Imami i hatibi džamije u Gornjem Rahiću od 1160 do 1428. h.g. odnosno 1747 do 2007 godine
IMAMI I HATIBI RAHIĆKE DŽAMIJE
Radi boljeg pregleda imami su u vremenu od 1747.do 2007 godine (1160 do 1428.g.po h.) raspoređeni u pet vremenskih perioda, i to:
period: od 1747.do 1878.(1160-1296)
period: od 1878.do 1918.(1296-1336)
period: od 1918.do 1942.(1336-1360)
period: od 1942.do 1980.(1360-1400)
period: od 1980.do 2007.(1400-1428)
U prvom periodu koji se poklapa s krajem turske uprave u Bosni i Hercegovini, imami i hatibi (u daljem tekstu samo imami) rahićke džamije, za koje se zna, bili su:
1)Omer ef. Smailović
2)Abdulaziz ef. Imamović
3)Abdulvehab ef.Imamović
4)Hadži Numan ef. Imamović
Sva četiri navedena imama su rodom iz Rahića. O prvoj trojici se ne zna ništa više.
Sulejman Fikri Erten-Hadžiefendić (1875-1962), sin hadži Numan efendijin, u svojoj autobiografiji kaže da su njegovi preci od davnina vršili imamsku dužnost u rahićkoj džamiji. Za svoga oca, hadži Numan ef. Imamović, sina Abdulvehabova i unuka Abdulazizova kaže da je teološke nauke i orijentalne jezike studirao u Istanbulu i da je umro 11.rebiulevvela 1296.godine po h., a to odgovara 1878/9. godini naše ere. Sulejman Fikri nastavlja i u svojoj autobiografiji kaže da je njegov otac, hadži Numan ef., zv.Hadžiefendija, po kome su se njegovi potomci prozvali Hadžiefendići, ukopan pred rahićkom džamijom. Hadži Numan ef. je obavljao imamsku i muderisku dužnost u Rahiću oko četrdeset godina. Na toj dužnosti zatekla ga je austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine. Bio je obrazovan i jako poštovan pa ga je narod izabrao da učestvuje u delegaciji koja je pregovarala s okupatorskom vojskom o obustavi otpora i predaji. Negov sin Sulejman Fikri o tome piše i kaže da je to na njegovog oca vrlo teško djelovalo, zbog čega se razbolio i nakon šest mjeseci umro. Na drugom mjestu u svojoj autobiografiji Sulejman Fikri kaže za svoga oca da je imao bogatu biblioteku na orijentalnim jezicima.
Prema pisanju Sulejmana Fikrije njihov dalji predak doselio se u rahić iz Budima, ali on ne zna koji predak i kada je to bilo.
Četvericu navedenih imama u I periodu, koji su imali berate (carske ukaze) sa zvanjem muderrisa (profesora), zamjenjivali su i imamsku dužnost obavljali, kao njihovi zamjenici (vekili), slijedeći imami:
Mula Jusuf ef. Kujundžić,
Hadži husein ef. Sprečo,
Jusuf ef. Hodžić,
Abdulah ef. Hadžisulejmanović, i
Mustafa ef. zv. Džindžija
Mula Jusuf ef. Kujundžić
Mula Jusuf ef. Kujundžić bio je rodm iz Rahića. Ocu mu je bilo ime Mula Osman. Prema
kazivanju Husein ef. Kujundžića iz Rahića, Mula Jusuf ef. pohađao je pravo „Svirac“
medresu u Gradačcu, a potom Medresu u Brčkom pred muderrisom hadži Husein ef.
Kruškićem.¹) Bio je vrlo obrazovan. Zamjenjivao je hadži Numan efendiju Imamovića na
imamskoj dužnosti oko pet godina dok je ovaj bio na studijama u Istanbulu. Bavio se
pomalo i trgovinom. U nekim šerijatsko-pravnim pitanjima nije se slagao s hadži Numan
efendijom. Umro je u Mekki prilikom obavljanja hadža.
Hadži Husein ef. Sprečo
Hadži Husein ef. Sprečo bio je rodom iz Tuzle. O njemu nema nikakvih drugih podataka. U Salnami za Bosnu i hercegovinu za godinu 1308/1890-91., na str. 64. stoji da je te godine u Čeliću bio muderris neki Osman ef. Sprečo. Ne znam, da li se, možda, radi o jednom čovjeku, ili su stvarno dva čovjeka s istim prezimenom, teško je reći.
