Ni nepuni mjesec dana nije kako treba ni prošao, a novi bosanski studenti su se, naravno, zajedno sa starijim kolegama, vratili u Bosnu i Hercegovinu. Razni su razlozi povratka, ali jedan ih sve povezuje, a to je prinudna evakuacija na neodređeno vrijeme. Hvala Uzvišenom, stanje u Kairu se iz dana u dan popravlja, pa se tako i naši studenti vraćaju. U ovom tekstu ne želim pisati o odlasku-dolasku studenata u Kairo. Nego ću na hartije ovog papira prenijeti dešavanja nam iz lijepe,drage domovine.

Nekih riječi se sa osmijehom sjetimo, za nekim tugujemo neizrečivim žalom, a neke čuvamo samo za posebne trenutke.  Noć je tamna. Vjetar uzdiše kroz, reklo bi se posljednje pahuljice snijega. A bilo ih je ove zime, uostalom, kao i svake bosanske zime.  Kao da neko  tihim šapatom iz daleka poručuje, da je  se i ovogodišnja zima predala, da će se uskoro kroz njene guste, tamne, zimske oblake probiti proljetno sunce. Poželi insan i ono bosansko sunce, bijah ubijeđen da će uskoro se i pojaviti nad našim nebom. Kraj je februara, uskoro će mart, naviknut na meteorološku tradiciju očekivah sunce. Ali 24. februara, pokaza zima da se ove godine lahko i neće predati. Poče da pada zimski, bijeli pokrivač. Pogledah kroz prozor, misleći ma neće dugo, ali nakon prespavane noći, snijeg je i dalje padao. Tako je nastavio tri puna dana, kao da je zima na vrhuncu moći. Svako čisti ispred svoje avlije, ovi iz Komunalnog rijetko kada dođu u seoske mahale, tako da cijelo selo izgleda kao jedna velika bijela dolina. Ima i onih, hvala Allahu, džamijskih golubova, koji su se sjetili da najprije očiste oko najvažnije Kuće, pa zatim, da krenu dalje.  Mnoge moje starije kolege su sigurno i poželjeli snijega, eh onda su na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Poseban je i ovaj bosanski snijeg, ima nešto u sebi, goni omladinu na brdske staze, ne dozvoljava nikome da ne osjeti zimski doživljaj. Ali evo prolaze dani, tako i snijeg, lagahno se topi, kao da kaže do  viđenja, ili zbogom. Sigurno, naši najmlađi voljeli bi da još koji put ovih dana vide snijeg, a mnogi su mu već  za ovu sezonu davno rekli zbogom. Sada sam ponovo tu, kraj prozora, gledam ga kako se otapa, odlazi...Tako je to kad bosanske zime zasniježe...Meteorolozi opet najavljuju da će i početkom marta biti snijega, a mi, se uveliko spremamo za povratak u raskršće svjetova, zemlju mistične ljepote, enigmu slaganih simbola prošlosti, sliku višeslojne arhitekture, socijalnog i društvenog života, u domovinu učenjaka, u  topli Egipat, i dragi nam Kairo...Uzvišeni, hvala Ti na svim neizmjernim blagodatima, daj nam snage i učvrsti nas na Pravom Putu...

Piše:Asmir Bekrić