Jednom je vladao jedan kralj, a uvjek tu kod njega je bio njegov savjetnik.
Jednog dana, dok je gulio jabuku, kralj se porezao, poče on jaukati i utom upita svoga savjetnika šta da radi. Ovaj reče: "HAJR INSAALLAH".
Nato se kralj razljuti i naredi da ga strpaju u tamnicu...

Možda dvije godine nakon toga kralj se uputi u vojni pohod na neko pleme.
Oni koji su živjeli u tom plemenu su bili idolopoklonici.
Kada kralj, nadajući se da  ih je malo, sa vrlo malim brojem vojnika stiže do plemena imade šta vidjeti...
Njih je bilo peterostruko više nego što je on zamišljao. Pleme ih zarobi te jednog po jednog počeše ubijati te prinositi kao žrtvu svojim idolima. Žrtva nije smjela biti sa ikakvim oštećenjima.
Tako redom dođoše i do kralja, a kad vidješe da nema pola palca, razljute se pa ga protjeraju sa njihovog područja. A kralj, kad se vratio u svoj dvorac, sjeti se svog savjetnika i njegovih riječi, te brzo naredi da ga oslobode. Kada mu je savjetnik prišao kralj reče:
"Tražim izvinjenje od tebe, savjetniče. Ti si istinu rekao, a ja sam te zarobio. Bilo je hajra u onom trenutku."
A savjetnik mudro uzvrati: "Hajr inšaAllah."
A kralj začuđeno upita:
"Kako hajr kad sam te držao nedužnog u zatvoru dvije godine možda i više!".

"Da sam bio sa vama, moj kralju, ubili bi me, i zato kažem:
                                        HAJR   INŠAALLAH !!!!!!"