Ćuprija

... Bajazid stao na čelo svoje vojske i krenuo putevima pobjeda... Oko njega mnogobrojni veziri i alimi... Duše su im drhtale, hod mudžahida rasutih po puturadi Allaha izazivao je uzbudjenje...
Dok je put skretao ka Edirnama, dodjoše u selo Suati... Bilo je proljeće i po livadama su se otvarali buketi cvijeća... Snijeg sa planina se istopio i potok koji je prolazio kroz selo bijaše podigao glavu poput lava. Bilo je to vrijeme kada je voda nadošla i prelivala se iz korita.
Preko vode pružala se ćuprija takve ljepote koju čak ni sultan do tada nije vidio. Sultan je zastao na tren i pogledao u nju. Zaista je to bila lijepa gradjevina. Veoma mu se svidje i on reče:
-Nadjite mi onog ko je ovo izgradio!
Medju vojskom se ne nadje niko ko j epoznavao ovog dobrotvora. Pitali su žitelje sela i oni kazaše ime jednog paše. Sultan oformi logor na tom mjestu i reče:
-Nadjite mi tog pašu i dovedite mi ga!
Shodno ovoj naredbi, svaka kuća u ovom selu bi pretražena. Najzad, pokazaše malu kuću na kraju sela:
-Eto, naš dobročinitelj tamo stanuje...
Nekoliko begova ode i pokuca na pašinu kapiju.Iznutra se začu glas:
-Ko je?
Odgovoriše mu :
-Traži te vladar!
Paša odmah potrča i otvori kapiju. Uz veliku žurbu stiže pred sultana:
-Dobro došao, cijenjeni vladaru!
-Bolje te našao- odgovori mu padišah pa nastavi:
-čuli smo da si ti napravio ovu lijepu ćupriju!
Pašino lice zasja:
-Da, tako je, siromah je napravio, lično sam radio dok nije završena...
Sultan reče:
-Pašo, neka Allah uveća nagradu. Mejdutim, i ja želim podijeliti tu nagradu. Izračunaj sav trošak, čak dodaj i zaradu, pa mi prodaj ovu ćupriju!
Pašino lice, koje malo prije zasja, sada potamni kao noć. Usne su mu drhtale, a oči neprestano kolutale:
-Zašto? Ti imaš dosta hajrata. Ako dozvoliš, nek' se i meni, fakiru, nadje jedan hajrat da mi na Ahiretu osvijetli lice!
Medjutim, padišah je bio odlučan:
-Pašo, pašo! Jedna moja noga je već na Ahiretu, a ti si, mašaAllah, još mlad. Napravit ćeš još mnogehajrate. Na ovom mjestu je veoma potrebna ćuprija. Želja mi je da ti sevabi prijedju u moj defter i dami duša bude sretna.
I paša je, u najmanju ruku, bio odlučan kao i sultan. Nije želio da sa bilo kime dijeli hajrat koji je izgradio prolijevajući znoj i nagradu koju će za to dobiti...
-Oprosti mi, padišahu, ne mogu prodati moj hajrat... Ja nemam drugog i želim stići pred Allaha zajedno sa sevabima ove ćuprije!
Ovo pogadjanje oko sevaba i nagrade potraja veoma dugo. Paša se opirao osmanlijskom vladaru. Na kraju, sultan izgubi strpljenje ni pored toga što je posjedovao blagu narav, veoma se naljuti i viknu:
-Izlazi napolje!
Nakon što istjera pašu, sultan naredi vojsci pokret...
Umorni veziri, cijenjeni učenjaci i starci bijele brade posljednji put pokušaše da nagovore pašu:
-Ne budi tvrdoglav, parama koje ćeš uzeti možeš napraviti koliko ti je volja mostova na kojem god hoćeš mjestu. Tako ćeš zaraditi više sevaba. Hajde, prodaj ovaj most...
Paša ne posluša ni njihove riječi. Kao da je bio poput okomite stijene. Govorio je:
-Ne prodajem!
-Zar je uredu da odbiješ sultana?
Prodaj mu taj most!
-Zar ne čujete? Rekao sam da nije na prodaju!
Šta će biti ako ne stignem napraviti drugi hajrat, ako uzmem pare i u tom trenutku preselim= Može li mi Sultan garantovati da neću umrijeti? Smrt ne poznaje ni pašu ni sultana...
-Ne čini to, brate pašo? Svako će te iz duše pohvaliti zato što si udovoljio sultanovoj duši!
-Ja nisam napravio hajrat da bih sakupio hvale od ljudi, već sam ga napravio da bih zaradio milost moga Gospodara.
-Ali, u ovom slučaju ćeš obradovati jedno tužno srce, i u tome ima Allahovog zadovoljstva!
-Ne!
Veziri i ostali alimi bespomoćno oboriše glave...
Vojska ustade i kao bujica krenu preko mosta... Mudžahidi su sa lahkoćom trebali proći mostom kada kao grom odjeknu glas:
-Niko neće proći mostom! Ovo je Sultanova naredba!
Svi stadoše... Pod začudjenim pogledima sultan potjera konja u rijeku i, govoreći "Ya Allah!" prepusti se podivljaloj vodi. Sa teškom mukom prijedje na drugu stranu. Za njim krenu i vojska...
Padišah opet naredi:
-Dok se podivljala voda ne smiri, neka čekaju na obali, zatim neka prijedju i neka nas sustignu!
Svi su ostali na svojim mjestima...