Ahmed sa drugovima često igra lopte na platou između zgrada gdje stanuju. Tako su se igrali i toga dana, u vrijeme kada se počinjala spuštati večer i začuo akšamski ezan. Sutali su loptu, trčali za njom i glasno dozivali jedan drugog.
Ahmed je loptu šutnuo jako. Lopta je fijuknula pored Mirze i odletjela na ulicu. Mirza je potrčao za njom. Samo što je koračio na ulicu začula se škripa točkova. Svi su uplašeno pogledali tamo. Auto je stajalo, a malo ispred njega stajao je i Mirza, ukočen kao prut.
Iz automobila je izišao čovjek i prišao Mirzi.
"Jesi li se prepao, mali?", upitao ga je i pomilovao ga po kosi.
"Moraš bolje paziti. Vidiš da si mogao nastradati", dodao je.
"Nemoj u akšamsko vrijeme igrati lopte!"
Dječaci su nakon toga odmah prekinuli igru i otišli u svoje stanove. Ahmed je ispričao svome ocu šta se dogodilo.
"U pravu je taj gospodin", rekao mu je otac.
"Djeca ne treba u akšamsko vrijeme da budu napolju, ako to nije neophodno. Nije to vrijeme za igru ili nepotrebno hodanje po ulici. U akšamsko vrijeme najbolje je otići na akšam-namaz u džamiju ili u kući odmah klanjati ovaj namaz."
Ahmed i njegovi drugovi više se ne igraju u akšamsko vrijeme. Umjesto igre, često zajedno odlaze u obližnju džamiju na akšam-namaz.
 

 
PITANJA
Šta su dječaci radili kad se počela spuštati večer?
Šta se dogodilo kad je lopta odletjela na ulicu i zašto su svi bili uplašeni?
Šta je vozač savjetovao Mirzi?
Šta je lijepo raditi u prvo akšamsko vrijeme?