Jednoga dana neki covjek se zagubi u gustoj i dubokoj sumi. Kako se priblizavala noc, poceo je traziti pogodno mjesto na kojem bi mogao prenociti. Ugleda jednu pecinu i tu se skloni. Kako je bio jako umoran, ubrzo je utonuo u duboki san. Kada se ujutro probudi, ugleda medvjeda kako lezi pored njega. Medvjed je bio budan i prijateljski raspolozen:

-           Oprosti, prijatelju - rece medvjed, - sto nisam bio kod kuce kada si dosao i sto te nisam bolje ugostio. Pripremio bih ti veceru i udobniji lezaj.

-           O, naprotiv - rece covjek. - Bas sam se dobro odmorio. Samo mi jedno nije

prijalo. Previse, brate, smrdi u ovoj tvojoj kuci. Na te rijeci, medvjed uze noz i pruzi ga covjeku: - Uzmi ovaj noz i zabodi ga svom snagom u moje grudi. Ako to ne ucinis, pojest cu te ovoga trenutka.

Covjek se uplasi i poce ga moliti, govoreci da to ne moze uciniti. Medvjed je ostao pri svome i poce se zestoko ljutiti. Vidi covjek da nema sale, uzme noz i ostro ga zabode medvjedu u pleca, zadavsi mu duboku ranu. I tako se razidose.

Proslo je mnogo godina od tog dogadjaja. Jednoga dana, sretose se ponovo u sumi. Razgovarali su o mnogim stvarima. Kada se covjek htio oprostiti od medvjeda i krenuti dalje svojim putem, medvjed mu rece:

-           Pogledaj prijatelju u moja pleca. Vidis li ranu koju si mi zadao nozem?

Da li se sta primjecuje? Covjek bojazljivo pogleda i sa olaksanjem rece: - Ne, nista se ne vidi. Sve je tako dobro sraslo!

-           Sad ces me razumjeti - prijatelju, rece medvjed. - Rana je zacijelila i ja sam zaboravio na nju. Ali, uvredljive rijeci sto si mi ih onda izrekao necu zaboraviti dok sam ziv. Sada, idi svojim putem i, da znas, bolje ti je da se vise nikada ne sretnemo. Od tada covjek i medvjed zive u stalnom neprijateljstvu.

Pouka

I najdublja rana zacijeli, ali rana nanesena uvredljivom rijecju nikada se ne zaboravlja.

rahic.ba