epsijanje spada u bosanski, pa i balkanski folklor. To je starinski način pjevanja narodnih pjesama uz okretanje okrugle i plitke bakrene tepsije. Tepsijanje se izvodi tako što se tepsija uspravno postavi na sofru (siniju) ili na pod, pa joj se u početku desnom rukom da snažan zamah, dok se kasnije samo lakšim pokretima održava kovitlanje. Radi ritmičkog zveckanja na ruci kojom se okreće tepsija, nalazi se po nekoliko prstenova ili svežanj ključeva. Tepsijanje izvode djevojke ili mlađe žene, a nekada su to radili i muškarci. Pjeva djevojka koja okreće tepsiju ili njena drugarica, a pjesmu može izvoditi i po nekoliko djevojaka. Uz tepsiju se najčešće pjevalo u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Crnoj Gori, Kosovu, pa i u Srbiji. Kod muslimana se tepsijanje izvodilo na svadbama i sunnetlucima, a kod Srba i Crnogoraca na slavama, sijelima, krštenjima i u jesen kada se smire jesenski radovi. Iako je tepsijanje na naše prostore došlo sa Turcima ono je prihvaćeno od većine naroda na Balkanu. Kod Albanaca se ponekad tepsija i pri prevelikoj žalosti i pjevaju omiljene dječije pjesme.