Zapisane riječi predsjednika Billa Clintona opravdavaju naše sumnje. Zapravo, iz ovih Clintonovih riječi jasno se vidi sa kakvim monstrumima iz međunarodne zajednice Bošnjaci imaju posla
Krajem prošlog mjeseca u javnosti su objavljeni kratki dijelovi knjige ''The Clinton Tapes: Wrestling History with the 
President", američkog autora Taylora Brancha. Knjiga se temelji na dugim razgovorima (knjiga ima 700 stranica i sastoji se od 79 razgovora koji su potajno snimljeni u Bijeloj kući) koje je Taylor Branch vodio sa predsjednikom Billom Clintonom. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, ova knjiga je za nas važna jer se njome potvrđuju mnoge sumnje u dvostruke aršine međunarodne zajednice prema stradanju Bošnjaka – muslimana u BiH. Zapisane riječi predsjednika Billa Clintona opravdavaju naše sumnje. Zapravo, iz ovih Clintonovih riječi jasno se vidi sa kakvim monstrumima iz međunarodne zajednice Bošnjaci imaju posla. Iako je citirane izjave Bill Clinton dao davno, iako su ta stradanja iza nas, naša svakodnevnica stalno nas opominje da se međunarodna zajednica prema BiH i danas ponaša skoro na identičan način kao u doba Clintona. Zbog toga smo kupili ovu knjigu i preveli sve što se u ovoj knjizi navodi o BiH.
''The Clinton Tapes: Wrestling History with the President"
Mitterand: Bosni nije mjesto u Evropi
''Što se tiče Bosne, predsjednik je izjavio da je njegova vlada bila podijeljena po pitanju prijedloga za direktnu intervenciju da se zaustave sramni ispadi nasilja, etničkog čišćenja, koje je bilo prisutno u bivšoj Jugoslaviji od završetka Hladnog rata. Rekao je da su general Powell i drugi bili protiv vojnih operacija, govoreći da su zračni napadi bili sigurni, ali da ne bi mogli iznuditi prekid vatre i da bi vojnici na terenu među neprijateljskim vojnicima bili izloženi opasnosti. Za nekoliko nedjelja nova vlada je tražila načine da olabavi međunarodni embargo isporuke oružja, argumentirajući time da taj embargo kažnjava najslabije, narod koji je najviše bio žrtva u Bosni i Hercegovini. Za razliku od susjednih država, Srbije i Hrvatske, većinsko muslimansko stanovništvo bilo je izolirano i bez pristupa krijumčarima oružja van države. Bosanska vlada zahtijevala je ukidanje embarga tako da bi se stanovnici sami mogli braniti stvarajući vojnu ravnotežu neprijateljskih snaga koja bi vodila do političke ravnoteže.
Clinton je rekao da su evropski saveznici blokirali odluku ukidanja embarga. Svoju odluku argumentirali su opravdanim humanitarnim razlozima, govoreći da bi više oružja značilo samo više krvoprolića. Ali, u četiri oka, rekao je predsjednik, ključni saveznici rekli su da bi nezavisna Bosna bila ''neprirodna'' kao jedina muslimanska nacija u Evropi. Rekao je da su se upravo protivili embargu jer je ono garantiralo bosanski hendikep. Kada sam izrazio zaprepaštenost takvim cinizmom, podsjećajući na tragediju evropskih Jevreja za vrijeme Drugog svjetskog rata, predsjednik Clinton je samo slegnuo ramenima. Rekao je da je posebno francuski predsjednik Francois Mitterand bio direktan u izjavama da Bosni nije mjesto u Evropi, i da su britanski zvaničnici govorili o bolnoj ali realističnoj uspostavi kršćanske Evrope.'' (Strana 9-10, Prvo poglavlje “Twin recorders”, četvrtak 14. oktobar 1993. godine)
Da bi opravdali svoju pasivnost, neki UN-ovi zapovjednici prihvatili su tvrdnje da Bošnjaci granatiraju svoje gradove
''Sa separatističkom srpskom vojskom koja se približavala većinski muslimanskom gradu Bihaću i bolnici na zapadu Sarajeva, nacije koje su bile zadužene za očuvanje mira bile su zbunjene i kao paralizirane. Logističke nesuglasice osujećivale su zračne napade. Da bi opravdali svoju pasivnost, neki UN-ovi zapovjednici prihvatili su tvrdnje da Bošnjaci granatiraju svoje gradove da bi osigurali naklonost međunarodne zajednice. Clinton je bio mišljenja da će rat na Balkanu biti viđen kao neuspjeh UN-a. Rekao je da je najteže sada bilo izdržati licemjerje Engleza i Francuza, koji su koristili svoje snage na terenu kao štit da bi mogli polahko raskomadati Bosnu. Većina njihovih vođa samo su se pretvarali da im je stalo do opstanka jedne muslimanske nacije. Rekao je da je najvažniji strateški interes SAD-a bio da se spriječi proširivanje rata.'' (Str. 217, ''Tirades'', zapisano 01. 01. 1995.)
