Pohlepni pas
Jednog dana pas nađe komad mesa. Obradovao se i uzeo ga. Išao je sve dok ne dođe do jednog jezerceta kako bi meso pojeo sam. Pogledao je u jezero i vidje svoju sliku u vodi. Pomislio je da je to drugi pas i učini mu se da on nosi još veći komad mesa. Poželio je taj veći komad i bacio svoj iz usta. Skočio je u vodu kako bi sčepao veći komad. Međutim, ništa nije našao. Vratio se na obalu tražeći komad mesa koji je već ispustio. Ali ga je već vrana odnijela. Pas se rastužio zbog gubitka. Začuo je drugog psa kako mu govori. „Pohlepni psu, izgubio si meso iz svojih ruku iz pohlepe da se dočepaš onog u tuđim rukama.“
--------------------------------------------------------------------------------------
ŽIVOT NAKON ROĐENJA
Blizanci u stomaku svoje majke razgovaraju:
- Da li vjerujes u zivot poslije rodjenja?
- Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja... Mozda smo ovdje bas zato da se pripremimo na zivot poslije rodjenja.
- To je glupost. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopce izgledao?
- Ne znam tacno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znas da je nemoguce trcati i jesti svojim ustima, pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti, poslije rodjenja nema zivota. Pupcana vrpca je prekratka.
- Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja. Nesto posve drugacije nego ovo sto zivimo sada...
- Ali nitko se nije vratio od tamo. Zivot se poslije rodjenja zavrsava.
Osim toga, zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini.
- Pa ne znam bas tacno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo u svakom slucaju sresti nasu mamu. Ona ce zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjerujes u mamu, pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj smo zivi, bez nje ne bismo uopce postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da, moguce, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako pjeva i miluje nas svijet. Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo tek zapocinje....
------------------------------------------------------------------------------------------
Bog postoji!
Čovjek je otisao u brijačnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obično. Počeo je pričati sa berberom koji ga je zabrinuo. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Berber je rekao: „Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da bog postoji kao što si ti to rekao.“ „Zašto si to rekao?“- upitao je čovjek.
„Pa to je tako jednostavno samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti boga koji dopušta ove stvari.“ Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez argumenata.
Berber je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).
Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je berberu: „Znaš šta? Beberi ne postoje: „Kako ne postoje?“- upitao je berber. „Ne!“-čovjek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici: „Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“ „Tačno!”- potvrdio je čovjek.
----------------------------------------------------------------------------------
Majka sa jednim okom : (
Imao sam majku sa jednim okom...
Mnogo sam je mrzio...
Zato što me time dovodila u nezgodnu situaciju.
Radila je kao kuharica u školi, kako bi nas prehranila.
Jednog dana, dok sam bio u osnovnoj školi, dodje da me vidi...
Dovela me je u veoma nezgodnu situaciju... Kako je mogla da to uradi?!
Ja sam je ignorirao i sa puno prezira pogledao.
Narednog dana, jedan učenik mi reče: "Uhh, tvoja majka ima samo jedno oko!"
Tada sam volio da nisam živ, i da moja majka nestane iz mog života.
Narednog dana sam joj otvoreno rekao: "Zašto me ismijavaš?! Zašto jednom ne umreš?!"
Ali ona nije ništa odgovorila!
Nisam nimalo oklijevao da to kažem niti sam o tome razmišljao, jer sam bio jako ljut.
Nisam obraćao pažnju na njene osjećaje...
Želio sam da napustim tu kuću...
Marljivo sam učio i dobio stipendiju za studiranje u Singapuru.
Tako i bi. Otišao sam tamo, studirao, oženio se, kupio kuću, dobio djecu, nakon čega sam bio sretan i zadovoljan svojim zivotom.
Jednog dana... Dođe moja majka da me posjeti, jer me godinama nije vidjela, a svoju unučad nije prije toga nikada vidjela.
Kada se našla ispred mojih vrata, moja se djeca počeše smijati...
Povikao sam: "Kako si smjela da dođes i da strašiš moju djecu?!
Napolje, Neću više nikada da te Vidim!!!"
