Mlike je veoma pitomo mjesto i, kažu, najljepše selo u Gori. Smješteno je na mjestu gdje Brodska rijeka gubi brzinu i okruženo je šumama. Poznato je po tome što je proteklih pedeset godina većina stanovnika emigrirala u Beograd. Tamo danas živi oko hiljadu Mličana a u selu tek stotinu, mahom starijih, osoba. Seoska škola je zatvorena, jer nekoliko godina u selu nema nijednog učenika.
Međutim, Mlike je mnogo poznatije po ovoj  ploči koja se nalazi na seoskoj džamiji. To je jedna pravougaona kamena ploča uzidana u minare džamije, desno od ulaza. Natpis je, naravno, na arapskom i prijevod na naš jezik glasi:
“Dogradio ovu veljelepnu džamiju Ahmed-aga u godini 1268. kao što je bila sagrađena 688. po Hidžri, i tarih joj reče.”

I ovaj natpis i godina koja se pominje izaziva znatiželju mnogih historičara i etnografa. Svi oni postavljaju pitanje odakle Islam na ovim prostorima daleko prije dolaska Turaka Osmanlija.

Odgovor na ovo pitanje se, vjerovatno, nalazi u predanju i dokumentima koji su pronađeni u posljednje vrijeme. Naime, tokom krstaških ratova je iz Sirije na prostor Povardarja, a kasnije i Gore, stigla poveća grupa muhadžira, pretežno zanatlija. Pošto su mahom bili iz provincije i grada Halepa, njihovi današnji potomci još čuvaju porodično ime Halepovci (Aljabakovci) i ima ih u Mlikama, Kruševu, Dragašu i Restelici. Takođe ih ima i u Prizrenu gdje su kovači i zanatlije. Ima ih i u drugim dijelovima Kosova i Makedonije. Postojanje pojedinih zanata u Gori (puškarski i kovački) dovodi se u vezu sa ovim porodicama.
I mlička džamija i nišan-ploča na njoj je, najvjerovatnije, sa ovim povezana, jer sličnih dokumenata islamske kulture iz ovog perioda ima i u Povardarju koje je tako blizu.

Kao potvrda ove teze je i dokumenat koji smo dobili iz Damaska 1995.godine od Ministarstva Vakufa Sirijske Arapske Republike, a koji u prevodu glasi : “Mi, Muftijstvo Okruga Halep, u Arapskoj Sirijskoj Republici, potvrđujemo da je porodica Al-Aga jedna čvrsta i drevna porodica od koje je nekoliko članova iselilo 1095. godine i nastavljeno je njihovo iseljenje do 1291. godine i izgradili su džamiju u njihovom selu Mlike da im bude mjesto za obavljanje vjerskih obreda. Na osnovu toga, ova džamija je zaista vlasništvo ovih porodica, odnosno, arapskih muslimanskih iseljenih porodica i nije od osmanlijskih građevina. Mi potvrđujemo njihovo vlasništvo i molimo nadležne da im u tome pomognu.” (Slijede potpisi i pečat)

Mnogi su proteklih godina sumnjali u originalnost ove ploče i natpisa na njoj. Međutim, predanje koje živi i koje se prenosi s koljena na koljeno kaže da su mještani sela znali pravu vrijednost ove ploče pa su je kroz vjekove čuvali i sakrivali. Zna se da je džamija dva puta spaljena i obnavljana, a ploča čuvana i sakrivana po tavanima da joj se nešto ne dogodi. Kada je džamija zadnji put obnovljena, ploča je uzidana u zid minare. I danas je na tom mjestu i pokazuje dubinu naših korijena.

Ovdje vidimo sliku džamije sa minaretom na kojem je ugrađena ploča sa natpisom koji govori o prvobitnom porijeklu džamije na prostorima Kosova odnosno Balkana prije dolaska Osmanlija. 

Pripremio : Eldis Kurtiši