U kutku jednog stana,s globusom u ruci,razgovarala su dva dobra školska jarana.

-Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine. Kroz njega protječe rijeka Miljacka. Osnivač Sarajeva je Isa-beg Ishaković,koji je bio namjesnik u Bosni-reče Ahmed.

-E, baš bih volio posjetiti Sarajevo!-dodade Harun.

-Babo mi je pričao da u Sarajevu ima dosta džamija,tako da možeš čuti ezane sa svih strana baš kao i kod nas u Rahiću. Kaže da ima i crkava,pa ponekad u isto vrijeme zvone zvona na crkvama,a ezani uče na munarama.-Kako je to lijepo!

Šta ti je još pričao babo o Sarajevu?-To je kaže središte Bosne i Hercegovine. U njemu su sve glavne institucije. Kroz cijeli grad prolazi tramvaj,što kod nas u Brčkom nema. Ima zoološki vrt koji je posebna radost za djecu. U njemu se nalaze životinje,tu su tobogani,automobili i vozići za djecu. Kako bih volio otići tamo! Nasred Baščaršije je Sebilj,oko kojeg je uvijek jato golubova. Babo kaže da je najljepša Gazi Husrev-begova džamija. Umalo da zaboravim. Ima jedno mjesto za koje mislim da bi se tebi posebno svidjelo i da bi tamo odlazio često.-Reci,koje!? –Vrelo Bosne. Tu se posebno lijepo voziti kočijama,sjedneš u fijaker i adžo te voza dokle ti hoćeš. Dok se voziš alejom imaš osjećaj kao da si glavni junak u nekoj poznatoj bajci. Divno li je to Sarajevo, reče prijatelj volio bih s tobom poći!

/dzematrahic.ba/