M i r i s  B o s n e  Po mnogo čemu smo osobeni kad nas gledaju sa strane, izgledamo im egzotično i interesantno, a pogotovo kad je riječ o hrani. Kad su se slegle većinske konfesije u ovu zemlju nastala je mješavina kakvoj nigdje ne bi ravne. Tako bi i u Zvorniku, granicu sa susjedima tvorila je samo rijeka, skela ili kakav čamac bili su dovoljni da se može prijeći. Skeledžija koji vozi prijeko
Jedan od skeledžija imenom Mihajlo povazdan je hojcao tamo-vamo, prevozio raju ali i robu. Mnogo mu se plaćalo upravo robom a ne novcem, a on bi se kasnije pojavljivao kod gazda nudeći im sve one namirnice kojim bi bio plaćen. Kod Mihajla se moglo naći od kukuruzna brašna do mesa kakvog poželiš. Tako prolazila godina za godinom, a on se bogmefino skućio, oženio, lijepo živio. Imao je i dobrog komšiju i prijatelja Hamzu sa kojim bi se za kišnih dana kad bi Drina nadošla i sve valjala pred sobom sastajao i bistrio događaje i priče kojih se naslušao na skeli.
Narasla Drina tih dana kao nikad. Nosila je drveće, stoku i sve pred sobom. Kiša nije jenjavala danima pa se Mihajlo zaputi kod Hamze. "Hamza, oooo, Hamza" - zvao je Mihajlo ispred kuće. Međutim, ne do bi nikakva odgovora pa se okrećući oko sebe zaputi prema mutvaku (ljetnoj kuhinji) sa čijeg se krova dizao dim. Sam sebi u njedra promrmlja:"Mora da se opet oko onog fijaker šporeta zabavio, bezbeli kuha nešto!"
Kako se primicao tako ga i zapuhnu miris koji mu potvrdi da se unutra plaho do¬bro nešto od jemeka sprema. Pokuca na drvena vrata:"Otvaraj Hamza, miriše mi nešta dobro. Otvaraj dok nisam vrata razvalio!" Smijao se sam sebi, u taj mah vrata škripnuše a Hamzina kosa crna kao gar, sva ufrčkana, proviri a onda i cijela glava:"Vidi, ko je to meni doš'o. Šta kažeš miriše, bezbeli da miriše kad sprema Hamza!" Namignu pa propusti Mihajla unutra.
"Vala, nešto mislim moj Mihajlo, da se prijavim na kakav dvor za glavnog kuhara kad mi ovako ide od ruke?" pokaza mu na tronožac da sjede. Mihajlo se smjesti, izvadi duhan kesu pa se prihvati motanja skije, smota jednu pa je pruži Hamzi a ovaj ga upita:"Je I' se to duhan traži tamo?" - glavom pokaza u pravcu Drine. Mihajlo ne odgovori odmah jer je i sebi motao, pripali je pa kad otpuhnu dim potvrdi.
