Kur’an spominje razlicite vrste vode i kategorizira ih prema stepenu cistoce. Kur’an identificira kisnicu kao cista voda, svjezu vodu iz rijeka i izvora koju pijemo oznacava slatkom vodom, a vodu koja sadrzi visok stepen slanosti oznacava gorkom vodom. U narednim redovima cemo uporediti ovu kur’ansku klasifikaciju voda s naucnim cinjenicama. Znacajno je spomenuti da samo jedna sicusna kap vode sadrzi pet hiljada miliona molekula! A sta je tek za silnim svjetskim morima?!

Cista voda

Kur’an govori o destiliranoj vodi. Allah, swt, kaze: “I On salje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba cistu vodu spustamo.” (xxv : 48)

Razmisljajuci o ovom ajetu, dolazimo do otkrica da upravo on upucuje na specifikaciju kojima naucnici danas oznacavaju destiliranu vodu. Oni su otkrili da voda koju mi pijemo sadrzi mnogo razlicitih cestica i organizama. Jedna casa vode za pice koju smatramo cistom sadrzi milione sicusnih organizama poput bakterija i virusa, kao i hemijske elemente, medju kojima zeljezo, bankar, aluminij, natrij, magnezij i kalcij a to su i organske materije, ugljenik, prasina i slicno. Sve to se nalazi u vodi koju mi zovemo cistom vodom.

Naucnici su utvrdili da se takva voda moze procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke ljucanja, akumuliranjem i kondenzovanjem vodene pare u koju se voda pretvara njenim hladjenjem. Kao rezultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri. Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilairane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenom procistiti procesom destilacije, zagrijavanjem vode do tacke kljucanja, akumuliranjem i kondenzeovanjem vodene pare u koju se vode pretvara njenim hladjenjem. Kao razultat tog procesa dobije se destilirana voda koja je cista u velikoj mjeri? Naucnici kazu da je najbolja vrsta destilirane vode - kisnica, prije nego sto se pomijesa sa zagadjenim cesticama u zraku i prije nego dotakne tlo.

Moderna civilizacija je prouzrokovala ogromno zagadjenje. Spustanje kisnih kapi cisti atmosferu, jer kisnica, koja je destilirana voda, ima posebnu moc upuijanja razlicitih supstanci. Ona apsorbuje iz atmosfere sumpor i druge materije i minerale poput otrovnog olova, zbog cega postaje kisela. Za razliku od naseg doba, u davna vremena kisna voda je bila potpuno cista jer atmosfera nije bila zagadjena.

Kada kisa dospije na zemlju, filtrira se prelazeci vrlo komplikovan put kroz tlo i izmedju stijena, a tokom tog putovanja mijesa e s mineralima i solima koji se tu nalaze. Kao posljedica toga, nastaje alkalni ukus kisnice. Iz tih razloga nalazimo da izvorska voda, zapravo, ima ukus, dok je destilirana voda bez ukusa.

Kisna voda je zapravo destilirana voda, nastala kao rezultat isparavanja vode iz mora, njenog kondenzovanja u formi oblaka i spustanje na zemlju u obliku kise. Zbog toga je to istinski cista voda.

(Sunce Zemlji pruza masovno punjenje energijom u obliku solarne radijacije, posebno infracrvenog zracenja ili topline. To zagrijava tekucu vodu koja hlapi u nevidljivu vodenu paru, a onda se raspresuje u atmosferu. Otrpilike 22% Sunceve radijacije koja dospijeva na Zemlju zagrijeva okeane, mora, jezera i rijeke, mijenjajuci tekucu vodu u vodenu paru. Isprarava samo cista voda, a ostaju rastopljeni minerali, uglavnom u obliku soli u morima. Taj proces je zapravo destilacija (prociscavanje) vode pomocu Sunceve energije.)