Jusuf ef. Hodžić
Jusuf ef. Hodžić je bio rodom iz Brke. Ni o njemu se ništa više ne zna.
Hafiz Abdullah ef. Hadžisulejmanović
Hafiz Abdullah ef. Hadžisulejmanović je bio rodom iz Rahića. To je sve što se o njemu zna.
Mustafa ef. Džindžija
Za Mustafu ef.Džindžiju se ne zna ni odakle je je bio. Zamjenjivao je hadži Numan efendiju Imamovića u vršenju imamske dužnosti oko godinu dana pred kraj njegovog života.²) Po svemu sudeći nije bio rodom iz rahića. Njega, kao ni Abdulaziz ef. Imamovića i Mula Jusuf ef. Kujundžića nije naveo hafiz Mehmed-Hulusi Mulahalilović u svojoj na početku ovog rada navedenoj zabilješci.
Poslije smrti hadži Numan ef. Imamovića za stalnog (asil) imama i hatiba u rahićkoj džamiji došao je njegov najstariji sin Abdurahman efendija, po njemu prozvan Hadžiefendić.
Ne zna se tačno kada je rođen. Moglo bi biti oko 1850. godine. Teološke nauke studirao je i završio u Istanbulu još za života svoga oca, hadži Numan efendije, a to znači prije 1878.godine. Bio je oženjen sa Musemom Sofić iz Janje. Iz tog braka imali su dva sina: Numana i Sulejmana i dvije kćerke:Eminu i Ajšu. I Numan je stekao teološko obrazovanje. Bio je poznat kao vrstan pedagog i nastavnik(muallim). Umro je iza I svjetskog rata. Drugi sin Abdurahman efendijin, Sulejman, rođen je 1895.godine. Zna se da je bio u penziji i da je živio u Brezi. Abdurahman efendija je bio poznat kao dobar vaiz i muallim. Bio je dobar poznavalac orijentalnih jezika. Podučavao je žensku djecu. Kao sahibi uzur nije mogao duže vrijeme obavljati imamsku dužnost, pa su ga, na toj dužnosti, zamjenjivali drugi, među kojima su bili hafiz Bekir ef. Mulahalilović i hafiz Abdulah ef. Imamović, o kojima će kasnije biti posebo govora. Imao je lijepu biblioteku na orijentalnim jezicima.
Abdurahman ef. je poginuo drugi dan Ramazanskog bajrama, 21.jula 1917. godine na putu od svoje kuće u džamiju na jacijski namaz.³) Ukopan je uz najveće počasti u haremu rahićke džamije, nedaleko od svoga oca hadži Numan efendije.
Hafiz Bekir ef. Mulahalilović (1849-1912), rođen je u Rahiću. Ocu mu je bilo ime Emin, djedu Halil, a pradjedu Mehmed, koji je u Rahić doselio iz Budima 1686. godine. Osnovno obrazovanje hafiz Bekir je dobio u Rahiću, a medresu i hifz(memoriranje cijelog Kur'ana) završio u Brčkom, najvjerovatnije pred ranije spomenutim muderisom hadži Husein ef. Kruškićem zv.Krajišnikom. bio je poznat kao dobar hafiz i učač Kur'ana. Hafiz Bekir ef. bavio se i trgovinom. Povremeno i prema ukazanoj potrebi zamjenjivao je imama u džamiji i ramazanom učestvovao u učenju mukabele. Jedno vrijeme vršio je i mualimsku dužnost u rahićkoj mektebi ibtidaijji. Lijepo je poznavao arapski i turski jezik. Pored ženske djece imao je i tri sina, od kojih su dva, Mehmed-Hulusija i Zekerija,4)također bili hafizi. Hafiz Bekir je umro u Rahiću1912. godine(1330.godine po h.) i ukopan je u haremu kod džamije gdje mu se i danas vidi mezar.
U posjedu sam tèvdžihńamē (ukaza) broj 995 od 15. ša`bana 1305. (27.05.1888.) koju je reis-ul-ulema, Mustafa Hilmi ef. Omerović (prvi reis-ul-ulema u Bosni i Hercegovini) izdao hadži Husein ef. Kruškiću, sinu Abdulahovom, povodom njegove četrdeset godišnjice obavljanja muderriske službe u Novoj medresi u Brčkom. U Salnami za BiH za 1308/1890-91., na str. 64. stoji da su te godine u brčanskoj medresi bila dva muderrisa: Huršidović Jusuf Hajrudin ef.(treba Huršidić Jusuf Zijaudin ef.) i hadži Husein ef. Kruškić.