Smireno je odgovorila: Halali... Izgleda da sam pogriješila adresu... i nesta je!
Jednog dana mi dođe pismo iz škole da se odazovem na porodični skup.
Slagao sam supruzi i rekao da imam poslovno putovanje!
Nakon sastanka, otišao sam staroj kući u kojoj smo živjeli, iz čiste radoznalosti!
Komšije me obavijestiše da mi je majka... umrla!!!
Nisam pustio niti jednu suzu!
Uručiše mi njeno pismo...
Drag sine, dosta sam o tebi razmišljala...
Halali mi što sam dolazila u Singapur i što sam uplašila tvoju djecu.
Bila sam jako sretna kada sam čula da ćeš doći na sastanak.
Ja se možda neću moći dići sa kreveta kako bih te vidjela...
Halali mi što sam te u nekoliko navrata dovela u nezgodnu situaciju u tvom životu...
Dali znaš, da kada si bio dijete, da si imao saobraćajnu nesreću i da si izgubio oko...
A ja, kao i svaka majka, nisam te mogla ostaviti da odrasteš sa jednim okom...
Pa sam ti poklonila svoje oko...
Bila sam presretna i ponosna što moje dijete može vidjeti svijet tim okom.
S ljubavlju
Tvoja majka...
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
CRNI BALON Jedan crnački dječak na seoskom sajmu gledao je čovjeka koji je prodavao balone. Očito, čovjek je bio dobar trgovac, budući da je pustio crveni balon da se visoko digne u zrak i tako privukao dobru skupinu mogućih malih kupaca. Postoji priča o čovjeku koji se naljutio na svoju trogodišnju kćer jer je uništila ukrasni papir za umotavanje poklona.
Potom je pustio plavi balon, pa žuti i bijeli. Svi su se dizali u zrak sve dok nisu nestali. Crni dječak je dugo gledao u crni balon, a potom upita: "Gospodine, ako pustite taj crni balon, hoće li se i on onako visoko dići kao i drugi?"
Prodavač balona srdačno se nasmiješi dječaku, potom pusti konac koji je držao balon, i dok se balon dizao u zrak, reče: "Sinko, nije pitanje boje. Ono što je u njemu diže ga u zrak."
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
PRAVE VRIJEDNOSTI
Nisu imali novaca, i čovjek je postao ljut kada je djevojčica pokušala zamotati kutiju koju je mislila pokloniti.
Kako god, slijedećeg jutra mu je kćerkica donijela poklon i rekla "ovo je za tebe, oče."
Čovjek je bio posramnjen svojom jučerašnjom reakcijom, ali se ponovno naljutio kad je vidio da je kutija prazna.
Izgalamio se na nju govoreći: "Zar ne znaš da kada nekome daš poklon, unutra treba biti nešto?!" Malena djevojčica ga je pogledala sa suzama u očima i zaplakala: "Oče, kutija nije prazna. Otpuhnula sam poljupce unutra. Svi su za tebe."
Čovjek je bio slomljen. Stavio je ruke oko svoje kćerkice, i molio za oproštaj.
Ubrzo nakon toga, u automobilskoj je nesreći djevojčica poginula. Otac djevojčice je čuvao poklon mnogo godina, i svaki put kada bi bio obeshrabren, uzeo bi poljubac iz kutije i sjetio se ljubavi koju je djevojčica stavila u kutiju.
KAKO SE ČUVA LJUBAV
U jednom trenutku dječak upita:
- Mama, kako se čuva ljubav?
Mama ga pogleda i odgovori: - Zgrabi malo pijeska i stisni šaku...
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.
- Ali mama, pijesak mi bjezi!!!
- Znam, a sada otvori potpuno šaku...
Dječak posluša, ali uto zapuha vjetar i odnese sav pijesak s dlana.
- Ni ovako ne uspijevam zadrzati pijesak!
Na to majka, sa smješkom na licu, reče:
- Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan... Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zastićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste.
- Eto kako se zadrzava ljubav...
Poštovani posjetitelju uzmi pouke iz ovih poučnih priča jer su za razumom obdarene...