Kisnica bolje otklanja necistoce nego obicna voda, te se upotrebljava kao dezinfekcijsko sredstvo. Slobodna je od virusa i bakterija i posjeduje veliko svojstvo apsorpcije metala, gasova i cestice prasine s kojima dolazi u kontakt, pa je zbog toga antiseptik i za atmosferu.

rijec “Tahara”, upotrijbljena u ovom ajetu, znaci odstranjenje prljavastine i necistoca i njihovo odsustvo. Nakon ovih razmatranih cinjenica, moze se reci da one potpuno odgovaraju onome sto je u Kur’anu receno za kisnu vodu: “I Mi s neba cistu vodu spustamo …” (xxv : 48)

Postoje novootkrivene odlike kisnice koje joj pripisuju naucnici, kao sto je sposobnost obnove celija u tijelu, u mnogo vecoj mjeri nego sto je posjeduje obicna voda. Potvrudje se, takodjer, da kisnica posjeduje vece kolicine energije, sto se pozitivno odrazava i na psihicko stanje ljudi. Nije cudo da Kur’an spominje upravo ove karakteristike kisnice, vrlo jasno, u sljedecem ajetu: “Kad je On ucinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kisu spustio da bi vas njome ocistio i da bi od vas sjetanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vasa jakim ucinio i njome korake ucvrstio.” (viii : 11)

Svjeza, slatka voda

Uocljivo je da Kur’an pravi razliku medju rijecima “tahur” (cista) i “furat” (slatka) voda:

” … i Mi s neba cistu vodu spustamo … ” (xxv : 48)

” … i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete?” (lxxvi : 27)

voda koju pijemo iz rijeka, izvora i bunara je prihvatljivog slatkog okusa jer sadrzi odredjene kolicine materija poput zeljeza koji joj daju sladak ukus. Kisnica, destilirana voda, nema ukusa, ali kad dospije na zemlju, mijesa se sa mineralima i solima i dobija karakteristican ukus, te postaje “furatan”, slatka, voda prihvatljivog ukusa. Tako, kad KUr’an govori o vodi rijeka, vodi za pice, ne naziva je vise “cistom” vec “slatkom”.

Slana, gorka voda

Citajuci slijedeci ajet: “Ni voda mora nisu jednaka: jedno je slatko i svjeze - voda mu se lahko pije, a drugo je slako i gorko … ” (xxxv : 12)
primjecuje se da je Allah, dz.s., obje ove vrste vode opisao sa dvije osobine, za razliku od kisne vode koju je opisao samo jednom. Zasto? Iz prethodnog izlaganja smo vidjeli da kisnica nema ni ukusa ni mirisa, to je potpuno cista voda, i samo taj jedan atribut “cista” potpuno je opisuje. I za pitku vodu, koja je stalno u protoku, razmotrili smo zasto je Allah, dz.s., opisuje rijecima “svjeza” i “slatka”. I morska voda je opisana dvama atributima: “slana” i “gorka”.

Kur’an ne pripisuje osobinu slanosti kao atribut samo po sebi, nije receno samo “a druga je slana”", vec naprotiv, kaze se: a druga je slana i gorka. S naucnog stanovista, bilo bi besmisleno reci da morksa voda sadrzi so, jer i slatka voda sadrzi razlicite kolicine soli, i zbog toga je potrebno opisati nivo slanosti da bi se definisala slana, morska voda. I upravo je to ono sto je u Kur’anu.
Rijec “udzadz”, koja se pojavljuje u Kur’anu za opis slane vode, oznacava prelazenje granice, a to je ono sto nalazimo u morskoj vodi, prekomjerna kolicina soli. Zbog toga nam je jasno zasto je Allah, dz.s., slanu vodu opisao jos i gorkom.

Kur’an je prva knjiga koja otkriva dezinfekcijska svojstva kise, ili destilirane vode, i ova osobina nije spomenuta osim kad je u pitanju voda koja se spusta s neba. Kur’an tacno pravi razliku izmedju ciste, slatke i slane vode, i svaki termin stavlja na pravo mjesto.

Neka je slavljen Allah, svaka rijec u Njegovoj Knjizi besprijekorno je odgovorajuca. Pitanje koje se moze uputiti skepticima kada se u pitanju naucne kur’anske mu’dzize je: Ako je Kur’an proizvod ljudskog truda, da li bi bilo moguce praviti razlike izmedju gore razmatranih pojmova prije vise od cetrnaest stoljeca? Evidentno je da Kur’an govori o ovim specificnostima mnogo stoljeca prije nego li su ih fizika i hemija uspjele dokazati. Kur’an je prva knjiga koja obznanjuje razlike izmedju razlicitih priroda vode, i to je kristalno jasno materijalni dokaz Uzvisenog Porijekla ove Knjige.

Izvor: Sumejja Bosanska - Broj 24 (april/ maj 2007)