Skidajući prašinu naslaganu na našu prošlost otkrivajući činjenice koje su bile u našem mjestu razgovarali smo vjerovali ili ne sa bricom koji svoj zanat radi pola stoljeća ! (50 godina) Hasanom Mulamuratovićem iz Gornjeg Rahića. Ko sve u našem kraju ne zna za Hasana bricu. Čovjek već gazi 65 godinu života te smo s njim obavili razgovor za naš portal u vezi prošlog vakta i zemana i njegovog životnog puta. Kako nam reče svoj put brice kao zanata je započeo sa 15 godina ili daleke 1961. godine. Pošto je taj zanat bio porodična tradicija Mulamuratovića, svi evladi u kući njegovog oca Alije Mulamuratovića su ga naučili radit i radili. Tako da je tom zanatu pored  njega podučena njegova sestra Fadila i brat Husejn. Priča o porodici brica počinje tokom drugog svjetskog rata kada je Hasanov otac izgubio nogu u ratu te  u takvoj situaciji daljnjeg preživljavanja sebe i svoje porodice Hasanov otac završava zanat za bricu i osniva brijačku radnju u čaršiji u Gornjem Rahiću. Prva takva brijačka radnja porodice Mulamuratović je bila kod česme izvora u blizini tadašnjeg starog mekteba koji je egzistirao do 1975. godine. Hasan je i pored praktičnog rada sa ocem morao ić na polaganje zanata 60-tih godina kao i njegovi drugovi iz drugih branši zanatlija  iz Gornjeg Rahića kao što su bili značajni stolarsko-kolarski koji je završio Redžep zvani Musa Karalić, kovačko-potkivački koji su završili Muhamed Lišić i Alija Hokić, obućarski koji su završili i radili Zejdulah Kovačević i Rasim Berbić, slastičarski koji je završio Fehmija Zejneli te drugi zanati. Svi ovi zanati su bili što je dosta interesantno za naš kraj porodični zanati koji su se prenosili sa koljena na koljeno sve do današnjih dana. Izuzetak je obućarski zanat koji je izumro i nije imao perspektive u novom vremenu. Hasan je u svom pedesetgodišnjem radu služio dvije vojske 1965. godine i u ratnom periodu 1992-1995. godina, jer je u obje bio brico. Interesantan je i podatak kako reče da je do danas obrijao i ošišao preko 100.000 hiljada ljudi. Tokom pedestih  pa sve do kraja dvadesetog stoljeća naziv BRICO je bio glavni naziv za ovaj zanat da bi nakon rata 1995. godine poprimio drugi naziv kao što je frizer-frizerski salon. U zadnje vrijeme se ovaj zanat na području mjesne zajednice Gornji Rahić dosta proširio i uznapredovao i može se konstatovati da je u ekspanziji, jer trenutno ima registrovanih šest frizersko-brijačkih salona izuzimajući čak četiri koji rade u ilegali. U narodu je od pamtivijeka poznata uzrečica da nema halanijeg posla i novca od brice pa nam na taj vid zapažanja Hasan kaže da su u prijašnja vremena ljudi koji su išli na hadž kod njega uvijek razmjenjivali novac za taj sveti čin obavljanja pete islamske dužnosti. Razlog ekspanzije frizera i brica u našem mjestu može se pripisati kako reče Hasan i tome da nije potrebno mnogo ulaganja u zanat, kao ni radnika u njemu te drugim činjenicama da ima mnogo stanovnika na ovom prostoru koji gravitiraju Gornjem Rahiću iz Palanke, Ograđenovca, Čanda, Ćoseta,Ukelja,Maoče,Štrepaca i Zovika koji su tradicionalno vezani za brice i frizere u Rahiću. Alat za brijački zanat kod Hasana u prošlom vaktu je bio klasična britva, ručna mašina, makaze,češalj. Britva se oštrila na kajš predviđen za to i kamena belegija.Hasan napominje da je kod njega poslije rata dolazilo i deset učenika iz srednje škole,koje je on obučavao, koji su uspješno položili ispite iz praktičnog rada. Pored svog zanata Hasan se bavio i drugim društvenim aktivnostima kao i hobijem lovac postao 1975. godine te je u poslije ratnom periodu od 1995. godine pa na ovamo bio i podpredsjednik  lovačkog društva „Fazani“ Gornji Rahić-Brčko. Istakli smo da je bio uključen u društvene aktivnosti našeg mjesta kao što je nogometni klub Rahić, folklor Kulturno umjetničko društvo koje se tada zvalo „Fadil Hadžiefendić“ danas BKUD “Rahić“. Još je značajnije da je bio najmlađi predsjednik mjesne zajednice u tadašnjoj Republici Bosni i Hercegovini i to dva mandata od 1972-1978. godine. Također je bio u odboru izgradnje asvalta od Brke do Maoče.

Autor:Hamid Hasikić