2) Sulejman ef. Hadžiefendić u svom pismu od 11. 03. 1981. godine, pored ostalog, pisao je mi je nešto u vezi sa Mustafom ef. Džindžijom. Evo šta mi je u njemu rekao:»Kada se je H. Efedija razbolio (misli na svog djeda hadži Numan ef., nap. pisca) i nije više mogao da vrši dužnost imama, došao je neki stranac Mustafa ef. Džimdžija. Dok je još bio živ H. Efendija, moj je otac došao iz Carigrada, ulazio je u mihrab, iako nije bio on naimenovan. Jednog jutra je došao H. Suljaga Muratbegović, tadašnji prvak Rahića, a to je bio amidža moje nane Ajke, i rekao je: Slušaj H.Efendija, onaj tvoj sin prolazi u mihrab, bojim se da neće biti pravo onom zâtu.« H.efendija je zaplakao i rekao:»Ja kao muderris vršim dužnost imama u Rahiću 40 godina i nisam postao rahićki zât, a Mustafa ef. za godinu posta zât«. Riječ »zât« daje se, obično, kao epitet uvaženim osobama, uglednicima i dostojanstvenicima. Došlo je od ar dât-što znači: osoba, ličnost.
Ovi podaci o mustafa ef. Džindžiji, koje sam dobio, ujedno su i jedini kojima raspolažem o njemu, kao privremenom imamu rahićke džamije.
3)Abdurahman ef. je ubio neki Mehmed Mrkaljević, iz Jasenice. Pričalo se da je Mrkaljević ubodom noža usmrtio Abdurahman ef. zato što ga je u prolazu upozorio da prekine svirati na tamburi (sazu) dok uči ezan na munari.
4)Hafiz Zekerija Mulahalilović (1889-1920), sin hafiz Bekirov, rođen je u Rahiću. Osnovno obrazovanje je stekao u rahiću. Ruždiju(nižu srednju školu) i medresu, uporedo s hifzom, završio je u Brčkom. 1907. godine. Darul-muallimin i Kuršumliju medresu u Sarajevu završio je, redovno 1911., a Šerijatsku sudačku školu u Sarajevu 1916. godine. Zbog ratnih prilika nije prihvatio, poslije završetka školovanja, ponuđeno mu mjesto pripravnika šerijatskog sudije. Slobodno vrijeme posvetio je pismenjavanju mektebske djece i pripremanju preraslih dječaka za nastavljanje daljeg redovnog školovanja. Umro je mlad nakon kratke bolesti(upale pluća) u Rahiću, gdje je i pokopan.
Drugi imam po redu koji je, prvobitno, zamjenjivao redovnog imama Abdurahmana efendiju bio je hafiz Abdulah ef. Imamović(1840-1918). Rođen je u Rahiću. Ocu mu je bilo ime Mula Osman, a djedu Abdulvehab efendija Imamović, o kome je ranije bilo govora. Početno obrazovanje stekao je u Rahiću, a srednje i visoko obrazovanje postigao je i završio u Istanbulu. Uporedo s redovnim školovanjem u Istanbulu završio je hifz i kiraeti seb'u (sedam priznatih načina-vedžhova varijanata učenja Kur'ana) i tako stekao zvanje «hafiz-kurra».(poznavalac Kur'ana napamet učač na sedam priznatih varijanti).
Po završetku studija hafiz Abdulah efendija je izvjesno vrijeme ostao u Istanbulu, gdje je na Američkom koledžu predavao orijentalnu filologiju. Kada se povratio u domovinu ponuđeno mu je mjesto kadije (šerijatskog sudije) u Brčkom, ali je to on odbio. Kao muderris službovao je prvo u Koraju, a kasnije u Rahiću, što se vidi na str. 64. Salname za Bosnu i Hercegovinu za 1308/1890-91. godinu. Za vrijeme svoga boravka i rada u Rahiću, pored dužnosti muderrisa i jedno vrijeme kao muallima, obavljao je dužnost imama i hatiba u rahićkoj džamiji. Nakon tragične smrti Abdurahman efendije Hadžiefendića nastavio je vršiti dužnost imama. Umro je u Rahiću 14.04.1918. godine. Kao muderris, imam i hatib i jedno vrijeme kao muallim proveo je u Rahiću od 1885. do 1918. godine.