"Jah, sada je to najtražanije tamo. Ni sam ne znam šta sve ne nose prijeko." Veliki oblak dima ispuni malu prostoriju. Hamza se nakašlja:"Mora daje hercegovački dok ovako štipa", otkri poklopac tendžere pa drvenom kašikom promiješa jelo."Uh, uh, što će plaho biti", a onda otvori velika vrata donjeg dijela fijakera i okrenu tepsiju sa rumenim hljebom. Mihajlo otpuhnu još jedan dim pa upita:"Boga ti Hamza, gdje ti tako nauči spremati hranu, eno u mene kući mesa k'o drva ali džaba. Ne miriše k'o kod tebe." Hamza primače tronožac do Mihajlovog, malo nakrivio glavu, zamislio se. Napolju kiša još jače stade dobovati po kroviću mutvaka, gledaju se dva prijatelja i svako nešto svoje duma. Odšutješe još koju minutu a onda Hamza uzvrati protupitanjem:"Mihajlo, koliko ti godina voziš skelu preko Drine?" Mihajlo ga pogleda začuđeno pa nogom poče kuckati po utabanom zemljanom podu:"Aaaa, ja tebe nešto upitah a ti koliko prevozim prijeko." Cijeli život proveli su zajedno, a ispade da su malo znali jedan o drugom. Šutnju prekinu Hamza odlaskom do peći, hrana je bila gotova a i hljeb. Jelo k'o insan
Ostavi da se sve malo hladne pa opet sjede.„De nam smotaj još po jednu pa da jedemo taman će se hladnuti." Plavičast dim se opet po prostoriji raširi, Mihajlo se nekako sav uvukao u sebe, Hamzi se učini da se smanjio, dođe mu ga nekako žao. „ Mihajlo, halali ako sam te nešto zahuj'o", pogleda mu ravno u oči. Ovom se osmijeh pojavi na usnama:"Nisi me ništa zauj'o moj Hamza. Nego kontam kako se malo znamo, do maloprije sam mislio da sve o tebi znam a sad znam da ništa ne znam." Ubrzo se dva sahana i razlomljen hljeb nađoše na siniji koju Hamza ski-de sa zida. Hamza prouči bismilu a Mihajlo po svom pa se dohvatiše jela. Mljackali su uživajući u jelu, borili su se sa vrelinom mesa i hljeba ali im bi tako slađe. Kad završiše opet skija na red dođe. Mihajlo gotovo kao da sebi govori:"Meso je meso - godinama mislim i jedem ga a ti napravio nešto najslađe što sam ikad pojeo, kako to Hamza?"
Hamza se malo podiže sa tronošca pa će važno:"E, ne mere biti meso je meso. Ja ti ovaj'sitni ćevap'pravim sa ljubavlju i polahko. Ugađam mu sjeckanjem, lukom, biberom,vatrom pa se sve na kraju isplati. Jelo ti dođe skoro k'o insan ako ga paziš i raduješ mu se bit će kako treba, ako ne belaj -jelo zagori a insan podivlja, to ti je to moj Mihajlo!"
„Jest, jest, dobro veliš, k'o insan. Ako ga paziš dobar izraste ako ne belaj. Dobra ti je svaka Hamza, valjda ćemo znati odgajati djecu, valjda!" Svako se jelo zaista sa ljubavlju sprema baš kao i ovaj sitni ćevap. A djeca, ehhh, da ih barem umijemo odgajati, da bar.
Recept
Sitni ćevap
 
1/2 kg teletine bez kosti 1/2 kg junetine bez kosti 150 gr crvenog luka 100 gr kravljeg masla 1 čajna kašika soli 6 zrna bibera 1/2 kahvene kašike bibera
1 prstohvat šećera
2 česneta bijelog luka 4 dcl vode 1 kriška limuna
Način pripreme:
Luk isjeckamo na sitne kocke te ga posolimo i ostavimo da odstoji. Dvije vrste mesa isjeći zasebno na što manje komade. Junetinu ubaciti na već istopljeno maslo i prepržiti. Dodamo biber u zrnu i još pržimo nekih dvadeset munuta uz mješanje.Tek tada dodajemo teletinu jer je mekša i brže se dinsta Još nekih deset minuta prodinstamo te tada podlijemo vodom. Kad i voda prokuha smanjujemo temperaturu na srednju. Što laganija vatra to bolje jer se zadržava sve najukusnije unutra, zatim dodajemo so, mljeveni biber i bijeli luk. Saft će sići na najmanju moguću mjeru, bit će gust dovoljno da se ne pretvara u Čorbasto jelo. Na sevirani tanjir iscijedimo krišku limuna i malo isjeckanog kopra, uz sitni ćevap poslužiti crnu pogaču od heljdinog brašna i paradajz isječen i posoljen bez masnoće. Kao desert hladan kadaif.
Pripremio:Fahrudin Kučuk