Ovo zemaljsko bogatsvo nije ono za što se svi imućni ljudi drže, kao onaj sigurniji oslonac u svom uspješnom poslovanju. Ako na svoje zarađeno imanje, novac ili zlato godišnje ne damo zekat, može nam se svo to blago ne očekivano brzo istopiti, i nestati iz naših trezora. To će se vidjeti i u ovoj narednoj kratkoj priči, koja se dešava u jednoj maloj, bosanskoj, podplaninskoj varošici.
-Selam 'alejkum brate.-Uglancano, uzdignutim riječima, ugledno dotjeran i obuven u skupocijenom odijelu, brkati Himzo čim ugleda svog siromašnijeg brata Ferida, kako mu prilazi u čaršiji, povika. A Ferid od bratovog pozdrava prosto se rascva u dragosti. Priđe svom bratu i bratski ga zagrli, nije ga bilo stid što je bio obuven u somotne pantalone, izlizane na koljenima od dugogodišnje nošnje, i jedan obični džemper kojeg mu je lično isplela vrijedna žena Hanifa, poznata na daleko u poslu oko pletenja, i štrikanja raznovrsnih odjevnih, ili ukrasnih predmeta.
-'Alejkumu selam brate,.-Nastavi Ferid s bratom da muhabeti, topeći se od dragosti u razgovoru s njim.-Šta ima novo brate kod tebe, u kući, i u tvojoj firmi. Čujem da ti posao prosto cvate, i da svakim novim danom zarađuješ sve više i više para. Jel to istina brate?
-Jeste fala Bogu.-Istelali mu ponosni brat, uzdižući svako novo izgovoreno slovo od sebe puno ponosa u nebeske visine.-Poslovi mi moj brate izviru na sve strane. Pa sam u planu ako Bog da i da proširim oslovanje.
-Mašala..,mašala!!-Uzviknu mu obradovan brat a još ga uz to potapša po ramenu. Dokazujući mu koliko mu je drago što njegov brat napreduje u svom poslovanju.
-Šta ima kod tebe brate? Imaš li ti kavih zanimacija kod kuće?-Ne prestajući da cvate u svom ponosu i Himzo iz nekog interesovanja upita svog brata.
-Imam i ja, fala Bogu, pravo bogatsvo!-Uzviknu mu nasmijani brat, prezadovoljan životom jednog običnog seljaka, poljoprivrednika, koji živi mukotrpnom obradom svog skromnog imanja.
-Šta ćeš ti imati brate od zemlje? Nejma na njoj zarade, batali to i baci se na poslove koje ja radim. Švercuj, preprodaji, kupuj jeftino a prodaj duplo skuplje, i eto ti zarade moj brate.-Nastavi uglancani Himzo svom skromnom bratu da sokoli.
-Ja moj brate Himzo, sve što zaradim u rahatluku i veselju potrošim, ali na svu svoju zaradu godišnje dam i zekat. Daješ li ti brate na svoju zaradu zekat?-Ferid ga ljubazno upita, iz čiste radoznalosti. A brat mu na to, ko malo ljutito odbrusi.
-Ma kakav zekat, to je sve prazna priča. Ja to nisam nikad davao pa neću ni ove godine. I evo, bogat sam. Šta mi fali?
-Ne znam brate, ti radi kako hoćeš, ali znaj, kad tada biće ti žao što nisi davao na svoju zaradu bar jednom godišnje zekat. Jer to je naša muslimanska obaveza, i od toga nebi smjeli da se skrivamo.
-Samo ti daji moj brate te poreze, od Božije strane. Ja to nejmam zakonsku obavezu, kao ostale poreze što državi dajem, pa neću ni davati.
-Brat mu pun samog sebe, i svojih uvjerljivih ubjeđenja odgovori.
-Pa, dobro brate, to je tvoje viđenje života, samo nastavi tako, al biće ti jednom žao što nisi poslušao svog rođenog brata.-Kako to prozbori skromno obuveni Ferid ode prema dvorištu džamije, na redovni po podnevni namaz. A ponosni brkati Himzo, od svog ponosa samo pogladi guste brkove i ode prema čaršijskim mehanama, gdje je sklapao poslove i naplaćivao od poslovnih kolega za obavljenu preprodaju švercovane robe.
