Veoma davno živjeo je u jednoj zemlji mudar i sretan vladar. Imao je sve što je poželio, osim jednog – nije imao djece. Jednog dana je odlučio da izabere najpoštenije dijete u cijelom kraljevstvu i da ga posini. Naredio je da se svoj djeci podjeli sjeme cvijeća, koje je već bio pripremio pa je dao oglas da ono dijete koje od tog sjemena uzgoji najljepši cvijet, bit će mu sin ili kći.

Sva djeca posadiše svoje sjemenke. Zalijevala su ga od jutra do mraka i čuvala na toplom i sunčanom mjestu. Među njima je bio i jedan siromašni dječak, koji je također posadio svoje sjeme i zalijevao ga, međutim, prošlo je deset dana a sjeme iz saksije još nije izniklo. Dječak sav zbunjen upita majku:

”…Majko, zašto ne iznikne moje cvijeće?…”

Majka također zabrinuta odgovori:

”…Posadi ga u drugu zemlju…”

Dječak posluša majčin savjet, pa presadi sjeme, ali ono opet nije niklo.

Konačno, došao je i dan kad je vladar trebao da pregleda i izabere najljepše cvijeće. Sva djeca u lijepim haljinama izađoše na ulice držeći ispred sebe saksije sa cvijećem. Svi su bili veseli i željeli da se vladaru dopadne njihovo cvijeće i da ih on posini. Međutim, vladar je gledajući cvijeće prošao pored sve djece bez trunke radosti na licu. Odjednom, prolazeći kraj jedne kuće primjeti dječaka kako plače i stoji držeći u rukama praznu saksiju jer njegovo cvijeće nije izniklo. Vladar naredi da mu dovedu tog dječaka, a potom ga upita:

”…Zašto stojiš sa praznom saksijom?…”

Dječak kroz plač odgovori:

”…Ja sam posadio svoje sjeme i stalno ga zalijevao i brinuo se o njemu, ali mi nije izniklo. Čak sam i promjenio drugu zemlju, ali ipak moje cvijeće nije izniklo…”

Nakon što je čuo ove riječi, vladar priđe dječaku, zagrli ga i reče:

”…Evo mog poštenog sina…”

Svi prisutni se začudiše pitajući se zašto je vladar posinio dječaka sa praznom saksijom, a onda se vladar obrati ljudima:

”…Ljudi, sjeme koje su ova djeca dobila, bilo je skuhano i nikako nije moglo da iznikne…”

Čuvši to svi klimnuše glavom u znak odobravanja, a djeca koja su stajala sa prelijepim cvijećem u saksijama, pocrveniše od stida.