Sunecenje je obaveza, vjecni dio muslimanske tradicije, tako da, prema hadisima, covjek koji nije osunecen ne može ni primiti islam, dakle, nije musliman. Prema muslimanskim obicajima, dijete se obrezuje sedmi dan nakon rodenja. Najbolje vrijeme za sunecenje u periodu kada je dijete staro izmedu dest mjeseci i godinu dana. U socijalisticka vremena, prica, ljudi su izbjegavali sunecenja jer su se platili da ce ih optužiti za religijski fanatizam.
Nekada se sunecenje obavljalo i u poodmakloj djecackoj dobi, a nekada su vec stasali muškarci s brkovima morali do berbera, ali ne zbog brijanja. Tako je zabilježena anegdota da je u Krajini stasali momak morao na sunecenje, ali ga je bilo sramota.

Sunecenje se obavljalo u kucama a u novije vrijeme se obavlja i u bolnicama. Po kucama sunecenje obavljaju strucne osobe i po strogim pravilima higijene. Osoba koja obavlja sunecenje se zove Berbo ili Berber. Uz obred sunecenja je obavezna prisutnost lokalnog imam-hodze, koji svecanosti daje vjerski karakter. Na svecanosti sunecenaj prisustvuje rodbina i prijatelji a u jednoj kuci se moze okupiti i vise od desetoro djece za sunecenje.
U Krajini dijete drzi i pomaze berbi, krvavi kum a pomaze mu u tome prekumak.
Hodza prouci dovu sa prisutnim zvanicama.
Kada se dijete osuneti, prvi koji ga daruje je njegov kum. Kum dobro "odrijesi" kesu i o tom njegovom gestu se dugo prica. Ni kumu ne ostaju duzni. Kuma zagrnu jorganom, kosuljom, stofom i daruju ga dugim gacama i carapama.
Kum predstavlja veliku licnost za porodicu i za dijete, pa se kumstvo pamti cijelu generaciju a djeca ga nazivaju kumom do kraja zivota.
Kada se osuneti, djetetu obuku dimije ili dugu suknju bez gaca a dijete lezi prvi dan u postelji. Svi koji dodju u tu kucu daruju dijete novcem i drugim poklonima.
Novac se stavlja po jastuk da se ne vidi koliko je ko dao a dijete se ljubi u celo.
Berbo prvi dan a nekada i drugi dan obidje dijete koje je osuneceno pregleda ga.

Bilo je puno poznatih berbera u BiH, koji su svoje ime stekli sunecenjem po BiH i sire.U nas u Gornjem Rahiću u onom vaktu bio je dosta poznat berbo Lutvo Karahmetović.
U Sarajevu je djelovao cuveni Skaka, ciji je zanat naslijedio i njegov sin. Stari Skaka bio je strah i strepet za sve klince u mahali bez obzira na to da li su osuneceni. Kako bi stasala koja generacija, berber Skaka bi se ukazivao.
- Nema veze sto si osunecen, ostalo je vi�ka, mora se i to skinuti - govorili bi mahalski jalijasi.
Kad se Skaka pojavi na cesti, nema djecacke graje.

Biti Berbo je cast i odgovornost jer bilo je slucajeva da je neko dijete podleglo zbog nestrucnosti ili kako drugacije.
Kazu da dijete pri sunecenju umire kada izgubi fildzan krvi.