Zašto se jedna SMS poruka sastoji od 160 znakova? Da li je BIO mlijeko zaista zdravije? Da li mokraćni mjehur može pući? Ima li preživjelih kamikaza?  Da li u SAD-u zaista postoje samo dvije političke partije?

1. Zašto se jedna SMS poruka sastoji od 160 znakova?
Prvi SMS je poslan 3. decembra 1992. godine u Velikoj Britaniji sa kompjutera na mobitel. Tada poruke nisu smjele biti duže od 160 znakova. Od tog dana, pa do danas, mobilna tehnologija je mnogo napredovala: mobiteli su manji, šareniji i imaju mnoge mogućnosti mimo telefoniranja i slanja poruka. Ipak, jedan SMS i dalje ne smije imati više od 160 znakova. Zašto? SMS je zapravo samo jedan otpadni produkt. Šaka inžinjera je u 80-im godinama došla na ideju da uspostavi jedan prenosni kanal paralelno sa kanalom za telefoniranje, preko kojeg bi se mogle slati neke službene informacije kao što su informacije o jačini signala. Tehnički i finansijski je najjednostavnije bilo da se šalju tekstovi. Na početku je bilo mjesta za 128 simbola, pa su inžinjeri, koristeći se trikovima, proširili kapacitete na 160 karaktera. Razlog: tekst jedne SMS poruke je ograničen na 1120 bita. Jednom slovu je potrebno sedam bita da bi se kodirao za slanje: dakle ukupno 160 znakova. Postoje i drugi načini kodiranja: 8 bita (dovoljno za 140 znakova) ili 16 bita (70 znakova). Na tom uspostavljenom kanalu nema više mjesta za više znakova unutar jednog SMS-a, a uspostavljanje posebnog kanala za SMS-ove bi bilo previše skupo, a i nepotrebno, jer se ono najbitnije i može vjerovatno sastaviti u 160 karaktera. SMS poruke su dosta popularne, tako da se samo u Njemačkoj u prethodnoj godini poslalo oko 29 milijardi poruka.

2. Da li je BIO mlijeko zaista zdravije?
Kada je riječ o BIO mlijeku, onda se podrazumijeva da su životinje prikladno držane i hranjene hranom koja nije modificirana genetsko-tehničkim metodama i da im hrana ne sadrži antibiotike i druge štetne tvari koje bi utjecale na njihov organizam. Također, biološki uzgajane krave se hrane s dosta više zelene hrane nego životinje u konvencijonalnom stočarstvu. Dakle, za uzgajanje BIO krava treba mnogo više truda, ali se taj trud isplati. Tri studije su dokazale zdravstvene prednosti konzumiranja BIO mlijeka. GSF centar za okoliš i zdravlje u sprovedenoj studiji jasno pokazuje da BIO mlijeko ima veću hranjivost. Posjeduje 60% više Omega  3 – masnih kiselina koje čuvaju od arterioskleroze, jačaju imunološki sistem i pospješuju moždani metabolizam. Danski naučnici su dokazali da BIO mlijeko sadrži više vitamina E i beta karotina, što prija našoj koži i našim očima. Još jedna lijepa vijest za one koji piju BIO mlijeko dolazi i sa Univerziteta Jena. Naučnici s tog univerziteta su dokazali da BIO mlijeko sadrži tri puta  više konjugiranih linolnih kiselina (CLA). CLA ima inhibirajuće dejstvo na rak, te stimulirajuće dejstvo na naš imuni sistem. Važno za majke koje doje: ako pijete BIO mlijeko, onda se CLA nalazi i u vašem mlijeku s kojim hranite vašu djecu.

3. Da li mokraćni mjehur može pući?
Često se nađemo u nezgodnoj situaciji: nekada u autu, nekada u tramvaju – često u nezgodnim situacijama moramo na jedno mjesto. Kada nam se mokraćni mjehur napuni sa 200ml mokraće, već osjećamo potrebu za mokrenjem. Kada nam se napuni sa 400ml, onda baš podhitno moramo u toalet. Međutim, čak i tada još ima mjesta za nekih 600ml mokraće prije nego što pritisak bude toliko jak da više ne možemo zaustaviti mokraću da izađe na prirodne otvore. Dakle, do pucanja mokraćnog mjehura ne može tako lahko doći. U nekim težim, hroničnim slučajevima kada mjehur nema dovoljno snage da potisne mokraću kroz prirodne otvore bi moglo doći do pucanja mjehura, ali bi bolovi pred pucanje mjehura bili toliko jaki da bi dotična osoba već najvjerovatnije bila u bolnici.  