Hafiz Abdulah ef. je po mnogo čemu bio poznat. Pored dobrog poznavanja orijentalnih jezika bio je veliki poznavalac šerijatskog prava, nadaleko poznat i izvrstan hafiz i interpretator Kur'ana. Kao takav uživao je veliki ugled u narodu i među učenim ljudima. Njegova šerijatsko-pravna rješenja poštivale sui kadije. Pred njim su više njegovih đaka završili hifz i postali dobri hafizi i učači Kur'ana.
Hafiz Abdulah ef. je imao bogatu biblioteku na orijentalnim jezicima. Dosta je zanimljiva njegova opruka i zadnja želja u pogledu njegove biblioteke. On je oporučio da se knjige iz njegove biblioteke ne prodaju, nego da se besplatno podijele ljubiteljima knjige, koji nisu u stanju doći do nje. Kao motiv Abdulah ef. je naveo da je on, kao ljubitelj knjige, s velikim poteškoćama i samoodricanjem došao do do svoje biblioteke i da je njegova želja da njegove knjige dođu u ruke ljudi kojiće ih cijeniti i koji će ih koristiti i studirati. Koliko je meni ovo poznato ovakvi slučajevi su vrlo rijetki. Smrću hafiz Abdulah efendije Imamovića završava se drugi period imama rahićke džamije. Hafiz Abdulah efendija je bio zadnji imam i hatib iz porodice Imamovića u rahićkoj džamiji.
Hafiz Mehmed-Hulusi ef. Mulahalilović
Poslije smrti hafiz Abdulah ef. Imamovića imamsku i hatibsku dužnost u rahićkoj džamiji preuzeo je hafiz Mehmed-Hulusi ef. Mulahalilović (1878-1952).
Rođen je u Rahiću od oca hafiz Bekira, sina Eminova. Početno obrazovanje stekao je u Rahiću. Medresu u Brčkom završio je 1901. godine pred muderrisom Jusuf Zijaudin ef. Huršidićem, rodom iz Rahića. Još kao dječak medrese naučio je Kur'an napamet i postao hafiz.
Po završetku medrese hafiz Mehmed-Hulusi ne prestaje dalje učiti. U tome mu je dosta pomogao njegov otac, hafiz Bekir. Na raspolaganju mu je bila i njegova biblioteka. Još iz rane mladosti počeo se družiti s knjigom i nije se više s njom rastajao do svoje smrti. 1912. godine nastavio je i on skupljati knjige i uspijo je skupiti značajnu biblioteku. U tome mu je dosta pomogao njegov mlađi brat, hafiz Zekerija, za vrijeme svoga školovanja u Sarajevu. Bio je i pretplatnik muslimanskih časopisa koji su u njegovo vrijeme kod nas izlazili. U junu 1911. godine hafiz Mehmed-Hulusi je vanredno položio sve predmete Darul-muallimina u Sarajevu i stekao njegovu svjedožbu, a 1928. godine položio je ispit za zvanje džematskog imama-matičara.
Hafiz Mehmed-Hulusi je počeo raditi prvo kao drugi muallim na mektebi-ibtidaijji u Rahiću 1905. godine. Na tom mjestu zamijenio je hafiz Abdulah ef. Imamovića. U maju 1918. godine unaprijeđen je za prvog muallima u istom mektebu.Smrću hafiz Abdulah ef Imamovića upražnjeno je mjesto imama i hatiba u rahićkoj džamiji. Na to mjesto postavljen je hafiz Mehmed-Hulusija početkom 1919. godine.
Kratak prikaz o životu i radu hafiz Mehmed-Hulusije, povodom šestogodišnjice njegove smrti, napisao je hadži Ramiz ef. Dobrača.(Glasnik VIS-a, god.IX, broj 6-8 za 1958. godinu, str. 333-395).
Hafiz Mehmed-Hulusi Mulahalilović je otišao u penziju 20.10.1942. godine i sa njime se završava treći period imama rahićke džamije.
Muhamed ef. Fejzić
Na mjesto džematskog imama u Rahiću postavljen je rješenjem Ulema medžlisa u Sarajevu od 03.08. 1942. godine, Muhamed ef. Fejzić (1896-1966) džem. imam u Pazariću(Glasnik VIS-a broj 11-12/1942. str. 325). Tu dužnost Fejzić je preuzeo zapisnički 20.10.1942. godine, ali se u Rahiću nije dugo zadržao. Vratio se u Pazarić, a imamsku dužnost nastavili su vršiti drugi, među njima i hafiz Mehmed-Hulusi, Husein ef. Kujundžić i dr. Takvo stanje potrajalo je sve do 01.03.1943.godine, kada je Fejzić po potrebi službe penzionisan (GVIS-a br. 4/43.str.104).
