Najžalosnije od svega su mnogobrojni "pobožni" muslimani koji ništa živo ne rade, nego samo razmišljaju i pričaju o vjeri. Upravo oni koji bi trebali biti najbolji uzor u radu, snalaženju i privređivanju samo obavljaju ibadete i povazdan pričaju o vjeri. Umjesto da krenu u potragu za Allahovim blagodatima i dadnu doprinos sebi, svojim porodicama, društvu i ummetu, oni pričaju i ibadete. Što je najgore, ti isti tvrde da se ugledaju na ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a oni ne znaju da nijedan Poslanikov ashab nije bio nezaposlen i bez nekog zanimanja po kome je bio prepoznatljiv, svi su znali ko je poljoprivrednik, ko trgovac, ko ovo ko ono. Nikada niko nije besposleno sjedio u džamiji i pričao o vjeri čekajući da se drugi brine o njemu i njegovoj porodici. Ljudi koji misle da su ashabi samo pričali, klanjali, učili Kur'an i slušali dersove kod Poslanika, grdno griješe. Divan li je primjer h. Omera koji se dogovorio sa svojim susjedom da jedan dan on ide do Poslanika i sluša njegova predavanja, a da drugi taj dan radi i privređuje kod kuće, a kad ovaj dođe da mu prenese sve što je čuo od Poslanika,, s.a.v.s., a da drugog dana ide drugi. Vidimo divan primjer uravnoteženosti ispravnog odnosa prema vjeri i radu...
Muslimani i rad
Dobro je poznato da je Ebu-Bekr, r.a., tri puta davao cijeli svoj imetak za potrebe islama i muslimana. Kako je on to mogao davati, ako to prethodno nije svojim radom zaradio?! Ebu-Bekr je bio veliki i istaknuti privrednik. Isti slučaj je i sa Osmanom, r.a. Za Abdurrahman ibn Avfovu poduzetnost je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "On kad uzme i obični kamen, ispod njega nađe zlato." Allahov Poslanik, s.a.v.s., izuzetno je cijenio i vrednovao odgovornog i sposobnog poduzetnika. Zato on, s.a.v.s.., u svom časnom hadisu, podstičući nas na trgovinu, kaže: "Pouzdan, iskren i pošten trgovac će biti u društvu sa vjerovjesnicima, šehidima i siddicima." Poslanik, s.a.v.s., nas podstiče i na proizvodnju. Zato u svom hadisu kaže: "Ko omrkne umoran od rada svojih ruku, opraštaju mu se grijesi." Potrebno je samo da očistimo svoje nijjete.
Divan li je primjer Omerovog postupka sa pobožnjacima koji su pogrešno razumjeli svoju vjeru i odnos prema radu. On je, naime, jednog dana u radno vrijeme između namaza ušao u džamiju i u njoj zatekao ljude kako sjede, kljanjaju i razgovaraju o vjeri. Omer, r.a., ih je upitao: "Šta vi radite u ovo vrijeme u džamiji?", a oni mu odgovoriše: "Molimo Allaha da nam podari opskrbu." Na to im Omer, r.a., odbrusi: "Neka niko od vas ne sjedi u džamiji uprazno moleći Allaha da mu podari nafaku (plaču) dok on ovdje sjedi i lijenčari. Zaista s nebesa ne dolazi ni zlato ni srebro, nego kiša!" Omer, r.a., je rekao: "Tako mi Allaha, volio bi da umrem samo na jedan od dva načina. Da umrem dok se borim kao mudžahid na Allahovom putu ili da umrem privređujući i tražeći nafaku." Zar nam treba jasnija poruka za ispravan odnos prema radu?!...
Ključ problema
Ključ našeg lošeg odnosa prema radu leži u pogrešnom razumijevanju tevekkula – pouzdanja u Allahovu pomoć. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svom hadisu poručuje: "Kada biste se vi istinski uzdali i oslanjali na Allaha, dž.š. on bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice. Ujutru krenu letjeti praznih stomaka, a vraćaju se punih." Muslimani su doslovno shvatili ovaj hadis, ali nisu obratili pažnju na njegov glavni dio, tj. da se čak i ptice moraju pokrenuti sa svojih mjesta, poletjeti i krenuti u potragu za već negdje obezbjeđenom hranom. Mnogi muslimani leže i čekaju da im hrana sama dođe...
Druga velika greška široko rasprostranjena kod muslimana je uvjerenje da je i rad ibadet. Ovo pogotovo zastupaju oni muslimani kojima je "mrsko" klanjati, pa se pravdaju govoreći, pa i mi ibadetimo, jer mi radimo. Kao da su ibadet (namaz) i rad nespojive kategorije.
Pogledajom Poslanikov, s.a.v.s., lijek za ta pogrešna shvatanja odnosa prema radu. Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Nikada čovjek nije pojeo bolju hranu od one koju je sam zaradio svojim rukama." Moramo shvatiti da se naš odnos prema radu mora stalno unapređivati...
Pokažite praktičnu zahvalnost
I na kraju ovog dragocjenog predavanja završiti ćemo porukom koju Amr Halid upućuje svima kroz razmišljanje o kur'anskim riječima upućenim Davudovoj porodici: “Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!” – A malo je zahvalnih među robovima Mojim. (Saba, 13.) Vidimo da Uzvišeni Allah od njih ne želi da samo kažu "hvala Allahu na blagodatima", nego da kroz rad praktično pokažu zahvalnost, a danas najviše čujemo riječi: Allah te nagradio!"...
Ovo je vrlo lahak i jednostavan zadatak za koji je potrebno samo promijeniti način svoga razmišljanja i prije dolaska na posao čvrsto odlučiti da želimo da radimo u ime Allaha, da doprinesemo razvoju koliko možemo. Na taj način, s Allahovom dozvolom, svaka minuta provedena u produktivnom radu će se brojati u sevape.
Citati predavanja Amr Halida,na temu-Odnos muslimana prema radu i privređivanju