Naš bonton-A H L A K

Mnogi  predbacuju muslimanima da oni ne vole životinje. Najviše zbog toga što u svojim kućama ne drže cuke i druge životinje kojima je mjesto napolju, a ne u prostoru u kojem se klanja, jede i spava. Takvu podvalu mogu izreći samo oni koji ne poznaju islam i muslimane, koji ne poznaju islamsku kulturu, propise koji reguliraju odnose između čovjeka i životinja. Muslimani ne mrze životinje, oni ih vole, samo smatraju da je čovjeku mjesto u kući, a životinjama van kuće. Koliko god da su čiste životinje u kući mogu biti veoma opasne, prije svega njihove dlake koje katkad znaju biti fatalne po čovjeka. Da i ne govorimo o zaraznim bolestima koje najčešće prenose upravo životinje. Osim toga, muslimani vjeruju da meleki ne ulaze u prostorije u kojima se drže psi i slične životinje. A kakva dobra može biti u kućama u koje meleki ne zalaze? U zapadnoj kulturi, u tamošnjim kućama, ljudi i životinje žive skupa. Osim cuka i mačaka, tu su i majmuni, svinje, zmije, hrčci, zečevi, papagaji i druge ptice, gušteri, kornjače, skoro sve životinje koje nisu krvoločne. Što je najgore, u mnogim tim kućama uopće i nema djece, životinje su zauzele njihova mjesta. Muslimani imaju drugačiji pogled na život. Njihove kuće zvone od dječijih glasova, graje i smijeha. U ljubavi prema životinjama djeca nemaju granica, zato bi njihovi očevi o tome morali voditi računa, pa bi životinje morali držati podalje od djece. Zbog njihovog zdravlja, ponajprije. Nije tačno da muslimani ne vole životinje, a pogotovo nije tačno to da ih zlostavljaju. „Neka je Božije proklestvo na onog koji zlostavlja životinje!“- rekao je Muhammed a.s.(Buhari, Muslim). Zar nakon ovoga išta više treba reći!?šta više, ljudi će zbog životinja biti bacani u Džehennem, ali će, zbog njih, zasluživati i Džennet. Prvi primjer:Poslanik je rekao:“Žena je bačena u Džehennem jer je svezala mačku, a nije joj dala da jede, niti pristala da se hrani zemaljskim gmizavcima“.(Buhari, Muslim). Drugi primjer:Poslanik je ispričao:“Neka žena je, idući kroz neku pustaru, silno ožednjela, te je sišla u bunar i napila se. Izašavši, našla je psa kako grize zemlju od žeđi. 'Sa ovim psom je isto kao što bijaše sa mnom', pomisli. Siđe u bunar, napuni cipelu, uhvati je u zube, pope se i napoji ga. Allah joj je za to zahvalio i oprostio joj“.-Ashabi upitaše:-Allahov Poslaniče, zar za životinje imamo nagradu?- a on reče: - Da, za svako živo stvorenje imate nagradu! (Buhari, Muslim)