Stegla je još jedna hladna zima. Jadni pas mrznuo se na hladnoći. Niti je imao šta da jede, niti gdje da se skloni. Prilično promrzao, sam sebi je rekao: „Prvo što ću uraditi kada dođe ljeto, bit će da sebi napravim sklonište. Ionako sam mali, pa ću to brzo napraviti.“

Jadni pas je, tako maštajući, u teškoćama prebrodio zimu. Konačno su teški dani prošli i došlo je iščekivano ljeto. Sunčeve zrake i toplota ugrijali su mu tijelo i kosti. U tome je uživao. Zaboravio je zimske dane kad je bio gladan, žedan, bez skloništa.

„Rekao sam da ću napraviti sklonište kad dođe ljeto, ali gdje bih ja ovako veliki mogao stati?“, pomislio je.

Lijeni pas se tako sit i sretan povukao u sjenu. I koliko god da ga je neki unutrašnji glas podsjećao da napravi sebi kućicu i pripremi se za zimu, pas je to odlagao, misleći:“Gdje bih ja mogao stati? I kad već mogu ležati ovdje u sjeni, ko bi radio? Sada uživam. Kad se približi zima, onda ću praviti skrovište.“

I dok je pas tako ljenčario, zima je ponovo stegla. Počela je ista muka koja se ponavljala iz godine u godinu.

POUKE:

-Ono što možeš uradit danas, ne ostavljaj za sutra. Postoje dvije stvari koje ljudi dovoljno ne cijene: zdravlje i slobodno vrijeme.

-Ko ljeti uživa zimi ispašta. Oni koji ne rade onda kad bi trebali raditi, kasnije će zbog toga ispaštati.

-Mudar čovjek iz nesreće izvuče pouku. Nerazborit čovjek uvijek iznova proživljava iste teškoće.

 foto ilustarcija

Iz knjige Mesnevija za djecu