Priča iz našeg kraja...

Za početak ove naše lovačke priče koja može izgledat kao neka aprilska šala , a nije šala nego nasuprot stvarna i nezaboravna za 38-godišnjaka lovca Pekija iz Gornjeg Rahića.

U ovoj aktuelnoj lovačkoj sezoni kod nas dese se neke stvari koje naravno svako priželjkuje da kod sebe ostvari kakav lijep trofej na divljači koja se nalazi u  našem kraju.Tog  20 decembra 2009. godine u jutarnjim satima Nusret (Džemala) Karalić poznatijeg kao Peki se spremao za polazak u lov provjeravajući svu opremu koju će ponijet za lov od ruksaka, noža, puške, municije i naravno hrane da se ima šta prezalogajiti u planini ispod padina Majevice. U ekipi s njim su krenuli njegovi jarani / komšije Dževad Fazlović i Enis Bošnjaković. Imajući pred sobom još uvijek rane jutarnje sate uočili su da bi ovaj lovački dan mogao biti i najhladniji dan u decembru što se kasnije i ispostavilo jer je temperatura na području padina Majevice bila između -19 do -20 stepeni. Nusret je član Lovačkog društva „Fazan 1946“ Gornji Rahić-Brčko, iskustvo od petnaest godina koje posjeduje u lovu govori u prilog da se ne radi o početniku lova nego naprotiv iskustvo koje Peki posjeduje govori da mu je ovaj trofej po redu šesti. Dakle u redovnom lovu Nusret je sa svojim jaranima tragajući za divljači na rejonu Islamovac uključio se  na hajku veprova odnosno divljih svinja jer su se nedaleko od njih čuli povici i pucnji od strane lovaca iz Maoče, Islamovaca i Rašljana . U takvom stanju traganja i pretraživanja  nailazi mu u videokrug oka vepar koji je snažno grabio bježeći od potjere pasa i lovaca. Imajući nastalu situaciju Peki je sokolovim okom, smirenom rukom i prstima na okidaču opalio iz svoje puške tipa Bajkal sačmarice ruskog porijekla magnum municija 9 mm. Opalivši u pravcu vepra čime ga smrtonosno pogađa, ali ranjeni vepar je nastavio posrćući se kretat dalje da bi Peki morao još dodatnih 4 metka da ispali da bi ga umirio u njegovom smrtnom hropcu koji je davao prilikom zadanih rana od sačme. Naravno Peki je  bio dosta sretan nad  osvojenim trofejom za njega do sada najvećim jer je pred sobom imao vepra divljeg „Kapitalca“  teškog 180 kilograma i dugog 205 cm., kljove su bile duge između 7-8 cm. Može se reći da ovakav trofej kod nas u našem kraju nije odavno viđen. Ovakvi događaji daju drugim lovcima elana da nastave sa lovom nadajući se sreći ulova kao što je Peki imao iz dana u dan iz godine u godinu. I za kraj jedno zapažanje većina lovaca ovog kraja (kojih je puno i nikad do sada nije ih bilo više a lovišta sve manje) ide u lov da bi malo posjedili i promuhabetili te prošetali prirodom a manje da bi nešto ulovili govori samo po sebi naspram nekadašnjeg lova kada je divljači bilo na pretek i sa dosta ulova kao što su lisice, zečevi, fazani pa i veprovi kojih je sve manje.

Pripremio:H.H.
dzematrahic