Praktičan primjer za sve početnike (kalemljenje na rascjep)

Ja bih preporučio onima, koji znaju kalemiti ili mogu naći nekoga tko to zna, da kaleme autohtone bosanske sorte, iz više razloga. Prije svega što iste izumiru, pa bi bilo šteta da im se zatare trag (a mnoge su nažalost već nepovratno izgubljene). Naša sela su zapuštena, narod siječe ono što su njihovi djedovi i pradjedovi sadili. I ako se što sadi, sadi se "novo voće", koje često nije prilagođeno našim uslovima. "Novo voće", ukoliko se ne pazi prilkom izbora odgovarajuće sorte može se pokazati kao potpuni promašaj (recimo nije otporno na mraz, veliki snijeg, vjetar, ljetnu sušu, kao naše domaće voće), a i ako se namjerite na "dobru sortu", ona traži "poseban tretman" često prskanje insekticidima, što daje dobar rod, ali nezdrave plodove, a usput se zatruje i zemlja i podzemne vode. Također, "nove sorte" su obično kraćeg životnog vijeka (20-30 godina max.), dok recimo neke naše domaće sorte jabuke (npr. "kanjičke") ili kruške (npr: "zimnjače"), imaju vijek i po 100-200 godina. Znači, ako posadite i okalemite jednu takvu sortu voćke, na nekom sklonutom mjestu, gdje nikoga neće smetati, da je posječe, uz malo sreće, njene plodove će jesti vaši unuci i praunuci (i ne samo oni).                            cijepljenje na sedlo

Postoji hadisi Muhameda a.s., da je sađenje voća sevap i da se sve ono što drugi ljudi, ptice i životinje pojedu od plodova, piše kao sadaka onom čovjeku, koji ih je posadio. Isto tako ima hadis, da ako čovjeka prekinu u sađenju voćke, očiti predznaci početka Sudnjeg dana, da bez obzira na to voćku posadi. Kad je u pitanju vrsta kalemljenja, ima više načina: pod pup, na konus, na procjep itd. Lično mislim, ako čovjek vrši kalemljenje "za vlastite potrebe" da je kalemljenje na procjep najefikasnije. Dobro je i na pup, međutim s obzirom da se radi o "niskom kalemljenju" (10-20 cm od zemlje) i ako se "primi" postoji opasnost, da ako se ne čuva, dođe do oštećenja "kalema" od strane životinja i ljudi (prilikom "košenja trave").
Ja bih preporučio, kalemljenje "na procjep" i to na 1,5 m podloge od zemlje, tako da su manje šanse da se "pokosi" ili na drugi način ošteti od strane ljudi ili da ga životinje (ovce, krave, konji itd.) slome ili "obrste". I obavezno "kalem" zaštititi od mraza obično plastičnom "kesom". Istu ne skidati do 1. maja.
Ako se neko ipak odluči za "nove sorte", a ima namjeru da posadi manje voća (od 1 do 50komada), ja preporučujem da kupi slijedeće sorte:
kruške ("julska ljepotica"), šljive ("čačanska rodna"), jabuke ("crveni delišes"), lješnjaka (bijeli, žbunasti s okruglim plodovima, nije loš "istarski") itd.
"Ašlame" i višnje ne preporučujem iz poljoprivredne apoteke, jer su naše domaće sorte puno bolje.
Ako neko ima namjeru saditi više od 50 komada i ozbiljno se baviti time, neka se obrati stručnoj osobi u  poljoprivredi.
Moram naglasiti, da se ja voćarstvom bavim "amaterski", ali sam kroz dugogodišnje iskustvo, stekao određana saznanja, i često se učio na svojim greškama.
Naravno, ovo sve gore se odnosi na one, koji imaju nešto svoje neiskorištene zemlje: žive na selu, u predgrađu, imaju vikendicu ili žive u gradu, ali imaju negdje na selu "babovine" ili maminog "miraza". Obično su to (u Bosni) neke "obale" i "krčevine", ali bolje išta nego ništa.

Podrezivanje / orezivanje voća

Kad je u pitanju orezivanje ("kresanje") voća, prije svega treba voditi računa o vrsti voća i sorte.
U globalu, radi se o korisnoj stvari, koja usmjerava rast voćke u željenom pravcu, "podmlađuje" stara debla i podstiče količinu i kvalitet plodova. Kad je u pitanju naše autohtono  "starinsko voće", tu ne treba, plaho pretjerivati sa orezivanjem. Naime, radi se o voću, koje je se srodilo s našim bošnjačkim mentalitetom. Ponato je da će Bošnjo za dva dana, kad "dobije volju" za poso, prevrnuti sav dunjaluk, ali će onda 363 dana, "odmarati i pripremati se za posao". Ono što je istina, treba i reći, Bošnjo će okalemiti ili posaditi par voćaka, i odlučiti da će ih okopati, pođubriti ili okresati "na godinu", "na
proljeće" ili "u jesen". Međutim, s obzirom da mu je se "teško nakaniti", godine prolaze, voćka raste, a ono "na godinu" nikad da dođe.Tako da su se naše domaće sorte poprilično   "prilagodile" našem mentalitetu, tako, da dobro rađaju, ako nisu nikad ni okopane, ni okresane. Recimo, u našem kraju, niko nikada nije kresao trešnje ("ašlame"), osim ako pod kresanjem ne podrazumjevamo "lomljenje grana" od strane djece, kada idu u "tuđe" ili opadanje suhih grana "samo od sebe" ili ono što vjetar i snijeg slome, također , većina nije nikada ni okopana, ni pođubrena, poneka možda i jeste jednom u 5-10 godina, ali i pored toga sve rađaju obilno (cca 50-100 kg po stablu) i to svake,ponavljam svake godine. I drugo naše "starinsko voće" poput jabuka i krušaka, nije nikada plaho "maženo", pa je ipak rađalo redovno i obilno. Naravno, ne treba sad pretjerivati, pa voćku zapustiti, jer je korisno usmjeravati rast voćke u željenom pravcu, "podmlađivati" stara debla uklanjanjem suhih i oštečenih grana i rezanjem "vršice", odnosno skraćivanjem stabla, koje je previše otišlo "u vis", pa ga je teško brati. Kad je u pitanju "novo voće", ono traži malo više "zahmeta" i discipline, što Bošnji počesto nedostaje.
"Novo voće", se može kresati u proljeće ili u jesen. Možda, je bolje u proljeće. Manja je mogućnost, da voćka izmrzne na mjestu, gdje je orezana. Uklanjaš grane "unutar" krošnje, koje smetaju da se "popneš" na voćku. Uklanjaš, jednu od grana koje se "ukrštaju" i preklapaju itd.Ako hoćeš da podstakneš voćku da rađa, onda joj ostavljaš,
vodoravne grane, a siječeš one koje idu u vis, i obrnuto ako želiš da voćka raste, siječeš vodoravne, a ostavljaš one grane koje idu "u vis".
Najblje je da ukloniš, dok je vočka mlada, sve grane na 1,5 -2 m od zemlje, jer će te sutra kada odebljaju smetati. Ne može se hodati normalno ispod njih, kositi itd.

Pripremio;Mahir /dzematrahic