Nedavno smo imali jedan lijep i srdačan razgovor u porodičnoj kući hafiza Šemsudina Kavazovića u Maoči. Do razgovora s njim nas je dovelo istraživanje nekih historijskih činjenica koje su se desile u prvoj polovini 20 stoljeća, period kada je naš uvaženi i nadaleko cijenjeni hafiz bio učenik "Čačak medrese" u Brčkom. Nijet je odavno bio da se susretnom sa hafizom Kavazovićem, jer vrijedi osobu posjetit i promuhabetit dok je još živa. Hafiz već gazi 87. godinu života dakle rođen je daleke 1922. godine u Jelovče selu općina Gradačac od oca Ibrahima i majke Hanke. Potiče iz čuvene porodice Kavazović koja je dala Bosni velik dio alima i imama. Današnji muftija Tuzlanski Husein ef. Kavazović je također iz ove čestite porodice. U jednom toplom okruženju porodične kuće u kojoj živi hafiz mogli smo razmijenit niz podataka i gledišta o svemu prošlom i sadašnjem vaktu u kojem živimo. Hadži hafiz Šemsudin je u svojoj naobrazbi kao što smo na početku naveli završio "Čačak medresu" u Brčkom u periodu od 1933 do 1938. godine jer tada je kako kaže školovanje trajalo 5 godina. Dakle hafiz je maturirao 1938. godine i to je bila predposljednja generacija učenika medrese prije gašenja "Čačak medrese". Kroz razgovor smo se dotakli i nekih preminulih i živih učenika te medrese pa tako smo spomenuli rahmetli Husein ef. Kujundžića koji je preselio prije četiri godine te smo konstatovali da na ovim prostorima od učenika te medrese je u životu hafiz Šemsudin i Muhamed ef. Ibrišimović iz Čelića. Kroz staložen i miran razgovor uz kahvu, sok i kolač smo nastavili muhabet i dotakli se današnjeg vremena i "Čačak medrese" odnosno njenog mjesta u blizini doma zdravlja u Brčkom gdje se trenutno gradi zgrada koja ni po čemu ne podsjeća na prošli obrazovni objekat Bošnjaka ovog područje te je hafiz na ovakve konstatacije uzdahnuo sa tugom i žaljenjem  što se na takav način prišlo rješavanju tog pitanja i te zgrade. Smatrajući da smo morali ostavit izgled zgrade kakva je i bila prije, a funkcija u njoj može biti druge edukativne naravi ako nije mogla bit opet medresa. Na ovaj način zatiremo tragove svoje višestoljetne tradicije ove odgojne ustanove u ovome gradu. Dok drugi obnavljaju svoje starine i korijene mi zatiremo i ono malo što imamo samo radi nekog trenutnog financijskog užitka na kojeg se pozivamo. Hadži hafiz je svoje prvo i jedino zapošljenjenje kao vjerskog službenika pronašao u Maoči , što je rijedak slučaj da jedan imam provede svoj radni vijek u jednom mjestu i sa jednim zavidnim nivoem povjerenja džematlija ne samo Maoče nego šire u okolini ovog mjesta. Hadži hafiz Šemsudin ef. je postao hafiz daleke 1946. godine pred  hafizom Asim ef. Zubčevićem, hifz je u toku rata počeo da uči da bi ga te prve poslije ratne godine završio. Hafiz se je zaposlio, počeo svoju karijeru kao imam daleke 1948. godine da bi proveo pune 54. godine u njemu i da bi ne zasluženu nego prezasluženu penziju otišao polovinom 2001. godine kada na njegovo mjesto dolazi mladi i perspektivni imama Enver ef. Tursunović koji korača dobrim stopama svog prethodnika. Hafiz nam je pokazao i svoju sobu gdje drži knjige i stare kitabe kako bi naše nane i dede rekli stare požutjele ćitabe, svoj radni stol i lampu na njemu gdje još uvijek se ispisuju prijevodi i tumačenja tih starih ćitaba. Naime hafiz je dobar poznavalac arapskog jezika te je do sada izdao tri knjige  Munebbihat (1998. god.), Vrabac (2000. god.) i zadnja koja je nedavno izašla Džennet i Džehennem(2008. god.). Ovo nije kraj prevodilačkog opusa hafiza jer ima još prevedenog gradiva koji čeka na štampanje i treba da ugleda svjetlo dana na ovim bosanskim prostorima pitome podmajevičke varoši. Kada smo spomenuli da je hafiz počeo svoj radni vijek 1948.godine u džematu Maoča današnji Stari džemat tako se zove džemat jer pored njega ima još jedan i zove se Maoča Nova, hafiz je tu svoju dugogodišnju službu obavljao u današnjoj obnovljenoj i lijepo uređenoj takozvanoj Nožinaginoj džamiji sagrađene 1794. godine. (koja danas služi za zikr koji se održava svakog petka poslije jacije namaza) da bi tek nova džamija današnja bila izgrađena nedaleko od stare (200 metara) 1983. godine., hafiz se prisjeća tog toka izgradnje i svečanog otvorenja koje je imao samo jednom u svom životu kao lični učesnik i organizator tog vrijednog djela kako za hafiza tako i za mještane Maoče. Hafiz je učestvovao u niz udruženja kroz islamsku zajednicu te bio više puta u izvršnom odboru Medžlisa Brčko da bi se na kraju zbg svojih obaveza i starosti povukao od daljnjeg kandidovanja na mjesto člana izvršnog odbora ovog medžlisa.Napomenućemo još da je hafiz od svoje prve izdane štampane knjige Munebbihat sav svoj rabat nanijetio i uradio obnovio nišane na mezaru svog profesora u "Čačak medresi" u Brčkom čuvenom Abdulgani ef. Ibrahimbegoviću o kojem možete više pročitat u rubrici alimi/ hafizi gdje se nalazi omanji tekst o njemu. Mezar se nalazi u gornjem mezarju prema Ivicima u Brčkom koji je bio oštećen u proteklom ratu te ga je njegov učenik hafiz Šemsudin Kavazović obnovio za buduće generacije koje dolaze da imaju trag o čovjeku koji je živio i radio u Brčkom u prvoj polovini 20 stoljeća. I na kraju šta još dodat i reć u vezi našeg hafiza koji izgleda hvala Bogu kao mladić u dvadesetim sa svojim pokretima i na taj način argumentujući svu Božiju Milost prema svakom njegovom robu koji se bude držao njegovog užeta (propisa) da će srećno i uspješno živjet na dunjaluku i na ahiretu gdje se spominje da oni koji čvrsto prihvate Allahovo uže traže dobro i na ovom prolaznom i na budućem svijetu ponavljajući svaki čas, dan, mjesec i godinu, Allahumme Rabbena atina fid-dun-ja haseneten ve fil ahireti haseneten, ve kina azaben-nar ! Bože, Gospodaru naš ! Daj nam na ovom svijetu dobro, a i na budućem svijetu dobro, i sačuvaj nas od džehennemske (paklene) vatre !

Pripremio:Hamid Hasikić

27.mart 2009. godine