4. Ima li preživjelih kamikaza?
„Božiji vjetar“ tako bi mogao glasiti prijevod riječi „Kamikaza“. U zadnjoj godini Drugog svjetskog rata, 3843 kamikaza je u svojim poduhvatima poginulo. Radilo se o osobama između 16 i 24 godine. Ispostavilo se da kamikaze i nisu bile tako uspješne, kako je to predstavljala ratna propagandna mašinerija. Od nekoliko hiljada kamikaza, samo 10-ak posto je pronašlo svoj cilj. Do danas se za pola kamikaza smatra da su nestali. Ne može se ustvrditi da li su se srušili ili u tajnosti sletjeli. Ono što je sigurno jeste da postoje piloti koji su preživjeli svoje kamikaze-poduhvate. Neki su krenuli na svoju misiju, ali pošto nisu nailazili na protivničke brodove, vraćali bi se. Drugi su opet pogođeni od protivničke strane, tako da su se srušili. Dugo se nije znalo da je dosta pilota „preživjelo“. Dotični piloti su šutjeli zbog stida da su preživjeli.

5. Da li u SAD-u zaista postoje samo dvije političke partije?
Već preko 150 godina se za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država postavlja predsjednik iz jedne od dvije „velike“ partije: Demokratske ili Republikanske. Ipak, s vremena na vrijeme se pojave i neke male partije koje pokušavaju da se izbore. Jedan od onih koji je to pokušao bio je i milijarder Russ Perot koji je 1996.godine izašao na izbore i osvojio čak 8% glasova. Trenutno „Zeleni“ sa Ralph Naderom na čelu predstavljaju najvećeg „malog kandidata“. Ta partija demokratima često oduzima njima važne glasove. Također postoje i konzervativne „Constitution Party“ i „Libertarian Party“ koji broje oko 200.000 članova.

 

16. Zašto se engleska policija zove Scotland Yard?
Scotland Yard je naziv koji je putem mnogih romana i filmova dospio daleko van granica Engleske. Iako mnogima poznat, ipak porijeklo ovog imena i dan danas nije do kraja razjašnjeno. Postoje dvije teorije: 1829. godine je osnovana londonska policija sa sjedištem u Whitehall Place – u Westminsteru. Sjedište policije se nalazilo na kraju ulice, a graničilo je sa nenaseljenim komadom zemljišta kojeg je stanovništvo prozvalo „Great Scotland Yard“ po njegovom vlasniku Adamu Scotu. Druga teorija jeste da je zgrada policije graničila sa rezidencijom i ambasadom škotskog kralja, prije ujedinjenja sa Engleskom. U međuvremenu se Scotland Yard dva puta preselio i trenutno se naziva „New Scotland Yard“, dok se među tamošnjim stanovništvom naziva „The Yard“.

 

17. Koliko se u visinu može još graditi?
Sa otvorenjem Burj Dubaia prije nešto više od godinu dana, najviše zgrade na svijetu, odgovor je do daljnjeg: 818 metara. Međutim, već je u pripremi izgradnja novog nebodera sa visinom od preko jednog kilometra: Nakheel Tower, udaljen par kilometara od Burj Dubaia. I u susjednoj Saudijskoj Arabiji se planira Kingdom-tornjem nadmašiti kilometarska granica. U Južnoj Africi treba da se izgrade solarne elektrane sa visinom od preko 1500 metara. Za sve ove građevine je neophodan ekstremno jak beton koji je u stanju nositi ovu tešku konstrukciju. Pored podloge na kojoj se grade ove građevine i vjetra, također i težina same građevine predstavlja veliki izazov prilikom gradnje. U međuvremenu naučnici tragaju za novim građevinskim materijalom, koji bi bio lakši od betona i željeza, te bi tako bila omugućena gradnja još većih građevina. Ipak, i konvencionalni građevinski materijali još uvijek ne ograničavaju visinu građevina. Građevine od betona i željeza bi mogle dostići i visinu od 2,5 kilometara, a građevine od željeza visinu od 3,4 kilometra, pretpostavlja inžinjer Wilfried Krätzig koji trenutno radi i na planovima izgradnje vjetrenjača od preko 1000 metara. Kod ovih nebodera se postavlja drugo pitanja, a to je pitanje ekonomičnosti. Što zgrade bivaju više, i njihov kvadratni metar biva skuplji. Tako kvadratni metar u Burj Dubaiu može koštati i više od 18.000 dolara.