Muhamed ef. Fejzić je rođen u Pazariću. Sin je Mustafa efendije,koji također bio imam i muallim u Pazariću. Osnovno obrazovanje stekao je u pazariću, a prema kazivanju ljudi koji su ga dobro poznavali, završio je Carevu medresu u Sarajevu. Cijelo vrijeme svoga službovanja proveo je u pazariću kao imam i hatib u džamiji, muallim u mektebu, a kasnije i kao džematski imam-matičar sve dok nije penzionisan. I ono vrijeme dok se zvanično vodio kao imam u Rahiću (1942-1943), stvarno je proveo u Pazariću osim jedno vrlo kratko vrijeme poslije preuzimanja dužnosti džematskog imama u Rahiću, kako je to ranije navedeno.
Prema kazivanju istih ljudi koji su ga poznavali Muhamed efendija je bio obrazovan i napredan čovjek, dobar muallim, imam, hatib i aktivan društveni radnik. Umro je u Pazariću i ukopan u haremu kod džamije u Pazariću.
Sulejman ef. Džafić
Onog istog dana 01.03.1943. godine, kada je umirovljen Muhamed ef. fejzić, za džematskog imama u Gornjrm Rahiću postavljen je Ulema medžlisa u Sarajevu Sulejman ef. Džafić (1917-1945), do tada na radu u Imamatu džemata u Orašju. Rođen je u Orašju. Ocu mu je bilo ime Husein. Osnovno obrazovanje dobio je u Orašju, a poslije toga završio je Behrambegovu medresu u Tuzli. I poslije završene škole Sulejman ef. je marljivo radio i čitao i tako je postigao vrlo solidno obrazovanje.
Prvo Sulejman efendijino zaposlenje bilo je u Bosanskom Brodu. Iza toga, rješenjem Ulema medžlisa u Sarajevu od 12.08.1940. godine, postavljen je za imama, muallima i vjeroučitelja u Goraždu gdje je ostao do kraja novembra 1941. godine, kada je, rješenjem Ulema medžlisa od 26.11.1941. godine, dodijeljen na rad Imamatu džemata Orašje(Glasnik VIS-a broj 3/42.str.94).
Za džematskog imama u Rahiću Sulejman ef.je došao 01.03.1943.godine (Glasnik VIS-a broj 5-6/1943.str149) i na toj dužnosti je ostao sve do 14.03.1945.godine, kada je nadomak Orašja poginuo. Ukopan je u haremu u Orašju.
Ramiz ef. Dobrača
Poslije tragične smrti Sulejman ef. Džafića u Rahiću nije bilo stalnog imama nekoliko mjeseci. To je trajalo do sredine septembra 1945.godine, kada je za džematskog imama u Rahiću došao Ramiz ef. Dobrača. Za to vrijeme opet su imamsku i hatibsku dužnost obavljali hafiz Mehmed-Hulusi ef.Mulahalilović, Hadži Husein ef.Kujundžić i dr., među kojima sam bio i ja. Od 01.08. do 12.09.1945.godine proveo sam Ramazan i Bajram u Rahiću i u tom vremenu obavljao sam dužnost imama u rahićkoj džamiji.
Ramiz ef. Dobrača se rodio u Vragolovima kod Rogatice 02.02.1896.godine od oca Rašida i majke Hasnije. Otac mu je bio poznat i napredan stočar i pčelar. Mladi Ramiz je osnovno obrazovanje stekao u Rogatici, a petorazrednu Carevu medresu u sarajevu pohađao je i završio u vremenu od 1908. do 1913. godine. Stručne predmete učio je pred čuvenim muderrisom hadži Hasan-Husni ef. Muhamedagićem, zvanim Bišćakom. Pravilno učenje Kur'ana završio je pred poznatim mudževvidom(poznavaocem pravilnog izgovora i učenja Kur'ana) i karijom(interpretatorom i učačem Kur'ana), hadži hafiz Džemaluddin ef. Hadžijahićem. Četiri razreda niže gimnazije vanredno je završio preko dopisne škole, a matičarski ispit položio je 1928.godine.
