altUstajao bi tradicionalno stari bubnjar da obavijesti svijet. Svijet da budi na sehure, da požure sa pripremama i sa jelom dok nije zora zakucala na vrata. Sam po noći išao bi svaki dan blagoslovljenim mjesecom. Tradicija njegova povezana zajedno sa našom dešava se dugo godina unazad jer njegov je babo Šaban to činio više decenija.

 

Danas je ova tradicija bubnjara na izdisaju jer i Adem je već u godinama i to radi iz potrebe za egzistencijom. Za razliku od prošlih vremena, vakta i zemana kada su ovuda prolazili i bili bubnjari tipa Šemse Tuzlaka, Alosmana Kondića(Dukan),Halila Karalića,Bećira Čande,Ševke Adžikića kao i ovih posljednjih koji su ostali nama u svježem sjećanju Šabana i Adema Hokića.

 

Snimak koji gledate je napravljen sinoć u centru Gornjeg Rahića oko 1 sat poslije po noći. Iako je ovo tradicija koja egzistira dugo kod nas ona danas ako ćemo pravo zboriti i nema neku funkciju za razliku od prethodnih vremena. Jer svi ljudi imaju satove,mobilne telefone,medije i drugo koji ih svakodnevno bombarduju kada je sehur,kada je iftar. Mnogi su kako je kratka noć i malo vremena od teravih namaza do sehura željni malo odspavat sat, dva te onda ustat na sehur. No kako čujemo reakcije nekih domaćinstava reaguju negativno na Ademovo bubanje iz prvenstvenog razloga što ne poste pa ih kažu uznemiruje ne da im spavat. Drugi pak kažu ja tek malo lego u pola jedan ili jedan sat a on počeo bubat te san poremeti i nema spavanja do sehura.

 

Činjenica je da je Ademu malo vremena da obiđe svu teritoriju koju on obilazi te mu je neophodno poranit pa zato ugrozi one koji su tek zaspali. Možda bi Adem trebao razmislit pa se malo reformisati ako želi to radit tako što bi za sat prije sehura angažovao kakvo prevozno sredstvo koje bi ga vozilo, a da on buba te na taj način da izbjegne prigovore stanovnika.

 

Uglavnom bilo kako bilo tradicija  i Adem mnogima ne smeta i što  ono neko reče i to će proć kada i Adema ne bude više,a ni tradicije jer je on posljednji čuvar ovog načina buđenja na sehur kod nas pa i šire. Drugo je to što mi ne znamo to cijenit pa makar bilo i na ovaj način.