 

18. Da li deblji ludi mogu duže preživjeti bez hrane nego mršavi?
Teoretski se odgovarajućim rezervama masnoće može mjesecima izaći na kraj, a da se ništa ne jede, pod uslovom da se dovoljno pije i da se unose određeni vitamini i minerali, objašnjava profesorica Susanne Klaus sa Njemačkog instituta nutricionizma u Potsdamu. U vremenima gladovanja, svaki gram masnoće povećava šansu preživljavanja. Iz tog razloga se masnoća taloži u našem tijelu kada unosimo više nego što nam je potrebno. Računica je jednostavna: kilogram masnoće odgovara 7000 kalorija što je dovoljno da se par dana preživi. U vremenima gladovanja i ljudski metabolizam se mijenja. U tim situacijama mozak koristi masnoću kao izvor energije, a ne glukozu. Nakon što ponestane masnoće, tijelo počinje da razrađuje mišićne proteine. Obzirom da je i srce mišić, osobe koje ne posjeduju rezerve masnoće umiru od gladi nakon 3 – 4 sedmice, jer dolazi do prestanka rada srca.

 

19. Zašto nokti na rukama brže rastu nego na nožnim prstima?
Nokti na rukama rastu do četiri puta brže nego na nožnim prstima. Nokti na nožnim prstima narastu u toku jednog mjeseca za jedan milimetar. Pored genetskih faktora, bitnu ulogu u rastu noktiju ima i cirkulacija krvi. U osnovi krv cirkuliše bolje u našim rukama nego u donjim dijelovima naših nogu (iz tog razloga ljudi često „ozebu“ u tim predjelima). Dobra cirkulacija osigurava i dovoljno kisika i hranjivih materija, tako da nokti ruku mnogo brže rastu. Medicinari također smatraju da i UV-zrake utječu na rast noktiju, tako da je zapaženo da osobe koje ljeti bosi hodaju moraju češće sjeći nokte nego u vremenima kada nose čarape.

 

20. Da li zaista koristimo samo 10% našeg mozga?
Navodno je Albert Einstein postavio ovu tvrdnju. Dokaz da je to učinio ne postoji, i vjerovatno on to nikada nije ni rekao. Ipak, u mnogim današnjim glavama kruži teza da koristimo samo dijelić našeg mentalnog kapaciteta. Da li je dakle ova teza istinita? Prije svega, ova teza se može na dva načina protumačiti: da je u svakom momentu u našem mozgu samo 10% nervnih ćelija aktivno: jednom jedne – drugi put druge, tako da na kraju sve dođu na red. Drugo tumačenje bi bilo da koristimo stalno jedan dijelić mozga, tj. stalno jedne te iste nervne ćelije, a da većina nervnih ćelija (u ovom slučaju 90%) ostaju neaktivne. Njihovim aktiviranjem bi mogli povećati i naše duhovne sposobnosti.
I jedno i drugo je netačno. Obje teze su nastale u vremenu kada nije bilo modernih instrumenata za analizu mozga koji omogućuju posmatranje rada mozga prilikom razmišljanja. Danas smo u mogućnosti posmatrati mozak dok „radi“. Danas znamo da ne postoji ni jedan region mozga, a da je uvijek neaktivan. Svaki region dolazi na red, ali ne svi istovremeno. Kada bi zaista sve nervne ćelije istovremeno bile aktivne, doživjeli bi taj vatromet neurona kao epileptični napad. Naučnici su saznali da inteligentni ljudi koji brzo razmišljaju ne koriste veći broj nervnih ćelija. Naprotiv, pametni ljudi razmišljaju, a da pri tome troše male količine energije – tj. ograničen im je broj aktivnih neurona na određene regije u mozgu, dok manje pametni ljudi moraju da aktiviraju i druge regione mozga.

Da li  je moguće preživjeti pad lifta skokom „u zadnjoj sekundi“?