Ramiz ef. je tokom redovnog školovanaj i kasnije marljivim radom i učenjem postigao solidno obrazovanje. Lijepo je savladao arapski, turski i perzijski jezik, a služio se još njemačkim i mađarskim jezikom, što mu je omogućilo da svoje obrazovanje stiče i proširuje čitanjem izvorne literature na više jezika. Veliki je ljubitelj bio knjige i s njom se nikada nije odvajao. Na dužnost džematskog imama u Rahiću Ramiz ef. je stupio u septembru 1945.godine i ostao sve do 1962.godine kada je penzionisan i prešao u Brčko, gdje je nastavio svoju plodnu aktivnost kao sekretar Odbora IZ-e i predsjednik odbora Udruženja islamskih vjerskih službenika sve do 1978.godine, kada se konačno povlači u miran život. U 1969.godini obavio je hadž, preselio je na ahiret 1987.godine u Brčkom gdje je i ukopan.
Neobično je bogat i sadržajan život i rad hadži Ramiz efendijin. Pored obavljanja svojih redovnih dužnosti i poslova, prvo u Stjenicama i Rakitnici, zatim, nešto kasnije, u Rogatici, Sarajevu, Rahiću i na kraju u Brčkom, a to je vrijeme od 1918. do 1978.godine, što iznosi punih šesdeset godina, on je kroz cijelo to vrijeme bio vrlo aktivan društveni i kulturno-prosvjetni radnik. Ramiz ef. je bio brat, čuvenog Kasim ef. Dobrače iz Sarajeva koji je bio blizak saradnik Mehmed ef. Handžića.
Abaz ef. Imamović
Po odlasku h.Ramiz ef. Dobrače u penziju 1962.godine za imama i hatiba rahićke džamije došao je Abaz ef.Imamović (1919-1980). Rođen je u Maoči kod Rahića od oca Jusuf efendije, imama i muallima u Maoči (umro 19.04.1939.g.). Osnovno obrazovanje Abaz ef.je dobio u Maoči,a poslije toga pohađao je „Čačak“ medresu u Brčkom i Behrambegovu medresu u Tuzli. Na dužnosti imama i hatiba u Rahiću proveo je od 1962.do 1971.godine, kada je u istom svojstvu prešao na rad u Ograđenovac kod Rahića, a poslije toga došao je u svoju Maoču, gdje je umro u januaru 1980.godine.
Abaz ef.je bio dobar karija i odličan nastavnik i predavač. Prije dolaska u Rahić 1962.godine radio je jedno vrijeme kao muallim i muezin u Vražićima.
Hafiz Nurudin ef.Hodžić
Na mjesto Abaz ef. Imamovića za imama rahićke džamije došao je 1971.godine hafiz Nurudin ef. Hodžić. Rođen je u Gornjem Srebreniku03.03.1915.godine. Ocu mu je bilo ime Abdulah. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, a zatim je završio „Svirac“medresu u Gradačcu pred čuvenim muderrisom hafiz Ahmed-Hilmi ef. Muftićem. Pred posebnom komisijom Starješinstva IVZ-e Sarajevo, koju su sačinjavali poznati sarajevski hafizi:hadži hafiz Sinanudin ef. Sokolović, hadži hafiz Mustafa ef. Sahačić, hadži hafiz Ćamil ef. Silajdžić i hafiz Ragib ef. Cico, promovisan je za hafiza 1966.godine u pedeset prvoj godini života. Do 1971.godine, kada je došao za imama i hatba u Rahću, hafiz Nurudin ef. Hodžić je službovao u Gor.Srebeniku, Bosanskom Novom, Srebrenici i Tuzli. Na dužnosti imama i hatiba u Rahiću ostao je do 1973.godine kada je penzionisan. U 1981.godini obavio je hadž.
Hadži hafiz Nurudin ef. je bio dobar hafiz i poznavalac Kur'ana. Poznat je još kao dobar vaiz, a također je dobro poznavao i arapski jezik što mu je omogućilo da prati izvornu literaturu na arapskom jeziku iz islamistike i drugih naučnih disciplina.
