju. Valja imati prefinjen osjećaj i procijeniti kada ćemo, koliko ćemo, šta ćemo darovati ili dati kao sadaku ili dar kao znak pažnje i odanosti. Mjeru treba imati u svemu. Koliko je samo mudrosti u Poslanikovoj preporuci da se ne daje ni malo ni previše, nego da se ima mjera da se ne bi ugrozila sigurnost davaoca ili darovatelja i onih koje on izdržava.
Daruju se, u ime Gospodara svjetova, materijalna i duhovna dobra - prema onome što posjedujemo. Sadaka ili milostinja prigoda je pravovjernim da pokažu plemenitost, bogobojaznost, humanost. Sadaka je i dokaz njihove iskrenosti i zahvalnosti svome Stvoritelju i Opskrbitelju. Ugledni i prosvijećeni muslimani su, stoljećima, njegovali lijep običaj davanja sadake petkom, blagoslovljenim danom u hefti. Nove generacije uglednika i moćnika oslobađaju se te fine tradicije, počesto je zamjenjuju praznovjerjem. Prosvijećeni mumini bi, stoga, trebali uložiti napor i sačuvati tu vrijednu i lijepu višestoljetnu islamsku tradiciju. Kad se s bogobojaznim, iskrenim i plemenitim insanima razmjenjuju misli, emocije i djela, lahko je, ali, kad se ima posla s licemjerima, sebičnjacima ili nevjernicima, onda se doživi svašta. Iskusila sam nezahvalnost i osjetila grubost u kontakatima s neiskrenim, s licemjerima i sebičnjacima. Podijelim to iskustvo sa sebi sličnim i nastojim izvući pouku. 

Baška su materijalna davanja, a baška su ona koja se osjete i očekuju srcem. Nekada su lijepa riječ, stisak ruke, pogled odobravanja ili razumijevanja vredniji od hedije ili sadake. Samo iskreni vjernici kadri su kazati navakat tu lijepu riječ ili stiskom ruke i pogledom odobravanja ili razumijevanja ohrabriti, olakšati, obradovati onoga kome su potrebni. Zaboravimo se,zapletemo se, zašuškamo se u svoj svijet ili u svoj hal. Ne umijemo, ne želimo, ne nastojimo vidjeti, osjetiti drugog i drugačijeg. A sve je više takvih, nažalost, i u našim kućama, našim mahalama i džematima.
Piše:Aida Krzić