Često se po različitim forumima može pročitati kako se pad lifta može preživjeti ako se skoči u posljednjem trenutku. Ova lijepa teorija se bazira na jednoj fatalnoj logičkoj greški. Ko se u tom kobnom trenutku  nalazi u liftu, doživljava isto ubrzanje kao i kabina. Relativno smiješna odskočna snaga čovjeka čak bi i kod vrhunskog sportiste bila suviše mala da bi se izjednačio tako snažan impuls sile. Čak i kad bi čovjek uspio istom energijom, kojom lift juri prema dolje,  skočiti, naišao bi na još jedan nerješiv problem. Sasvim je nemoguće uhvatiti taj ključni trenutak pred sami pad lifta. Jedina utjeha je što moderni lift praktično ne može pasti. Pored dodatnih sigurnosnih sajli, ugrađena je i mehanička kočnica koja, čak i prilikom slobodnog pada, obezbjeđuje sigurnost.


Koliko dugo čovjek može zadržati zrak?

Trenutni svjetski rekord iznosi 17 minuta i 4 sekunde. Američki zabavljač i iluzionista David Blaine je 2008. godine za  Oprah Winfrey-talkshow izdržao bez zraka nevjerovatnih 17 minuta u ogromnoj vodenoj kugli. On je naravno bio temeljito pripremljen za ovaj poduhvat. Prije nego što je ušao u vodu, udisao je 23 minute čist kisik. Bez kisika mozak ne može preživjeti. Nakon nekoliko sekundi već odumiru  prve ćelije, poslije tri minute bez kisika dolazi do oštećenja mozga i onda nastupa moždana smrt. Neizvježbane osobe rijetko uspijevaju zadržati zrak duže od jedne minute. Pomoću jednog trika  rezerva zraka se može povećati: brzim udisajem i izdisajem povećava se koncentracija kiseonika u plućima sa 14 na 80 odsto. Blaine je ovaj procenat još više povećao korištenjem čistog kisika.

 

Zašto tamne boje više upijaju svjetlost od svijetlih?

Istina je zapravo da to nisu tamne boje koje svjetlost apsorbuju, već to ovisi o molekularnoj strukturi tijela. Ona odlučuje koliko će od svjetlosnog talasa biti apsorbirano, dakle od tijela primljeno i u toplotu pretvoreno.

Ostatak će biti reflektovan i on određuje u kojoj boji će taj predmet u ljudskom oku biti registrovan. Ovdje važi pravilo: što više dijelova vidnog spektra budu upijeni, to će predmet  izgledati tamnije. Odlučujuće u ovom procesu je na koje će molekularne talasne dužine svjetlosni talasi naići. Što se one više podudaraju, to više svjetlost „nestaje“ u tijelu. Dakle, ako neki predmet sa različitim bojama osvijetlimo, on će mijenjati svoju boju.


 Šta je ničija zemlja?

„TERRA NULLIUS“ – ničijom zemljom se nazivaju područja koja ne pripadaju nijednoj državi. Dok su se nekada često mogle na karti naći bijele mrlje, danas su one rijetkost. Zapravo se samo još oko nekoliko malih ostrva i nevažnih predjela cjenka. Jedan primjer je Antarktik. Sedam država zahtijeva jedan dio ledenog kontinenta: Novi Zelanad, Australija, Velika Britanija, Francuska, Norveška, Argentina i Čile. Pošto druge države ne priznaju ove zahtjeve, Antarktik je pod međunarodnom upravom. Na suprotnoj strani Zemljine kugle, na Arktiku, postoji još jedna ničija zemlja: otok Hans koji se nalazi između Kanade i Grenlanda. Od 2005. godine Grenland i Kanada zajedno upravljaju ovim otokom.


Na kojoj temperaturi ključa voda?

Naravno, voda ključa na 100 °C. Ali ovo pravilo vrijedi samo ako se nalazimo na plaži. Temperatura ključanja zavisi od atmosferskog pritiska i time od nadmorske visine. Na Mount Everestu voda ključa već na 68 °C. Tako bi planinar mogao na toj visini udobno držati svoju ruku u kipućoj vodi. “Ključati” znači da molekule napuštaju tečnost. Pri tome ih atmosferski pritisak pritišće nazad. Smanjenjem atmosferskog pritiska, molekulama je potrebna manja energija da bi napustile tečnost. Kada bi vodu izložili velikom pritisku mogli bismo je zagrijati i preko 100 °C, a da ne proključa.


Izvor: Magazin P.M.