Hadži Husein ef. Kujundžić
Od trinaest poznatih imama i hatiba rahićke džamije, koji su tu dužnost obavljali do 1942.godine, samo trojica nisu bila Rahićani. Međutim, od 1942. godine do 1973. godine, što znači trideset i jednu godinu, tu dužnost su obavljali ljudi sa strane. Tek 1973.godine, odlaskom h.hafiza Nurudin ef.Hodžića u penziju, za imama i hatiba u Rahiću došao je hadži Husein ef. Kujundžić. Rođen je u Rahiću 10.12.1920.godine od oca Hašima, sina Huseinova, sina Osmana Kujundžije, koji je doselio iz Budima. Osnovno obrazovanje Husein ef. je stekao u Rahiću, a poslije toga završio je petorazrednu „Čačak“ medresu u Brčkom 1938.godine pred čuvenim muderrizom hadži Abdulgani ef. Ibrahimbegović.
Od 1939. do 1942.godine Husein ef. je živio u Rahiću i obavljao dužnost pomoćnog muallima i muezina. Za to vrijeme Husein ef. je marljivo učio i iskustvo i praksu u nastavničkoj struci stekao, što je imalo vidnog odraza na njegov dalji rad kao nastavnika.
Od 1942.do 1945.godine Husein ef.je vršio dužnost drugog muallima i muezina u rahiću i uz to, povremeno, obavljao i dužnost imama u rahićkoj džamiji.
U vremenu od 1945. do 1947.godine Husein ef. je obavljao imamsku dužnost u Ograđenovcu kod Rahića. Po odsluženju vojnog roka Husein ef. je od 1951.do 1953.godine obavljao imamsku i muallimsku dužnost u Srednjoj Trnovi, a poslije toga od 1953.do1957.godine u Čeliću(Ibrišimovića mahala).
U vremenu od 1957.do 1964.godine Husein ef. je radio kao imam,hatib i muallim u Palanci kod Rahića, a zatim se ponovno vraća u Ograđenovac gdje ostaje do 1970.godine. Po drugi put Husein ef. ostavlja Ograđenovac i odlazi u Koraj, gdje je obavljao dužnost do 1973.godine. Odlaskom h.hafiz Nurudin ef. Hodžića u penziju 1973.godine upražnjeno je mjesto imama i hatiba u Rahiću. Na to mjesto došao je Husein ef. Kujundžić i ostao sve do kraja aprila 1980.godine kada je umirovljen. U svom dugogodišnjem radu Husein ef. je kao muallim i nastavnik postizao odlične rezultate. U više mjesta u kojima je radio, pored svojih redovnih dužnosti, organizovao je i održavao analfabetske tečajeve za odrasle, na čemu je postizao vidne uspjehe. Kao mladi muallim i muezin pokazao je naročitu aktivnost za vrijeme izgradnje rahićke džamije(1942.godine). U društvu s vrijednim Muhamedom Ibrišimovićem iz Rahića obišao je gotovo cijelu Bosnu prikupljajući dobrovoljne priloge za njenu izgradnju. Vrijednom Muhamedu nije bilo suđeno da doživi otvorenje džamije. Umro je prije njezinog svečanog otvorenja.
Zapažen je rad Husein efendijin i u razvijanju i unapređenju vjersko-prosvjetnog života muslimana u mjestima u kojima je radio. O tome je objavljivao i reportaže(Glasnik VIS-a broj 5-6/1965.g.str.204). Naročito i vidne uspjehe Husein ef. je postigao u tim mjestima na širenju i jačanju institucije vakufa.
Husein ef. je i svojim ličnim primjerom pokazao koliko cijeni nauku i prosvjetu, tako što je od svoje četvero djece koje je imao, sve četvero su završili fakultete i cijenjeni su u svojim sredinama. Husein ef. iako u penziji je nastavio da pomaže svoj džemat pa je u periodu od 1994.do 2005.godine vršio dužnost zamjenika imama i muezina. Preselio je na ahiret 09.09.2005.godine i uz prisustvo velikog broja prijatelja je ukopan u mezarje Pozderkuša.
