Z
ajedničko jezičko porijeklo ili historijska-antropološka kategorizacija nisu samo bitne u definiranju neke skupine ljudi nego su bitne i individualne genetske karakteristike. iGENEA je specijalizirana za istraživanja genetskog porijekla Evropljana koja sada može genetski definirati brojne nasljednike prastarih autohtonih naroda. Pod autohtonim stanovništvom, podrazumijevaju se antičke skupine ljudi koje su definirane svojim jezikom, kulturom, historijom, ali i vlastitim DNK-profilom.
Rezultati istraživanja genetskog porijekla koje je 2009. provela iGENEA za područje zapadnog Balkana su veoma interesantni i brišu mnoge predrasure i historijske teze o porijeklu balkanskih naroda koje su do sada postojale i zvanično se izučavale. Sljedeći rezultati za autohtoni narod su prikupljeni po zapadno balkanskim državama: Bosna i Hercegovina, Albanija, Makedonija, Slovenija, Hrvatska, Srbija i Crna Gora.
Rezultati sami za sebe najbolje govore i prikazani su kao što slijedi:
Ukomponujući prethodne rezultate u geografsku kartu dobija se slijedeći prikaz:
 |
| Prikaz autohtonog stanovništva zapadnog Balkana po državama 2009. |
Po ovom istraživanju uzorak je pokazao da stanovništvo Bosne ima najviše gena Ilirskog porijekla sa oko 40%, slijedi Hrvatska sa oko 34% i tek dolazi Albanija sa 30%.
U narednim dijagramima prikazani su rezultati rasprostranjenosti Y-DNK haplogrupa za svaku navedenu državu pojedinačno:
Kombinacijom prethodnih genetskih rezultata s geografskom kartom po državama dobija se slijedeći prikaz:
 |
| Prikaz Y-DNK haplogrupa po državama zapadnog Balkana 2009. |
Haplogrupa I2a* izgleda kako da je nastala na zapadnom Balkanu najviše ga ima u Bosni i Hrvatskom primorju a zabilježeno je prisustvo i u Moldaviji dok se njegova učestalost smanjuje u cijeloj istočnoj Evropi. Rijetki izdanak grane I2a je također pronađena i na britanskom ostrvu sa veoma niskom frekvencijom oko 2 do 3%. Drugapodgrupa I2a je daleko najčešća loza u Sardiniji, ali ona se također nalazi na niskimfrekvencijama u Francuskoj i Španiji.
 |
| Rasprostranjenost haplogrupe I2a |
Haplogroup R1a nalazi se danas u velikom zavoju preko Azije i Europe i moguće da je nastao je nastao u Južnoj ili Srednjoj Aziji. R1a najčešće posjeduju Pakistanci, Sjeverni Indijci, Rusi, Ukrajinci, Kirgizi, te narodi središnje Azije. U Europi R1a je najčešća grupa u slavenskim narodima, atakođer je vrlo čest u Skandinaviji. Smatra se da je širenje R1a, R2 i J2 gena povezano sa širenjem Indo-europskih jezika.
 |
| Rasprostranjenost haplogrupe R1a |
R1b je najčešća haplogrupa u Zapadnoj Evropi, pokriva preko 80% populacije u Irskoj, Škotskoj, zapadnom Walesu, Atlantičkom rubu Francuske i Baskiji. Nastao je na Bliskom istoku / Anatolije oko 8.000 godina i proširio u Europu preko Balkana i Podunavlja.
 |
| Rasprostranjenost haplogrupe R1b |
Haplogroup E1b1b(*) - Čini se da je nastao u Istočnoj Africi, ali je odatle odnešen do Bliskog istoka, a zatim po sjevernoj Africi i Europi (naročito na Mediteranu i Balkanu). Danas je najčešći u rogu Afrike, Sjeverne Afrike, Bliskog istoka i oko Mediterana. Jedna podgrupa smanjenja učestalosti iz Jugo-istočne Evrope na Sjevero-zapadnu koja je povezana s dolaskom poljoprivrednika u neolitu, počevši od prije 10.000 godina.
* haplogrupa E1b1b službeno je bila poznata kao E3b.
 |
| Rasprostranjenost haplogrupe E1b1b |
Haplogroup I2b(*) Čini se da je nastao u blizini današnje Njemačke, gdje je onda dosegao vrhunac učestalosti. I2b se proširio diljem preko područja sjeverozapadne Europe, uključujući britanska ostrva, gdje je donešen usljed brojnih migracija.
* I2b je yvanično bio poznat kao I1b2
The J2 lineage nastao u sjevernom dijelu plodne Mesopotamije gdje se kasnije proširio diljem središnje Azije, na Mediteranu, i na jugu u Indiji.
 |
| Regionalna rasprostranjenost gena "J2" |
Reference:
Pripremio:S.D.
