Priča za vas...

Kao i svake subote i nedjelje Ahmed je bio redovan na vjerskoj pouci.Iz mekteba se uvijek vraćao bogatiji za jedno novo saznanje. Tog dana u posjetu njegovoj majci bijaše došla njihova komšinica Hatidža. Ćaskajući uz kahvu, Ahmedova majka upita Hatidžu:

-Komšinice, kako tvoje zdravlje?

-Elahamdulillahi, hvala Bogu! Da kucnem u drvo!

-Začuđen Hatidžinim džahilijetom, Ahmed poluglasno izgovori:

-Neuzubillah!, a zatim se obrati majci:

-Majko, znaš li o čemu nam je danas efendija pričao?

Sva sretna, majka reče:

-Kaži nam, sine!

-Govorio nam je o narodnim vjerovanjima. Naime, naši stari preci dok su još bili pagani, vjerovali su da se Bog zdravlja nalazi u drvetu. Kada bi tom svom božanstvu htjeli izraziti zahvalnost na lijepom zdravlju,kucali bi u drvo. Razlika je u tome što su oni išli u šumu da kucaju u živo drvo, a ovi naši današnji se slomiše tražeći stolove i drvene stvari po kući. Taj običaj nisu uspjele iskorijeniti čak ni objavljene vjere-krćanstvo i islam. On se kod nekih naroda zadržao do današnjih dana. Efendija je na kraju rekao da je kucanje u drvo „širk“.

-A znate li vi šta je širk?

-Širk je pripisivanje Allahu druga, i to Allah nikada neće oprostiti. Nakon kucanja u drvo,čovjek je izašao iz dina i treba učiniti tevbu. Sva postiđena, kona Hatidža pogleda Ahmeda, pohvali njegovo znanje i zahvali mu se na održanoj lekciji.

Prijevod s engleskog: H.A. / dzematrahic