NOVA KNJIGA

ŠTA ŽIVI MOGU UČINITI ZA UMRLE

(Autor: dr. Safvet Halilović; recenzenti: prof. dr. Enes Ljevaković i prof. dr. Šefik Kurdić; izdavač: IU El-Kelimeh, Novi Pazar, 2009., džepno izdanje, 99 strana)

Islam je kompletan sistem življenja u kojem su regulisana prava i dužnosti, tj. odnosi i relacije čovjeka prema sebi i drugima. Shodno tome, u islamu je jasno određeno i propisano kako se muslimani i muslimanke trebaju ponašati u slučaju kada im neko umre.
U knjizi profesora Safveta Halilovića, nakon uvodnog dijela u kojem se ukratko spominje islamsko poimanje fenomena smrti, govori se o tome šte su živi dužni i obavezni, shodno islamskom učenju, učiniti za svoje umrle, kao i to šta nije dozvoljeno po islamu činiti za umrle. U knjizi je ukazano na određene pojave koje su, u znatnoj mjeri, uzele maha na našim prostorima a koje nemaju utemeljenje u islamskim izvorima poput sedmina, četeresnica, naručenih hatmi itd. Štaviše, neke pojave, poput stavljanja slike, pravljenja nadgrobnih spomenika ili paljenja svijeća na grobu izričito su zabranjene u islamu. Istovremeno, ono što je u islamu preporučeno da se učini za umrle, poput obavljanja hadža i umre za umrlu osobu ili dijeljenje sadake za nju, biva zapostavljeno.
Knjiga je pisana kao podsjetnik muslimanima, ali može poslužiti i ostalima kao osnova za upoznavanja s islamskim razumijevanjem fenomena smrti.
Autor je konsultovao brojne islamske izvore i literaturu, naročito iz područja fikha, tefsira, akaida i hadisa. U uvodu autor navodi da mu je profesor Ljevaković, nakon što je pročitao knjigu, poslao sljedeće pismo podrške:
“Dragi Safvet ef., pročitao sam tvoj traktat pod naslovom “Šta živi mogu učiniti za umrle”. Posebnu pažnju sam posvetio drugom dijelu koji tretira šerijatskopravni aspekt odnosa živih prema umrlima. Traktat je veoma pregledan, jasan i sadržajan. Stavovi i mišljenja su potkrijepljeni dokazima iz Kur’ana i sunneta, praksom selefa, kao i racionalnim obrazloženjima istaknutih učenjaka u islamskom svijetu i kod nas. Pristup tretiranim pitanjima je utemeljen, uravnotežen i reformatorski usmjeren. Nadam se da će biti od koristi našim muslimanima i da će doprinijeti u njihovom pravilnom usmjeravanju i postavljanju prema nekim običajima i pojavama vezanim za smrt i odnos prema umrlima, a koje su se raširile u našim krajevima. Neka Uzvišeni ukabuli i u sevap upiše trud koji si uložio u pisanju ovog traktata.”
Ova knjiga, između ostalog, sugerira da je dužnost muslimanske uleme da u svakom vremenu vjerno i dosljedno tumači islam i islamske propise. Zahvaljujući upravo toj činjenici islam je sačuvao svoju originalnost i nije ga zadesilo ono što se desilo drugim religijama, gdje se dodavalo i oduzimalo.