Džemal ef. Balta
U periodu od penzionisanja hadži Husein ef. Kujundžića pa do 1.marta 1981.godine nije bilo imama sa dekretom od starješinstva I.Z.(10 mjeseci) pa je dužnost obavljalo više osoba Husein ef.Kujundžić, Ibrahim ef. Hukičević, među njima i izvjesni Džemal ef. Balta rodom iz Olova. On je bio mali period do dolaska Fehim ef.Halilovića. pošto je bio mali period, narod ga se malo sjeća, o njemu nemam mnogo podataka .Po izjavi starijih osoba iz džemata tvrde da je bio par mjeseci kao vjerski službenik i da nije imao diplomu o završenoj medresi tako da nije ni mogao biti postavljen zvanično za imama ovog dzemata.
mr. sc. Fehim ef. Halilović
Fehim ef. potiče od oca Mehmeda, rođen je 23.04.1954.godine u Rašljanima općina Brčko. Na imamsku dužnost dolazi 01.03.1981.godine nakon Džemal ef. Balte koji je nepunu godinu dana bio imam, te zvanično postavljen za imama, hatiba i muallima u džematu Rahić. Fehim ef. je završio petorazrednu Gazi-Husrevbegovu medresu u Sarajevu 1976.godine da bi nakon toga radio kao imam u Sisku današnja Hrvatska. Prilikom radnog odnosa na mjestu imama Fehim ef.se dalje usavršavao u nauci tako da je velikim zalaganjem završio razrednu nastavu završivši Višu pedagošku akademiju u Tuzli te time postigao diplomu učitelja.Imao je lijep mekam, veliki angažman na izgradnji sadašnje džamije koja je u to vrijeme prije ovog posljednjeg rata bila prva džamija sa suterenom na području medžlisa Brčko. U džematu Rahić je ostao sve do kraja 1992.godine kada prelazi u okviru islamske zajednice u školu kao vjeroučitelj u osnovnoj i srednjoj školi i tu ostaje sve do 1999.godine, da bi zvanično 2000.godine napustio vjeronauku i nastavio rad kao stručni saradnik-defektolog u obrazovanju. Fehim ef. je za generacije koje je on podučavao dok je bio imam u džematu uvijek bio i ostao efendija, jer je ostavio dosta dubok trag svoga djelovanja na mlađe naraštaje tako da mnoga djeca koja su kod njega pohađali mekteb su danas u safovima i vrijedne osobe i nosioci mnogih aktivnosti. Usavršavajući se u nauci on je dalje išao za naukom tako da je 1994.godine upisao fakultet defektologije u Zagrebu gdje je uspješno diplomirao 1998.godine da bi 2000.godine upisao postdiplomski studij u Zagrebu, gdje je i magistrirao 2004.godine na fakultetu defektologije. Danas radi u obrazovanju i trenutno živi u Gornjem Rahiću. Osnovao je i njen je predsjednik od 2000.godine, udruženja „Inkluzija“ Brčko koje pomaže djeci sa posebnim obrazovnim potrebama.
Ćazim ef.Suljević
Odlaskom Fehim ef.Halilovića krajem 1992.godine na mjesto vjeroučitelja u školu ostalo je upražnjeno mjesto imama u džematu Rahić. Na to mjesto je došao početkom 1993.godine Ćazim ef. Suljević koji je bio imam sve do juna 1996.godine. Ćazim ef. je rodom iz Brčkog od oca Hamdije, rođen je 22.04.1970.godine. Završio je Gazi-Husrev-begovu medresu u Sarajevu .U periodu njegove sluzbe moze se istac jedna lijepa vrlina da je u tom ratnom periodu okupljao dosta velik broj omladine oko sebe, koji su u daljem svom zivotnom putu dosta uznapredovali i pokazali se kao cestite i obrazovane osobe.Ćazim ef.je uznapredovao sa svojim obrazovanjem pa je diplomirao na fakultetu političkih nauka 2007.godine i stekao zvanje diplomirani politolog. Danas je na duznosti predsjednika „Preporoda“ Brčko i uspjesno obnasa tu duznost.
Prof.Salihef.Hrnjić
Rođen 04.06.1960. godine od oca Hasana u mjestu Glodi, općina Zvornik, oženjen, ima troje djece od toga sina i dvije kćerke.
Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1980. godine, a 2004. godine okončao je studij na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Imamsku karijeru započeo je u džematu Međeđa - MIZ Zvornik. 9,5 godina je radio u džematu Brdo - MIZ Čelić, da bi 1991. godine prešao u džemat Omerbegovača - MIZ Brčko. Od 1996. godine radi kao imam, hatib i muallim u džematu Gornji Rahić.
Salih ef. je danas poznat kao dobar vaiz na prostorima Medžlisa islamske zajednice Brčko, dosta je komunikativan,i spreman je za suradnju i pomoć bilo koje vrste za svoju zajednicu što je dokazao u niz akcija i potreba zajednice, a naročito je uočljiv angažman na polju pomaganja Behrambegove medrese u Tuzli.