Bilo je riskantno pustiti muslimane da ojačaju
''Bosanski Hrvati i muslimani dosegli su najnižu tačku gubljenjem 70% bosanske teritorije na račun bosanskih Srba. Sada su polahko vraćali snagu uprkos međunarodnom embargu na oružje. Dogovorili su se da ne napadaju jedni druge i bili su čak i u stanju povesti kontraofanzivu. Srbi su u maju, isfrustrirani jer nisu mogli dotući svoje neprijatelje, prekinuli obustavu vatre koja je nastala pod velikim naporima i bombardirali su Sarajevo i druge muslimanske enklave. Kada su NATO i UN-ove snage krenule sa zračnim napadima, Srbi su zarobili više od 300 UN-ovih vojnika i ostavili ih svezane u blizini vojnih ciljeva. Evropljani su prijetili da će povući svoje mirovne snage i zahtijevali su od SAD-a logističku podršku. Predsjednik je rekao da bi u tom povlačenju mogla biti skrivena i dobrobit jer su mirovnjaci – sa direktivom da ne odgovaraju na vatru – bili više na odmoći nego na pomoći. Bili su i u centru političke intrige jer su postojali vjerodostojni izvještaji da je UN bosanskim Srbima obećao izuzeće od budućih zračnih napada ako bi ostavili mirovnjake na miru. S druge strane Clinton je izjavio da bi Srbi počeli opći napad odmah po povlačenju mirovnjaka, pogotovo ako bi embargo bio ukinut i da nesrpsko stanovništvo uopće ne bi preživjelo u Bosni.
Rekao je da su Jimmy Carter i drugi vršili na njega pritisak da otpočne direktne pregovore sa bosanskim Srbima, koji su ionako dobili najveći dio teritorije koji su htjeli i da isposluje najbolje uvjete za muslimane. Carter je pokazao visok stepen realizma, ili fatalizma što se tiče muslimana tamo (''Za Bosnu me nije briga'', napisao je kolumnist ''New York Timesa'' Thomas Friedman. ''Uopće. Ljudi tamo su se sami uvalili u nevolje.'') Clinton je rekao da bi Carter mogao biti u pravu. Bilo je riskantno pustiti muslimane da ojačaju, ali on nije mogao da direktno od bosanskih Srba traži mir. Zvao ih je 'prljavim' agresorima koji su podsticali na etničko čišćenje.'' (Str. 261-262, ''Oklahoma City'', zapisano 22. 05. 1995; 13. 06. 1995.; 24. 07. 1995.)
Bošnjaci bi pobijedili ''samo da su Amerikanci maknuli malim prstom''
''Njegov (Jacquesa Chiraca, op.prev.) premijer izjavio je da bi Bošnjaci pobijedili ''samo da su Amerikanci maknuli malim prstom''. Američka štampa prenijela je francusku kritiku, a desničari su imali običaj reći da Clinton izgleda jadno pored njihove kritike. Glasnogovornik Senata Gingrich izjavio je da će sada nabrojati dvadeset načina da se spasi Bosna bez da se ijedan američki vojnik izlaže opasnosti. Ignorirajući Clintonovu molbu, on i senator Bob Dole lobirali su u Kongresu da jednostrano prekrše embargo na uvoz oružja Bosni. Predsjednik, objašnjavajući ponovo zbog čega se protivi, stavio je veto na ovu inicijativu.'' (Str. 276, ''Girding for Showdown'', zapisano 14. 08. 1995.)
Englezi i Francuzi zalagali su se svim silama da SAD zaustavi protuofanzivu
U međuvremenu su stotine hiljada hrvatskih vojnika pokrenuli ofanzivu u predjelu Krajine da bi povratili izgubljene teritorije, a bosanska vlada skupila je dovoljno oružja da naoruža više vojnika nego što su ih imali bosanski Srbi. Englezi i Francuzi zalagali su se svim silama da SAD zaustavi protuofanzivu, argumentirajući time da bi to moglo biti povod Srbiji da napadne na Bosnu, ali Clinton je odbio. Pored senzacionalnih zločina oko Srebrenice, iznenađujući vojni uspjeh Hrvata i Bošnjaka vraćao je Bosni njezine granice. Poslao je Tony Lakea u Evropu sa zahtjevima za još više odlučnih NATO-ovih zračnih napada da bi se Goražde i druge muslimanske enklave odbranile od bosanskih Srba. Kod kuće se predsjednik suočavao sa dnevnim prijetnjama Kongresa koji je htio jednostrano ukinuti embargo ne poštujući Clintonov veto.'' (Str. 277, ''Girding for Showdown'', zapisano 14. 08. 1995.)
Bošnjaci su bili zadnja prepreka Daytonu
“Sada, rekao je oštro, nekolicina članova Kongresa koji su bili naklonjeni Bosni, povukli su se iz dogovora da se spasi zemlja. Protivili su se planovima po kojima bi američki vojnici bili pasivna meta napada u bilo kojem poduhvatu spasavanja bošnjačkih žrtava, koje su oni privatno smatrali nepovjerljivima i da 'vjerovatno sarađuju sa Iranom'. Ironično, reče predsjednik, Bošnjaci su bili zadnja prepreka Daytonu.'' (Str. 308, “The Murder of Rabin”, zapisano 20. 11. 1995.)
Pripremio: Sejfudin Dizdarević