Nedugo zatim, kad je prošao ramazan i ramazanski bajram,baš pred sami kurban bajram. Pred vratima skromno uzdignute Feridove kuće začu se neko. Pritisnuto zvono nije prestajalo da zvoni, tutnjalo je kao suludo čegrtanje pištaljki starih vozova.
-Šta je ovo ženo?-Prozbori zbunjeni Ferid, ne očekujući nikog tako kasno pred vratima svoje kuće.
-Da se nije desilo šta u komšiluku?Pa neko uplašen navalio da tebe pozove.-Malo više uplašena javi se Feridova žena. A dvoje sitne djece u strahu i čudu nisu prozborili ni jedno slovo, ostajući za postavljenim stolom gdje su upolovili da večeraju.
-Odo ja napolje da to prispitam, a vi ostanite tu.-Dodade još i to začuđeni Ferid i lagano usta iza stola, pa se uputi napolje. Vanjsko svjetlo je još gorjelo, pa je Ferid kroz vratno staklo mogao naslutiti da se radi o nekom krupnom, muškom liku. Pa iz nekog laganog straha, prije nego što otvori ulazna vrata kuće, na glas zapita.
-Ko je to pa tako suludo zvonite na moje zono!?
-To sam ja brate..!!-Uzvikujući mu odgovori dosta žalosnom vikom.
-Ti si.. brate Himzo.-Opet će Ferid u nekom čudu.
-Jesam brate, ja sam tvoj brat Himzija, zato otvori molim te.-Na tu viku Ferid žurno otvori vrata a pred sobom ugleda posve pometenog brata.
-Hajde uđi.-Dobroćudno se oglasi Ferid i brata povede u kuću.-Kojim dobrom u ovo doba dolaziš meni.-Nastavi Ferid brata da pita čim se on smjesti za ponuđenu stolicu da sjede.
-Nije dobro moj brate.-Zavapi uplakano, uplašeni Himzo.-Jer da je dobro moj brate nebi ni dolazio lično tebi, već bi vam javio telefonom, i to bi bilo dovoljno.
-A koje je onda zlo, ako nije dobro?-Kroz straho poštovanje upita ga brat.
-Belaj brate, veliki belaj. Izgorilo mi skladište robe o kojoj sam ti pričao da snjom trgujem. A što je naj gore, i onaj novac od prije, što sam do tada zaradio ostao mi u tom skladištu, pa sam ovog trena ostao bez ijedne pare, od s mukom zarađenog novca.
-Rekoh ja tebi brate na svaku zaradu godišnje se moraa davati zekat. A ti mi ne vjeruješ u to.
-Zato sam doletio brate do tebe, i da te pitam moguli ja sada štogod para dati kao zekat? I ko me bi to da dam?
-Kaže stara poslovica, da nikad nije kasno, mada se to daje svake godine za vrijeme posta. Al možeš i sada, novčano odnesi u Džamiju, a materijalno daruj nekoj siromašnoj porodici.
-Sutra ću ja to brate uraditi, čim ustanem odnijeću svoj dug u Božiju kuću u novcu, a kupit ću i malo kahve, ulja i vreću brašna pa ću to pokloniti onoj starici na kraj sela. Jer ona sama živi već dugo, bez ikakve pomoći.
-Tako je brate, učini to i čitavu iduću godinu imaćeš uspjeha u svom daljem poslovanju.-Kad to brat ču, istog momenta odlazi, pozdravivši se prije odlaska sa svima, brzopleto odjuri napolje. I uistinu, Himzijino poslovanje u narednom periodu cvalo je od velikih uspjeha u poslu. Pa je on iduće godine, prije brata Ferida i svih svojih rođaka zekat uplatio i razdijelio, i mirne duše nastavio poslovni život dalje. To bi bila dobra pouka svakom ko ovo pročita, da i on svoje godišnje obaveze prema zekatu, i džamiji obavi na vrijeme.