Nema podataka kada je u Rahicu podignuta prva dzamija. Pretpostavlja  se da je to bila dzamija koja se nalazi u tzv. „Starom haremu“, koji se i danas tako zove. Naime  postoji u dokumentima iz glavne gruntovnice u Sarajevu da se podrucje danasnjeg starog mezarja tacnije ispred sadasnjeg sehidskog mezarja naziva kao lokalitet zvani „Tekija“ sto vjerovatno asocira na Osmanske vojnike koji su bili dervisi i vjerovatno izgradili tekiju za svoje potrebe. Jer takodjer postoje stari nisani u haremu kod sadasnje dzamije  na kojima se moze po izgledu i samim natpisom jasno utvrdit da je bilo dervisa na ovom podrucju(na nisanima postoji godina merhuma kada su preselili 1293 i 1296 h.g.). Kao sto smo rekli ta tekija je postojala dosta prije zadnje drvene dzamije na brijegu „Starog harema“, po samom mjestu i predaji koja  o tome govori vidi se da je rijeka Brka bila dosla do pod dzamijske zidove i da je zaprijetila opasnost da je srusi i odnese. To je bio razlog da je ta dzamija prenesena na mjesto gdje se danas nalazi nova dzamija. Nista se ne zna kako je izgledala ta dzamija.

  Druga po redu dzamija u Rahicu za koju se zna bila je ona sto je 1940. godine srusena i na cijem je mjestu sagradjena dzamija prije sadasnje. Ne zna se tacno kada je ta druga dzamija izgradjena odnosno kada je to bilo. Da li je to godina 1160.po h. (1747.g.n.e.), ili je ta godina vezana za raniju dzamiju koja je bila u Starom haremu, ne moze se pouzdano reci. Koliko je meni poznato na staroj dzamiji , koja je srusena 1940.godine(druga po redu), nije bio tarih (kronogram) o njenoj izgradnji odnosno njezinom prenošenju iz Starog harema. Medjutim, cuo sam od nekih Rahicana da je na njezinom zidu, s lijeve strane ulaznih vrata bila urezana godina 1160 po h. Ako je to tacno,onda bi to mogla biti ujedno i godina njezine izgradnje, odnosno prenosenja iz Starog harema.

Dzamija, koja je srusena 1940.godine, bila je tipska, kakvih ima jos na podrucju Bosne. Bila je skromnih dimenzija, s unutrasnjim i vanjskim-otvorenim mahvilom i otvorenim, malo uzdignutim sofama u prizemlju, koje je dijelio prolaz u  dzamiju. Imala je drvenu munaru iznad krova na koju se islo s unutarnjeg mahfila(galerije) preko tavana. Drveni kostur munare od hrastovih greda lezao je na posebnom, malo uzdignutom postolju na tavanu, pricvrscenom na tavanskim gredama. Strop dzamije bio je od drvenih, rucno obradjenih dasaka (sasavaka). Bila je pokrivena crijepom, zidana je od kamena i cerpica od debljine jedan metar u prizemnom dijelu. Curs  i minber bili su od drveta, tipski i jednostavne rucne izrade. Unutrasnji mahfil s prednje strane lezao je na dva, a vanjski na cetiri drvena, rucno obradjena potporna stuba. Unutrasnji mahfil je bio ogradjen drvenom letvastom, a vanjski dascanom ogradom. Unutrasnji  mahfil, u svom desnom dijelu naspram minbera, bio je malo sturen, gdje je klanjao i svoju duznost u dzum’a i bajram namazima obavljao muezzin. Pretpostaviti je da je ova dzamija prvobitno bila prekrivena sindrom(cijepanim hrastovim uzlijebljenim daskama), ali se nista  ne zna kada je skinuta sindra i postavljen crijep. Crijep  je bio ravni (kopitas) i upotrijebljen je za pokrivanje trece  po redu dzamije.

Treca dzamija

 Dugo vremena se osjecala potreba u Rahicu da se podigne prostranija dzamija. To se osjecalo narocito prilikom obavljanja dzum’a i bajrama namaza u zimskim i kisnim danima kada stara dzamija nije mogla ni blizu primiti sve posjetioce. Sjecam se da je jos 1936.godine bila povedena  akcija da se stara dzamija porusi i na njezinom mjestu podigne nova i prostranija dzamija.  Ta akcija je propala jer Rahicani, u to vrijeme, nisu bili jedinstveni gdje da se sagradi nova dzamija. Ogromna vecina bila je zato da se  nova dzamija podigne na mjestu stare dzamije(trece po redu), dok je jedan mali broj bio za to da se dzamija podigne u predjelu Rahica zv.Sljivik, na mjestu gdje se tada nalazi mesdzid i u njemu povremeno obavljala vjerska pouka za odraslu zensku djecu, obavljali nocni namazi i uz ramaza klanjala teravih namaz (danasnja vakufska kuca).

  Konacno, u ljeto 1940.godine, u ime ogromne vecine, formiran je gradjevinski odbor na celu s hafiz Mehmed-Hulusijem  Mulahalilovicem,tadasnjim  imamom. Izvrsene su potrebne pripreme, a onda je jednog jutra dosla velika grupa dzematlija i poslije sabah namaza srusila staru dzamiju. Zadnji sabahski ezan proucio je uvazeni starina, Hasim Kujundzic, i to sa suzama u ocima, bojeci se da se nece uspjeti sagraditi nova dzamija u odredjenom roku. Za nesto vise od dvije godine sagradjena je, na mjestu stare,nova(treca po redu) dzamija u Rahicu. Njeno svecano otvorenje obavljeno je 16. oktobra 1942.godine, u petak. Otvaranje  dzamije odobrio je Ulema medzlis u Sarajevu svojim rjesenjem broj 2624 od 10.09.1942.godine, a svecano otvorenje u njegovo ime, izvrsio je hadzi Abdulgani ef. Ibrahimbegovic, muderris i upravitelj  „Cacak“ medrese u Brckom. Hutbu je proucio na dzum’i hafiz Husein ef. Hasanefendic, dzematski imam iz Brčkog.