Ljeto kad nam dođe,jake vrućine tjeraju nas da tražimo više hlada. Pod širokom krošnjom lipe mislim kako je Allah Milostiv. Gledam brežuljke pod voćnjacima i brda obrasla šumom kao veliki suncobran. Bože Mili,kako li je u pustinji gdje na kilometar nema ni jednog stabla niti ičeg zelenog. Misleći o tome postade mi jasno zašto je toliki sevap posaditi i uzgojiti voćku. Poželjeh da i ja jednu posadim.

Odlučih da to bude pokraj puta,blizu izvora gdje se zastaje i odmara. Zamišljam,i kao da vidim prolaznike,djecu i odrasle kako se odmaraju u njenom hladu,jedu od njenih plodova i umivaju se izvorskom vodom.

Razmišljajući o plodovima osjetih jaku slast zrelih dudova u svojim ustima. Bio sam potpuno siguran da će to biti dud. Molio sam Allaha da mi pomogne u mojoj namjeri. Posadio sam sadnicu. Često sam dolazio i dugo stajao radujući se svakom pupoljku koji se pojavi. Voćka se primila. Rasla je kao iz vode. Ubrzo sam otišao na studije u inozemstvo. Kad sam se vratio prvo sam otišao do izvora blizu sela.

Imao sam šta vidjeti. Moj dud bio je u punoj snazi prepun crnih slatkih plodova. Bilo ih je dovoljno i pticama i djeci. Danas kad više znam o svojoj vjeri,vidim kako Allah uslišava plemenite i iskrene želje.

Ovaj mladi dud raste i od dove koliko i od vode.

''Nema muslimana koji nešto posije ili zasadi sadnicu,pa od njega jede ptica,čovjek ili životinja,a da se njemu ne upiše sevap kao da je sadaku udijelio.''(hadis)

Napomena:Priča puna pouke,naši stari preci su prije mnogo sadili voće,njive su nam bile pune starog kvalitenog voća,raznih sorti,još se nešto malo toga zadržalo na njivama,a mi mlađi da li šta sadimo ili samo siječemo ono što nam je od babe ostalo,šta time poručujemo svojoj djeci da ne sadimo,a da se nadamo čemu?odnosno komšijino da gledamo i da od njega tražimo što nam ne priliči ako imamo njivu i ako smo zdravi za rad grehota nam je od drugog tražit koji je sebi zasadio,a nama mrsko to isto bilo uradit.I ovom primjeru se ogleda naš odnos prema ovom hadisu i prema voću.

dzematrahic.ba